Kana, kršćanska obiteljska revija, travanj 2016.

I u travanjskome broju Kane, mjesečnika za kršćanske
obitelji, više je tema posvećeno važnim aktualnim i gorućim pitanjima kao što
su Jubilej milosrđa, sakramenti koje u ovo uskrsno vrijeme primaju naša djeca i
mladi, ali i atentati diljem Europe.

Tako Tonči
Matulić u svome teološkom promišljanju naslovljenom „Bog
Isusa Krista je ljudima milosrđe“ kaže kako predodžbe Boga nisu isto što i Bog
te je, citirajući 'mladog' Ratzingera, ponovio kako je kršćansko „vjerujem u
Boga“ uvijek proces izbora, prihvaćanja, čišćenja i preobrazbe pa je jedino
tako moguće u prolaznome vremenu održati kršćansko priznavanje jednoga Boga. U
tom je kontekstu važno na kojem se Božjem svojstvu oslanja današnja teološka
spoznaja Boga, a upravo Jubilej milosrđa posvješćuje kršćanima da Boga smijemo
zvati Milosrđe, da je milosrđe za kršćane forma svih Božjih osobina, da je,
nadalje, otkupljenju ime „Milosrđe“ i da se to Milosrđe zove – Isus Krist.

O poučavanju milosrđa s biblijsko-teološkog motrišta piše Darko Tepert tumačeći
pojmove milosrđa u Knjizi o Tobiji. Tepert, među ostalim, piše: „Ako se pitam
kako bih mogao uzvratiti Bogu njegovo milosrđe, ovdje nalazim odgovor. U
djelima milosrđa koja činim prema drugim ljudima, Bog prepoznaje milosrđe koje
činim njemu. Ova briga koju pokazujem prema čovjeku u potrebi nije odraz moje
milosti, nego je odraz pravednosti. Bog je ljudima dao toliko sredstava i
sposobnosti da za sve imam dovoljno. Ako dajem drugome, samo vršim pravdu. To
su putovi pravednosti kojima je Tobit hodio i kojima svaki kršćanin može
hoditi“.

O tim pitanjima riječ je i u člancima koji govore o Djelu
sv. djetinjstva, kao i o tzv. Marijinim obrocima koji hrane milijune djece u
najsiromašnijima zemljama po čitavome svijetu, a svojevrsni prilog toj
tematici, samo s pastoralnog vidika, daje i o. Bono Zvonimir Šagi svojim
člankom o pastirskoj službi Crkve u pluriformnome svijetu temeljeći se na
porukama milosrđa i primjeru pape Franje.

O sigurnosti i slobodi u povodu bruxelleskih terorističkih
napada pišu Stjepan Baloban i Tonči Tadić. „Ugrožen je čovjek u svojemu
temeljnom ljudskom dostojanstvu. Zašto je ugrožen čovjek pojedinac? Zbog toga
što u Europi već duže vrijeme 'kolo vodi' agresivna manjima koja, dobro
organizirana, vodi 'ideološku bitku' protiv temelja europske civilizacije, a to
su obitelj, škola (obrazovanje) i vjera odnosno religijska pripadnost određenoj
vjerskoj zajednici. Ono što je držalo kuću čvrstom kontinuirano se napada i
bezočno uništava, a novo nije sagrađeno. Ne ruši se samo Europska unija, o čemu
se sve više govori, već je u ozbiljnoj opasnosti 'europska kuća' koja je stoljećima
usprkos opasnostima i ratovima bila čuvarica temeljnih, a za sigurnost čovjeka
i društva prijeko potrebnih vrednota“, piše Baloban.

Zašto sakramenti imaju
svoj društveni značaj pročitajte u članku Josipa Grpca „Društveni značaj
sakramenata“.

U rubrici „Sakramenti“ vrijedan prilog piše teolog Ivan
Karlić i obrađuje sa