Kršćanska sadašnjost d.o.o.

IX. dies theologicus - Vjekoslav Bajsić

Prvi predavač na IX. dies theologicus bio je prof. dr. sc. Josip Oslić, koji je naslijedio Vjekoslava Bajsića na čelu katedre za filozofiju pri KBF-u u Zagrebu. U predavanju naslova "U susret Vjekoslavu Bajsiću", prof. Oslić prisjetio se Bajsićevog znanstvenog djelovanja i predavanja, te istaknuo kako je Bajsić posebno volio eksperimentalnu psihologiju.

- Obožavao je i predmet "Granična pitanja" te se s pravom možemo pitati kada je stigao toliko napisati i držati brojna predavanja? Sudjelovao je na brojnim simpozijima i to kao zapaženi predavač. Bio je veoma cijenjen, bio je besprijekoran u očima studenata. Da je onda bilo anketa među studentima, dobio bi zasigurno maksimalnu ocjenu, ustvrdio je prof. Oslić te se prisjetio i jedne zanimljivosti:

- Na ispitima je bio vrlo strog te je koristio pješčani sat i ispit je trajao točno 15 minuta.Tražio je od studenata da misle i daju logične odgovore. Bio je cijenjen na ondašnjem Svećeničkom tjednu. Znao je iznenaditi s novim pogledima, do kojih se ne bi moglo lako doći. Objavio je ukupno 12 knjiga, 59 znanstvenih radova, u Kani brojne natpise, koji su bili krepki i originalni. Posjedovao je izvoran način promišljanja problema i društvene stvarnosti, istaknuo je profesor Oslić.

- Kao filozof živio je za istinu, znao je otkriti ono bitno i to izreći razumljivim jezikom našega vremena. Pokazivao je i veliko zanimanje za elektronične uređaje, što ga je i približilo znanosti u toj dimenziji. Promišljao je i specifičnu problematiku Crkve, koja je bila na osobit način povezana s KS-om, čiji je sam bio jedan od glavnih utemeljitelja.

Promišljanja Bajsića, Turčinovića, Šagi-Bunića i Dude dali su pečat jednom vremenu, istaknuo je prof. Oslić.

Po pitanju Bajsićevog filozofskog sustava, Oslić je izložio kako se ne može govoriti i jednom zaokruženom sustavu, ali da je u djelima prisutna mudrosna misaona cjelina o čovjeku i čovječanstvu. Izdvojio je tri bitne sastavnice Bajsićeve filozofije:

- Prva je dijaloško mišljenje. Dok danas imamo prilike biti svjedoci kako se dijalog vodi s figom u džepu - pogledajte samo pregovore oko stanja u Ukrajini, za Bajsića dijalog ima svoj izvor kod Platona. Tu se uzdiže sugovornika, želja je da ono što je dijaloški utvrđeno dobije intersubjektivno značenje. Za Bajsića je dijalog susret u "bazenu općeljudskog". Ono je beskompromisno. Nikakvo pravljenje smicalica, pošteni susret na razini transsubjektivnosti bilo kojeg subjekta dijaloga. Bajsić se trudio da se religija i teologija ne isključe iz dijaloga, nije se mirio s postojećim stanjem te je htio do važenja dovesti izvornu kršćansku misao i ugraditi je. Da se ona ponovno postavi kao temelj suvremenom promišljanju Europe, kao autentična mogućnost, istaknuo je prof. Oslić. Kao drugu sastavnicu označio je ideju "integritas".

- U doba rascjepkanosti duhovnih i prirodnih znanosti - je li uopće moguće unutar jedne znanosti govoriti o mogućnosti jedinstva? Bajsić slijedi Akvinčevu ideju integritas - nepovrijeđeno stanje, neprekidno nastojanje. Povijesno gledano, ne kao nekad za svagda završen sustav, već kao put koji okuplja opća ljudska nastojanja oko dobrog i lijepog. Ideju su razvijali Karlo Balić i Bajsić - značenje sinteze kao temeljnog načina afirmiranja pojedinačnog i različitog, izložio je prof. Oslić te prikazao i treću sastavnicu Bajsićevog filozofskog sustava: filozofsko-teološki odnos prema prirodnim znanostima.

