Vjekoslav Bajsić	Tomislav Janko Šagi-Bunić	Josip Turčinović
11. veljače 1924. - 20. svibnja 1994.	2. veljače 1923. - 21. srpnja 1999.	30. rujna 1933. - 3. listopada 1990.

Ime „Kršćanska sadašnjost“ pojavilo se u našoj javnosti pri kraju 1966. u naslovu prvog broja časopisa „Svesci - Kršćanska sadašnjost“ koji je tada izlazio u okviru Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda. Time počinje povijest KS-a.

Naime, u času odluke da se održi Drugi vatikanski koncil (1962.-1965.) naša se Crkva nalazila u teološko-kulturnoj krizi i u posvemašnjem zakašnjenju za teološkom misli na katoličkome Zapadu. Teško zategnuti odnosi između Crkve i Države u procesu razvijanja socijalističkog društvenog poretka kroz prvih petnaest godina poslije Drugog svjetskog rata imali su za posljedicu da je teološko-kulturna komunikacija s Zapadom bila veoma stegnuta i gotovo nemoguća.

Trebalo je brzo nadoknaditi ono što je našoj sredini nedostajalo, kako bi se i sam Koncil mogao razumjeti i istinski prihvatiti. Krenulo se sa „Svescima“ čiji je cilj bio „da se ovim putem također pomogne što brže, što istinskije i plodonosnije kročenje Koncila kod nas“. No smisao nije bio da Svesci samo „povećavaju kršćansku naobrazbu svojih čitalaca“, nego da ujedno izazivaju misao i tako pokreću dijalog, „da svako misaono biće pozovu za ovaj okrugli stol misaonih napora današnjice“.

Spomenuto Društvo, u okviru kojeg su pokrenuti „Svesci“, kasnije je, zbog svojih teškoća, odbilo i dalje biti nakladnik tog časopisa na što je grupa teologa, stvarnih utemeljitelja KS-a - Tomislav Janko Šagi-Bunić, Vjekoslav Bajsić i Josip Turčinović - uz sudjelovanje ostalih, bila spremna prihvatiti izazov i započeti posve nešto novo.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper izdao je dekret kojim ustanovljuje novu crkvenu ustanovu: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije „Kršćanska sadašnjost“. Bilo je to 22. veljače 1968.

Centar KS tijekom prvih deset godina svoga djelovanja razvio je veoma razgranatu djelatnost u što se uključio značajan broj teologa, svećenika, redovnika i mnoštvo drugih suradnika laika iz čitave Hrvatske. Teologija prodire i šire u društvenu sferu tadašnjeg sustava, a Centar je na taj način postao vrlo razgranat pokret pokoncilske obnove.

Već u času samog osnivanja Centra postojala je bojazan da ga tadašnje državne vlasti neće tolerirati kao isključivo crkvenu ustanovu, kao pravnu osobu u društvu, koja bi se bavila izdavanjem časopisa i knjiga, jer po tadašnjem zakonu o vjerskim zajednicama pravnu su osobnost kao vjerske ustanove u društvu imale samo biskupije, župe i samostani.
Zbog promjene u financijskom sustavu u tadašnjoj državi kao i zbog razgranatosti mnogovrsnog javnog angažmana tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća nastala je nezaobilazna potreba „da se teolozi, okupljeni svojim radom u KS-u, organiziraju u javnopravno priznato društvo, kojemu će Centar KS biti izdavački, informativni, radni i poslovni organ, a koje će na taj način moći uspješnije i svrsishodnije razvijati svoju djelatnost…“. To je bilo uvjetovano tadašnjim zakonom o društvenim organizacijama. Time bi se djelatnost KS-a „mogla proširivati, poštujući zakone i uvažavajući zakonitosti konkretnog društvenog razvitka, a vjerno nastavljajući i u novim oblicima suradnju s hijerarhijom Katoličke crkve i ustrajući čvrsto u poštivanju njezinih kompetencija…“. Tako je 31. svibnja 1977. godine došlo do osnivačke skupštine, na koju se odazvalo 48 teologa, te je osnovano Teološko društvo Kršćanska sadašnjost (TDKS). Po tadašnjem zakonu upisano je u Registar udruženja građana 11. srpnja 1977. Ali time Centar - Kršćanska sadašnjost nije prestao biti i crkvena ustanova. Statut TDKS-a tijekom prvih deset godina morao se prilagođivati i prema zakonu o društvenim organizacijama, ali i prema novom Zakoniku kanonskog prava (1983.) sve do 1989. dok nije od strane Biskupske konferencije Jugoslavije odobren, pa je TDKS odlukom BKJ u Đakovu, 3. listopada 1989. priznat i potvrđen kao pravna osoba i u Crkvi.

Osnivanje TDKS-a izazvalo je ne male kontroverze u samoj Crkvi u tadašnjoj Jugoslaviji, a napose kod nekih biskupa u Hrvatskoj, jer su neki taj pothvat izjednačavali s tzv. svećeničkim udruženjima, koje je početkom pedesetih godina organizirala (podupirala) komunistička vlast, a koje crkvena hijerarhija nije priznala. Te kontroverze se nisu utišale ni nakon što je Biskupska Konferencija (BKJ) 1989. priznala i potvrdila TDKS kao pravnu osobu u Crkvi. Ipak, brojni su hrvatski biskupi i svećenici u vodeće ljude KS-a tijekom tih teških i kontroverznih godina imali potpuno povjerenje, što je potvrdio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić u više navrata. No, više od svega o njihovim stvarnim namjerama govorila su njihova djela, njihovi svjedočki životi i njihova ostvarenja na području izdavaštva vjerske i teološke literature.

U razdoblje demokratskih promjena KS je ušla s vrlo razgranatom djelatnosti, s velikim planovima, posebice na planu novih elektroničkih medija, i s nenadanim gubitkom duše i pokretača sveukupnoga svoga djelovanja Josipa Turčinovića koji je umro 3. listopada 1990. Nastupio je krvavi rat koji je osim gubitka brojnih života i razaranja svake vrste donio i nemogućnost distribucije kao i smanjenje tržišta. Tijekom sljedećih desetljeća tendencija smanjivanja tržišta se nastavila, a ujedno su se pojavljivali ostali, uglavnom necrkveni, izdavači vjerske literature. U novi vijek KS je ušla kao crkvena ustanova Zagrebačke nadbiskupije koja nastavlja svoje temeljno poslanje na području izdavaštva i nakladništva.