Kana, kršćanska obiteljska revija, rujan 2017.

U novom broju Kane za mjesec rujan više je tekstova
posvećeno nedavno preminulom fra Bonaventuri Dudi, dugogodišnjemu suradniku i
do svoje smrti odgovornom uredniku biblioteke „Metanoja“ u Kršćanskoj
sadašnjosti.

Suzana Peran piše opširniji prikaz života i djelovanja fra
Bonaventure, a svoj, kako ga je nazvao „skromni zapis o fra Bonaventuri“, piše
i Stjepan Lice, dok je Mirko Ivanjek
prikazao njegov radi na „Zagrebačkoj Bibliji“ prikazavši osobito fra
Bonaventurinu knjigu „Što je za me Biblija“, a isti mu je autor posvetio i
prigodnu pjesmu.

Kana se svome
zaslužnom suradniku odužila i prigodnom križaljkom naslovljenom: In memoriam
velikom manjem bratu. „Ako itko u Hrvatskoj silom želi svima nametnuti svoja
stajališta, onda su to oni koji ne razlikuju znanje o dinosaurusima i znanje o
ispravnom moralnom ponašanju. Ili neuspješni političari koji za svoje minorne
strančice na taj način žele prikupiti koji glas više“, piše u svojoj stalnoj
rubrici Josip Grbac
posvećenoj školi i pravima djece.

Teme politike i dvostrukih mjerila dotaknuo se u svojoj
kolumni i Tonči Tadić. On, među ostalim, piše: „Svi komunistički režimi u
Europi, pa tako i komunistički režim u Hrvatskoj i u bivšoj Jugoslaviji,
gradili su opravdanje svojeg postojanja na borbi protiv fašizma i nacizma, ali
društvo kakvo su stvarali nije imalo blage veze sa stvarnim antifašističkim
vrijednostima“ i dodaje: „Republika Hrvatska ne baštini – niti želi
baštiniti  Titovu verziju 'antifašizma',
niti pak želi slijediti njegovo gaženje demokracije, ljudskih prava i
građanskih sloboda. Upravo zato u Zagrebu svoje trgove mogu imati iskreni
demokrati i antifašisti Franklin D. Roosvelt i John F. Knnedy, ali ne i Josip
Broz Tito“.

O svećenicima i vjeronauku u školi piše Stjepan Baloban, dok
se Tonči Matulić
u svome teološkom razmišljanju bavi temom „bolne istine iz dima i pepela
ljetnih požara“.

Snježana Kirinić priredila je članak o etičkome upravljanju
financijama, Darko Tepert
nastavlja svoju kolumnu iz biblijskoga pastorala i egzegeze te svoj tekst
posvećuje kršćanskome optimizmu, a tom se temom, samo s drukčijih perspektiva,
bavi i Vladimir Pavlinić koji kao uvodnu tezu navodi izreku Marka Twaina:
„Čovjek koji je pesimist prije svoje četrdesetosme godine znade previše; onaj
pak koji je optimist nakon toga zna premalo“.

U putopisu je prikazana Malta, donesen je poveći prikaz
bazilike sv. Marije Loretske, a dan je i pregled aktivnosti i povijesnih
datosti poznate trapističke opatije Marija Zvijezda u Banjoj Luci. U čemu je
apokaliptičnost geopolitike SAD-a, na što ukazuju novinari bliski papi Franji
te treba li beatificirati Pascala piše Snježana Kirinić.

U Kani je donesen pregršt tekstova primjerenih svakome članu
kršćanske obitelji.