Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Božićni broj Kane

U novome, božićnome broju Kane, više je tekstova, naravno, posvećeno Božiću.

Tako Bono Zvonimir Šagi piše o čovjeku i obitelji u svjetlu Božića pri čemu uviđa da se obiteljsko slavlje Božića sve više gubi pa preporučuje da se u svim župnim zajednicama povede razgovor i o tome. On naglašava i obvezu država da štiti obitelj čemu šteti moralni relativizam iz čega nastaje i grijeh struktura koji se, kako on tvrdi, sastoji u tome da se stvaraju „pogrešni običaji, pogrešni društveni sustavi, moralnim relativizmom iskrivljeni zakoni i prevladavajući način mišljenja, vrednovanja čovjeka i njegova moralnog ponašanja“.

I V. Martinac kao i Tomislav Salopek, Stjepan Lice i Sonja Tomić svoje su tekstove, odnosno pjesme posvetili Božiću, a o povijesti i podrijetlu Božića piše Snježana Kirinić.

O Božiću u Paragvaju piše Trpimir Alajbeg iznoseći svjedočanstvo s. Teresite Aguilar Samudio, milosrdnice koja tri godine djeluje u Zagrebu, a Darko Gašparović donosi Božićnu priču iz Koreje.

U portretiranju umjetnika ovaj put Matija Maša Vekić predstavlja s. Samuelu Premužić i njezine radove od kukuruzovine i slame u kojima, među ostalim, donosi božićne teme i biblijske sadržaje.

U novoj Kani nisu zaobiđena ni aktualna društvena kao ni gospodarska i pitanja iz kulture i odgoja. Svoje tekstove skorim predsjedničkim izborima posvetili su Josip Grbac, Stjepan Baloban i Tonči Matulić.

Tonči Tadić u svojoj rubrici Političke teme piše o odnosu Hrvatske i Jugoistoka Europe, što bi Hrvatska kao članica EU trebala raditi zdušnije, no autor se boji „da hrvatska Vlada, promatrajući taj prostor, katkad od drveća ne vidi šumu, dakle, - baveći se jednom od tih zemalja, ne vidi širi kontekst, a kadšto od šume ne vidi drveće, dakle – pristaje na izjednačavanje toga prostora i zanemarivanje velikih razlika među zemljama jugoistočno od nas“.

Suzana Peran piše o nedavno preminulom zauzetom hrvatskom franjevcu i istaknutom katoličkom komunikologu fra Mirku Jurju Mataušiću, a više je tekstova posvećeno Godini posvećenog života.

I u ovome broju Kane može se naći više tekstova za djecu i mlade kao i onih za svaki uzrast.

Misao dana

Kada bismo morali pokušati ukratko odgovoriti na pitanje što Novi zavjet shvaća pojmom „Bog“, taj bi odgovor mogao glasiti samo ovako: Bog, to je Otac Isusa Krista. Bog, to je onaj kojemu je Isus govorio „Oče“. Ali, time nipošto nije dano „kristološko suženje“ koje bi ostalo u uskom personalizmu i u čistomu povijesnom mišljenju koje bi zaboravljalo širinu stvarnosti; time je, štoviše, preuzeto temeljno polazište Staroga zavjeta, a s njim i širina ljudskoga pitanja o Bogu. Stari zavjet time je počeo otkrivati Boga kao nečijega Boga, kao Boga ljudi; definirao ga je polazeći od ljudi: kao Boga otaca. Isus se sasvim dosljedno uvrštava u ovu predaju Izraelove vjere. Bog je za nj nečiji Bog, njegov Bog. On shvaća Boga kao „svojega Boga“, toliko da ga dosljedno naziva svojim Ocem, a ipak toga „svog“ Boga, koji je njemu sasvim osobno Bog, smatra istovjetnim s Bogom otaca. (Joseph Ratzinger/Benedikt XVI. „Dogma i navještaj“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.