Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Doktorski rad o hrvatskim biblijskim prijevodima

U srijedu, 19. rujna 2017., na Filozofskomu fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uspješno je svoj doktorski rad Poredbena analiza hrvatskih novozavjetnih prijevoda od početka 20. stoljeća obranila Nada Babić. Istraživala je razlike i sličnosti svih objavljenih hrvatskih prijevoda evanđelja, samostalnih, u okviru Novoga zavjeta ili cijele Biblije, od početka 20. stoljeća do lipnja 2017., želeći utvrditi dvoje: kako se različita izdanja pojedinoga prijevoda razlikuju od izvornoga te kako jezične inačice istoga teksta različito grade značenje i kako mogu različito djelovati na značenje rečenične i nadrečenične cjeline. Za usporedbu je iz svakoga evanđelja odabrala isti tekst među onima kojima je zajednička tema Isus ozdravlja, iscjeljuje i liječi (Mt 9,1-8; Mk 3, 1-6;  Lk 14,1-6;  Iv 5,1-9), što znači da je predložak za usporedbu svih prijevodnih inačica činilo ukupno 29 redaka četvorice evanđelista, iz svakoga prijevoda.

Novi prijevodi nastaju zbog jezičnih promjena, zbog različitih skupina čitatelja s obzirom na njihovo poznavanje svetopisamskih tekstova ili na njihove prijamne jezične sposobnosti, ali i drugih različitih potreba koje imaju sami prevoditelji ili čitatelji na hrvatskome jeziku, poput teologije određene zajednice. Na temelju raščlanjenih  tekstova, ovaj je rad pokazao da se odabrani tekstovi pojavljuju u znatno više inačica nego što bi se to moglo zaključiti na temelju činjenice da ima petnaestak autorskih i šest suautorskih prijevoda. Pregledavši čak stotinjak prijevoda i njihovih različitih izdanja, autorica je odabrala za raščlambu ukupno sedamdeset prijevodnih inačica. Katolički su redom potpisani, tako i neki protestantski, no mnogi su od njih  nepotpisani, ne navode ime prevoditelja, a često nemaju ni drugih podataka o suradnicima.  Hrvatski su biblijski prevoditelji (katkada priređivači, obrađivači ili urednici) navedeni kronološkim redom prema prvomu izdanju prijevoda. U dvadesetomu stoljeću to su Josip Stadler (1902, 1912), Valentin Čebušnik (1912), Franjo Zagoda (1925), Ivan Evanđelist Šarić (1942),  Ljudevit Rupčić (1961, 1967), Bonaventura Duda (1962), Zagrebačka Biblija (1968), Bonaventura Duda i Jerko Fućak (1973), Tomislav Ladan (1980, 1985, 1990), Branko i Mirjana Lovrec, Željko Grujić (1982), Gracijan Raspudić (1987), Branko Djaković (1989), Ivan Vrtarić (1998), a u dvadeset i provomu stoljeću Ruben Knežević (2001), Mladen Jovanović (2003, 2006) te osobe koje su prevele tri prijevoda u kojima nema ni imena prevoditelja ili urednika: Novi svijet (2006), Varaždinski Novi zavjet (2006) i Biblija (2012) te Čakovečki Novi zavjet (2010).

Kako bi utvrdila jesu li prevoditelji davali vlastita leksička rješenja ili su se ugledali na starije prijevode, autorica je pregledala i neke prijevode objavljene do kraja 19. stoljeća.

 

Od sedamdeset pregledanih ovostoljetnih ili prošlostoljetnih prijevodnih inačica njih je četrdeset i pet pokazalo manje ili veće promjene u različitim izdanjima istoga prijevoda. Pojedini su prijevodi iz 20. st. doživjeli desetak, dvadesetak i više izdanja (Rupčićev, Dudin i Fućakov, Šarićev), a tiskaju se gotovo svake godine i u prvih šesnaest godina 21. stoljeća. Autorica je pokazala da su izdanja nekih prevoditelja u raščlanjenih redaka tako mijenjana da bi se, da tko ne zna tko je autor, moglo govoriti o novim prijevodima – primjerice 2. izdanje Šarićeva prijevoda u Brajnovićevoj obradbi (1959), potom u popravljanim salzburškim izdanjima (1965, 1966, 1969), a početkom 21. st. u preobradbi u sunakladničkome izdanju 2006. (i mnogim novijim izdanjima cijele Biblije ili samoga Novoga zavjeta). I Rupčić je uglavnom mijenjao svoje prijevode (poznata su izdanja 1961, 1967, 1972, 1983, 1988, 1996, 1999, 2003, 2008, 2013). Gotovo uopće nije mijenjano izdanje Zagrebačke Biblije sve do 2008, tako ni Dudin i Fućakov (1973) prijevod – u svojemu gotovo polustoljetnomu trajanju donekle je promijenjen samo jednom (1985), i radi usklađivanja s tekstom Lekcionara. Neka su izdanja istoga prevoditelja, kao što je Vrtarićev (1998, 2005, 2012), međusobno toliko različita da bi se smatralo da su tri prijevoda različitih prevoditelja da nisu potpisana.

