Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Ivan Golub o svojoj »prvoj« knjizi u Kršćanskoj sadašnjosti

Pisma

Došavši na župu, zapravo župe Posavski Bregi i Dubrovčak Lijevi, javih se pismom drugu i prijatelju Josipu Turčinoviću na Bogosloviju u Zagreb. On me poticao, neka mu pišem o prvoj svojoj brazdi. Pisao sam pisma. Nisam znao da pišem knjigu, prvu svoju knjigu. On je naime pisma sačuvao i dao mi ih. Ja sam ih dao Azri Ljumanović, vrloj nekoć učenici, namještenici u nakladničkoj kući »Kršćanska sadašnjost«, da ih iz mojega rukopisa na stroj prepiše, da se objave. Htio sam im dati naslov »Splav na Savi« i podnaslov »Pisma mladog svećenika/župnika«, ali sam popustio pritisku u nakladničkoj kući. Knjiga je izašla pod naslovom »Pisma«, Zagreb, 1995., s posvetom pokojnom, 3. listopada 1990. godine preminulom, »Josipu Turčinoviću / sugovorniku ovih pisama / Ivan Golub«.

Proslov knjizi »Pisma« završavam riječima o naslovniku pisama Josipu Turčinoviću:

»...u Josipu Turčinoviću nadasve vidim čovjeka orača i svećenika sijača. On nije ličio rataru koji baci sjeme u brazdu i čeka žetvu. On je, zasijavši jednu njivu, zaorao brazdu odmah na drugoj. A orao je najvećma ledinu i krčevinu, gdje se lome lemeši i tresu ruke na plužilu. Ostao je na brazdi. Zapravo, pao je u zemlju kao ono sjeme o kojem govori Učitelj koji ga je izabrao i komu se on odazvao, sjeme koje - ako ne padne u zemlju - ostaje samo, a ako padne i istrune - donosi stostruki rod. Treći listopada 1990. u navečerje sveca koji je volio polja, Franje Asiškoga, Orač je postao Sjemenka na započetoj brazdi. Neobična preobrazba. No još neobičniju očekuje, a i mi je očekujemo: klijanje sjemenke iz zemlje i uskrsnuće tijela«. (str. 12)

Pri susretu u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti reče mi akademik Vlatko Pavletić, da je pročitao knjigu »Pisma«.

»Kako? Kao predsjednik Hrvatskoga sabora ste pročitali knjigu od ravno 444 stranice, koja nema niti jednog podnaslova!« izrazio sam iznenađenje.

»Ja svaki dan imam određeno vrijeme za čitanje«, odgovorio je.

I onda rekao o knjizi:

»'Pisma' su kao roman, zapravo bolja od fikcijskih romana.«

A Dragutin Tadijanović, koji je od prvog do posljednjeg slova pročitao »Pisma«, reče mi: »Čitaju se kao roman«.

Tomislav pak Sabljak u recenziji je napisao, čini mi se, u Večernjem listu, da je u Golubovim »Pismima« dan možda ponajljepši opis majke u hrvatskoj književnosti.

Pod ugovor o honoraru sam napisao, da ga se odričem radi uspomene na pokojnoga Josipa Turčinovića, utemeljitelja nakladničke kuće »Kršćanska sadašnjost«. Knjiga je skoro razgrabljena. Pomišljam, da mjesto drugog izdanja napravim od nje roman. Na to me potiče i akademik Krešimir Nemec i akademik Ivan Aralica. I glavni urednik mr. Stjepan Brebrić, iz nakladničke kuće »Kršćanska sadašnjost«. Prodavači u knjižari na moj upit, tko knjigu kupuje, rekoše:

»Svjetovnjaci - laici najviše«.

»Razumljivo«, rekoh, »zanima ih, kako izgleda svećenikov život izvana i iznutra«.

Prvu svoju knjigu napisao sam, a da nisam znao, da pišem knjigu. Prva knjiga je moj životopis, opis jedne dionice životnoga puta. Mladomisničke, župničke.

U veljači 1958. razriješen sam dužnosti privremenog upravitelja Župe Posavski Bregi i Dubrovčak Lijevi. Vratih se u Zagrebačku bogosloviju i na Katolički bogoslovni fakultet.

 

(Ivan Golub, Običan čovjek, Naklada Ljevak, Zagreb, 2013., str.136-137)

Misao dana

Anđeo se i nama katkad može pojaviti kao lik svjetlosti. Najednom vidimo da zasvijetli svjetlo, usred noći, ponekad u snu, ponekad na javi. Tad ne možemo ostati u ulozi gledatelja i promatrati svjetlo sa sigurnog odstojanja. Svjetlo nas pogađa. Ono nam nešto želi reći. Svjetlo preobražava naš život. Ne možemo ostati onakvi kakvi smo bili dotad. Tko jednom bude tako pogođen, ne može prijeći preko toga kao da se ništa nije dogodilo, nego se mora suočiti sa svjetlom, mora pustiti da mu anđeo svjetla nešto kaže. Onda bi se i njegov život mogao rasvijetliti. On bi gledao kroz noć svog života. Otkrio bi smisao posred tame koja ga okružuje. Svjetlo pokreće proces povratka. Kad nam se anđeo pojavi kao svjetlo, onda ništa više ne ostaje kako je bilo. Sve se rasvjetljuje. Novim pogledom gledamo na svjetlo i u svjetlu svjetla na ono što radimo u našoj svakodnevici. (Anselm Grün, „Velika knjiga božićnog vremena“, KS, 2016.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.