- Dok teologija i filozofija već od rana predstavljaju dva krila istine, pojava novovjekovne znanosti i planetarne tehnike predstavljaju veliki izazov. Um postaje odgovoran jedino samome sebi, pitanja o odgovornosti postaju besmislena. Bajsić se cijeloga života bavio pitanjem odnosa religije i znanosti, o čemu svjedoče brojni spisi. Poseže za Grisogonovim, Dominisovim i Boškovićevim pristupima kako bi pokazao naličje tako zahvaćenog svijeta, istaknuo je prof. Oslić te potom u detalje razradio sva tri pristupa. U zaključnom dijelu, pročelnik katedre za filozofiju prof. Oslić naglasio je kako Bajsićeva filozofija želi stvoriti "bazen općeljudskoga".

 - Proširiti moguće horizonte susreta i najraznovrnijih ideja, spoznaja i svjetonazora. U taj bazen se želi uključiti vrhunska postignuća znanstvenika, bez obzira na njihovo porijeklo i uvjerenje. Želi se ozbiljiti sveopću umnost koja treba jamčiti napredak čovječanstva u humanosti, rekao je prof. Oslić.

U drugom predavanju "Vjekoslav Bajsić u dijalogu" prof. dr. sc. Stipe Tadić istaknuo je kako je za Bajsića čovjek društevno biće koje uvijek živi u okvirima grupnog ponašanja.

- Čovjek raste i živi u okviru grupe. Da on to nije ne bismo mogli osjetiti usamljenost, napuštenost i samoću. Upućeni smo drugima. Unutar ovih okvira grupe snažno se utječe na ljudsko ponašanje. Čovjek je čovjekom po svom grupnom ponašanju. Na tragu Bajsića, dolazimo do pojma grupe: to je skupina ljudi s podjeljenim ulogama, a uloge su dužnosti ili obveze pojedinca u društvu kojemu pripada. Citiram Bajsića: Ispravno igranje uloge uvjet je komunikacije s drugima, pogotovo s grupom. (Bajsić, 1994.), istaknuo je prof. Tadić te prikazao kako prema Bajsiću postoje dva osnovna tipa ljudskog ponašanja: gnijezdo i prašuma ili prevedeno na sociološki govor - zajednica i društvo. U tom ključu je moguće razumijeti čitavu paletu međuljudskih odnosa i ponašanja. Njemac Teronnins je razlikovao "Gemeindschaft" i "Gesselshaft".

- Jedno uvjetuje drugo. Bajsić smatra da se radi o primordijalnim izvornim kategorijama ljudskog ponašanja. Te dvije kategorije se provlače kroz cjelinu ljudskoga, u njegovom djelovanju i institucijama, te one pojmovima daju čudnu ambivaletnost koja je izvor nesporazuma, izrazio je prof. Tadić te prikazao definicije zajednice kao socijalne formacije u kojoj su osobe povezane jedinstvenim razumijevanjem i povjerenjem, te kako je komunikacija osobna, neposredna, lice u lice.

Tadić je potom detaljnije iznio usporedbu gnijezda i prašume. Prvo je obilježeno snažnim odnosom solidarnosti, topline, emocionalne dubine, no nema pluralnosti koja ugrožava. Prašuma, pak, počiva na racionalnom interesu, prikazao je prof. Tadić, te istaknuo kako je Bajsić bio osoba dijaloga, što je posebno od značaja za naše današnje društvo.

 - Sadašnja prašuma je složena, te se traži zajednička suradnja. Nezamjenjivo sredstvo je dijalog o bitnim egzistencijskim stvarima života, kako se ne bismo zatvarali u gnijezdo, rekao je prof. Tadić te istaknuo ulogu Bajsića u dijalogu s marksizmom, gdje je prvo došlo do konfrotacije, a potom i do razočaranja događajima 71. godine. U konačnici, došlo se do zaključka kako, iako su se stvorila prijateljstva među članovima suprostavljenih strana, ipak nije moguće doći do dijaloga između tako oprečnih stavova.

 

Nakon izlaganja i pitanja iz publike, uslijedila je panel diskusija...

Misao dana

Prilično ludo što je Duh Sveti tada učinio. Jeruzalem, prije 2000 godina: Isusovi su prijatelji zajedno, nekako bez plana, a onda im Duh Sveti iznenada okrene život naglavačke. U Bibliji stoji: Duh Sveti poput ognjenih jezika siđe na apostole. Tamo piše i: Svatko svakoga iznenada može razumjeti, čak i ako ovaj govori kineski, tajski ili svahili. I svi mogu biti zajedno. Najednom apostoli osjećaju hrabrost i shvaćaju što je njihova zadaća. Dvije tisuće godina poslije… i još se uvijek govori o tom događaju, još uvijek ljudi kažu: Duh Sveti djeluje i danas. (Stephan Sigg, “Što ti želim za krizmu”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.