Pokazalo se da najčešćim razlogom mijenjanja ili popravljanja prijevoda u novijim izdanjima nisu propusti ili pogrješke različite naravi, odnosno da bi jezik bio općenito bolji, nego da bi više odgovarao prilikama u kojima nastaje, što znači narodu, kulturi i jeziku. Autorica je prijevode promatrala i prema njihovu odnosu prema hrvatskoj kulturi: prema tomu jesu li poštovali hrvatsku prevoditeljsku tradiciju, posebno biblijsku; jesu li poštovali hrvatsku standardnojezičnu normu; jesu li poštovali hrvatsku kulturu, hrvatski jezik i hrvatsku biblijsku tradiciju. Promjene u različitim izdanjima pojedinih prevoditelja, posebno obilježja biblijskoga stila ili njihov izostanak, najbrže se uočavaju i umnogome određuju primateljev (čitateljev ili slušateljev) odnos prema prijevodu. 

 

Nada Babić postavila je svojim doktorskim radom okvire za određivanje autorstva tekstova koje su različite osobe preinačivale pokazujući da se neka od novijih izdanja pojedinih prijevoda ne bi trebala nazivati imenom (samo) izvornoga autora prijevoda jer su promjene i samo navedenih 29 redaka prevelike. Autorica drži da bi trebalo razlikovati promijenjena izdanja (primjerice zbog promjene pravopisa ili slovopisa), potom preradbe – prerađena izdanja koja je sâm prevoditelj popravljao u većoj mjeri tako da su neka rješenja značenjski uočljivo drugačija, obradbe – potpuno, tj. sustavno obrađena izdanja u kojima su druga osoba ili više njih mijenjali prijevod, bilo s pristankom prevoditelja (primjerice Brajnovićeva obradba prijevoda Ivana E. Šarića iz 1959. prema želji prevoditelja koji je bio bolestan i star), bilo pristankom vlasnika autorskih prava kada prevoditelj nije živ. Kako sunakladničko izdanje Šarićeva prijevoda ne počiva na izvornome Šarićevu prijevodu, nego na obradbi, pristupnica predlaže naziv preobradba.

Pokazalo se kako bi bilo dobro da se u budućim istraživanjima odredi što će se sve moći smatrati prijevodom, a što neće, i to tako da se,  primjerice, odrede načela i opseg promjena u odnosu novoga izdanja na prethodno izdanje koje ga određuju kao promijenjeno izdanje ili pak poseban, novi prijevod. Doktorski rad Nade Babić vrijedan je izvorni doprinos kroatistici, prevođenju Biblije, ali i prevođenju općenito,  hrvatskomu jezikoslovlju te hrvatskoj kulturi, a otvara i nove mogućnosti za buduća istraživanja.

Misao dana

U svim se religijama mistika bavi sjedinjenjem s tim neshvatljivim Bogom, koji je po svojoj biti ljubav. Mistika ne predstavlja nešto daleko od svijeta nego način na koji ćemo ne samo postići vjeru u Boga nego ga i iskusiti. Indijski isusovac Antony de Mello definira mistiku kao buđenje u stvarnost. Ako stvarnost gledam budnim očima, svugdje ću u njoj vidjeti Boga. Mistika nas potiče da promatramo stvarnost tako da se u tom promatranju sjedinimo s njom i s Bogom kao počelom svega bitka. (…) Sjedinjenje s Bogom nije privilegij mistika ili duhovno posebno nadarenih ili »religiozno senzibilnih« ljudi. U euharistiji doživljavamo posebno intenzivan oblik sjedinjenja. U pričesti sjedinjujemo se s Isusom Kristom – prožeti njegovom ljubavlju – a po njemu postajemo jedno s Bogom i cijelim svijetom. I kad spoznamo to sjedinjenje, sjedinjujemo se i sa sobom. Tada vrijeme katkad stane. Sve je još samo jedno. (Anselm Grün „Knjiga odgovora“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.