I. MUDROST I KOB ČOVJEKOVA

Tražiti Boga, a kloniti se grijeha

1 Ljubite pravednost, vi suci zemaljski,

  pravednim mislima mislite o Gospodinu

    i tražite ga u jednostavnosti srca.

 2  Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju

    i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.

 3  A podmukle misli otuđuju od Boga

    i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.

 4  Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku

    i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.

 5  Jer sveti duh pouke bježi od prijevare

    i uklanja se od misli bezumnih

    i uzmiče kad se nepravda pojavi.

 6  Jer mudrost je duh čovjekoljubiv,

    ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi,

  jer Bog proniče bubrege njegove,

    istinski mu srce nadzire

    i sluša njegove riječi.

 7  Doista duh Gospodnji ispunja svemir,

    i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.

 8  Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori

    niti će ga mimoići osvetnička pravda.

 9  Jer se namisli bezbožnikove točno ispituju

    i glas riječi njegovih ide sve do Gospoda

    da se kazne bezakonja njegova.

10  Jer postoji uho ljubomorno koje čuje sve

    i ne izmiče mu ni glasak najtišeg gunđanja.

11  Čuvajte se isprazna gunđanja

    i čuvajte jezik od opakih riječi,

  jer i najtajnija riječ nije bez učinka,

    a lažljiva usta ubijaju dušu.

12  Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg

    i ne navlačite na se propast djelima ruku svojih.

13  Jer Bog nije stvorio smrt

    niti se raduje propasti živih.

14  Već je sve stvorio da sve opstane,

    i spasonosni su stvorovi svijeta,

    i u njima nema smrtonosna otrova.

  I podzemlje ne vlada zemljom,

15           jer pravednost je besmrtna.

Život u očima bezbožnika

16 Ali bezbožnici dozivaju smrt i rukama i riječju

    i za njom ginu smatrajući je prijateljem

  i s njome ugovor sklapaju,     

    dostojni da joj pripadaju.