Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Govor prof. dr. Željka Tanjića, direktora Kršćanske sadašnjosti na sprovodu prof. dr. Alda Starića, glavnog ur

U Riječi uredništva knjige Glas iz Ranjenog. Uvođenje u Kristovo otajstvo Josipa Turčinovića Aldo Starić je napisao: „Josip Turčinović je sve svoje vrijeme utrošio u izdavanje tuđih tekstova, a za svoje nije imao vremena.“ Pišući tako Aldo nije bio svjestan da piše o još jednoj poveznici između sebe i Josipa Turčinovića. Osim što ih je povezivala vjernost krsnom i svećeničkom pozivu, prijateljstvo, ljubav prema teologiji, Crkvi i rodnoj istarskoj i hrvatskoj grudi, ali bez imalo uskogrudnosti i isključivosti, povezivala ih je nesebičnost u služenju i darivanju za druge i drugima.
I Aldo je kao glavni urednik Kršćanske sadašnjosti sve svoje vrijeme utrošio u izdavanje tuđih tekstova, a za svoje nije imao vremena. Odakle ta nesebičnost, odakle tolika predanost u služenju? Usuđujem se reći: iz duboko euharistijski i teološki ukorijenjene egzistencije. Aldo je bio istinski Kristov svećenik, volio je euharistiju, liturgiju, sakramentalnu teologije. Nikada je nije doživljavao samo u njezinoj kultnoj dimenziji, nego je živio, duboko promišljao i osjećao ono što je srž euharistije: „One noći kad je bio predan... On uze kruh i reče: 'Ovo je moje tijelo za vas i za sve ljude.' Uze kalež i reče: 'Ovo je moja krv za vas i za sve ljude.'“ Kristov pro vobis, za vas, njegova proegzistencija, bili su mjerilo Aldina života. U Kristovu „za vas“ Aldo je nalazio i crpio snagu za svoje predanje, za svoje služenje, za svoje trpljenje. Sve za druge.
I upravo jer je živio euharistijsku egzistenciju bio je vrstan teolog, jedan, premda generacijski mlađi, ali duhom istovremenik, od posljednjih velikana hrvatske teološke misli dvadesetog stoljeća: Vjekoslava Bajsića, Tomislava Šagi-Bunića, Josipa Turčinovića, Marijana Valkovića, Antona Kresine. Tko je čitao Aldine tekstove, slušao ga kako govori, argumentira, mogao je odmah osjetiti što znači biti teolog koji govori o Bogu i čovjeku s toliko ljubavi, srca, ali i znanja. Ta se misao nije dala upregnuti u okove političkoga govora, u okove dopadljivosti pod svaku cijenu ili služenja nekim partikularnim interesima.
Bila je to misao koja se hranila otačkom i srednjovjekovnom, kao i suvremenom teologijom dvadesetog stoljeća, posebice francuskom „novom teologijom“. Njegovi tekstovi o sakramentima, posebice euharistiji, te o spasenjskom nauku i danas mogu biti uzor ozbiljnoga teološkog promišljanja i rada koji ne podliježe zahtjevima trenutačnog, političkog, samodopadljivog, a istovremeno je svjež i jasan u svome izričaju. Čovjek kao da sa svetom zavišću čita tekstove svih tih vrsnih teologa i pita se kako im je uspijevalo misliti i pisati tako duboko, otmjeno, lijepo, znalački, tako da vas mame svakom daljnjom rečenicom, ne sa željom da zavedu, nego da otvore putove do Boga i do njegova djelovanja u povijesti. Njegova je misao uvijek bila svježa, oblikovana u teze, duboko topla, kao što je znala biti i proročko-kritički snažna kada

Misao dana

Onda odgovorite na moje sljedeće pitanje: koja je razlika između ljudske svijesti i životinjske svijesti, kako se očituje u ponašanju? Ne morate mi reći što životinje imaju, a nama nedostaje, samo obratno: što mi imamo, a životinjama nedostaje? To je pitanje koje je zbunjivalo mnoge znanstvenike i filozofe te to nastavlja činiti. Ako mi možete dati jednostavan i istinit odgovor na ovo pitanje, mora da ste mudriji od svih onih zbunjenih ljudi koji ne mogu. (Peter Kreeft, „Nepobačeni Sokrat”)

Copyright © 2014 Kršćanska sadašnjost d.o.o.
Web design by omnet studio | powered by bookleus
na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.