In memoriam

Kako je zapisao na početku ove knjige, autorova majka umire i on se žuri kući kako bi bio pored nje. Stigao je da bi govorio i molio s njom po zadnji put, počeo je pripovijedati svoje iskustvo, istinitu priču o njezinu odlasku. Sva zbunjenost tih dana, snažan sjećaj o tome tko je njegova majka bila, sumnje, gubitak i neizvjesnost, sve misli koje su se rojile njegovom sviješću – sve je to ovdje opisano. Katkad razmišlja o Bogu, ali tako često je zatečen da ne može misliti ni o čemu. To su za autora i njegovu obitelj trenuci preobrazbe, a ova knjiga nam, poput neposredno načinjenih snimaka, posreduje trenutke njihove najveće ranjivosti i boli, u svoj svojoj izvornosti. Dok slušamo, misterij se pomalo otkriva. U boli postoji smisao, a u smislu snaga. Razmišljajući o posljednjim bolnim trenucima svoje majke, pokazao nam je kako je pronašao smisao i kako je njezina bol postala nešto novo, nešto iznenađujuće snažno i puno radosti. Odlazak njegove majke, kao i Kristov odlazak s ovoga svijeta, ne vodi u prazninu; zapravo vodi u dublju ljubav i novi osjećaj prisutnosti.