Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Kršćanska literatura uz aktualnu raspravu o pobačaju: od prigovora do argumenata


Ovih dana rasprava o pobačaju postala je nenadano aktualna u hrvatskom javnom prostoru, potaknuta izjavom jednoga od predsjedničkih kandidata, na koju su reagirale mnoge javne osobe, izražavajući svoje protivljenje toj izjavi neočekivanom i nepristojnom gestom te potaknule dodatna pitanja.

Jedno od temeljnih pitanja kojima se treba uvijek iznova vraćati jest je li u slučaju pobačaja riječ o ljudskoj osobi ili nije. Ako je riječ o ljudskoj osobi, onda je abortus moralno nedopušten i ubojstvo nevine osobe. Ako nije riječ o ljudskoj osobi, čini se da je sve dopušteno i da je riječ o pravu žene (i muškarca?) na izbor.

U knjizi “Nepobačeni Sokrat”, koju je napisao američki profesor filozofije na Boston Collegeu i autor niza knjiga iz područja filozofije i kršćanske teologije Peter Kreeft, pojavljuju se pitanja oko kojih se odvija cijela rasprava: Je li pobačaj pravo žene? Kada počinje ljudski život? I konačno, trebamo li ozakoniti moralnost?

Knjiga je pisana u obliku dijaloga koje je Kreeft napisao zamišljajući da se antički filozof Sokrat pojavljuje u današnjoj Ateni i raspravlja s protivnicima o pitanjima i argumentima vezanima uz abortus.

Pisana britko i oštroumno, ova knjiga pomoći će svakome da produbi razumijevanje pobačaja i oboruža se i za raspravu, budući da dotiče mnoge tipične prigovore i argumente u raspravi o pobačaju.

Polemika o pobačaju i spomenutoj izjavi potaknula je i pitanje djelovanja političara koji se deklariraju kao vjernici, no često imaju stavove oprečne nauku Katoličke Crkve kojoj pripadaju, i to vole istaknuti. Upravo vezano uz temu pobačaja njihovi su stavovi upitni, katkada i kontradiktorni.

Ali nije li i u tim pitanjima, kao uostalom u svemu, važno slijediti vlastitu kršćansku savjest, a ne glavnostrujašku misao kojoj su trenutno puna usta ljudskih prava koja vrlo često idu nauštrb onih kojima su ta prava potpuno oduzeta – nerođene ljudske osobe oba spola i svih boja kože? Katolički nauk o pobačaju, primjerice, poznat je i obvezujuć za sve vjernike. Pobačaj je “zločin i uvijek označuje osobito teški moralni nered; daleko od toga da bi bio pravo, on je više žalosna pojava koja pridonosi širenju mentaliteta protiv života, opasno ugrožavajući pravedni i demokratski suživot” (Kompendij socijalnog nauka Crkve, 233).

Crkva naučava i o ispravnom odnosu vjernika i ponašanju u političkim stvarima. Daleko od toga da Crkva otvoreno podupire pojedine političke opcije ili se aktivno angažira u politici; riječ je o tome da učiteljstvo Crkve želi “poučavati i rasvjetljavati savjest vjernika, osobito onih koji sudjeluju u političkom životu, da njihovo djelovanje bude uvijek u službi cjelovitoga promicanja osobe i općeg dobra” (Kompendij socijalnog nauka Crkve, 571).

Ako smo, dakle, političari, i općenito kršćani u društvu, zar ne bismo trebali dopustiti Kristu da nadahnjuje naše misli i djelovanje? Zar ne bismo trebali živjeti Isusove riječi, onako kako najbolje možemo, osobito u ovom svijetu i društvu u kojem smo pozvani biti grad na gori, svjetlo svijeta i sol zemlje?

Knjiga Kršćani u društvu koju je napisao Enzo Bianchi, utemeljitelj i prior Monaške zajednice iz Bose, govori o tome tko je kršćanin i skup je autorovih promišljanja o pitanjima koja se tiču teme “kršćana u društvu”. Enzo Bianchi nastojao je izoštriti svoj kontemplativni pogled i prenijeti ga u situacije koje je imao priliku doživjeti, jer kontemplativan čovjek nije onaj “koji zazire od ljudskog društva pa na ljude gleda svisoka, dok se s druge strane u potpunosti zadubljuje u Boga, nego čovjek koji, trudeći se čvrsto gledati u Isusa kako bi razabrao njegovu volju, nastoji sagledati ljude i događaje putem samog Božjeg pogleda, koji je pogled milosrđa i pronicanja” (str. 5). Takav pogled potreban nam je u društvu u kojem smo kao kršćani pozvani raditi za opće dobro. Više o ovoj zanimljivoj i aktualnoj temi potražite u knjizi.

Misao dana

U Bibliji su vrlo česti »medicinski« izvještaji koji se odnose na događaje koji su se odvijali tijekom dugoga razdoblja njezina pripovijedanja i na sam svakodnevni život židovskoga naroda. Gledišta su to ne manje zanimljiva od onih ambijentalnih ili povijesnih, pokazatelji su higijenskih navika, običaja i praksa savršeno uklopljenih u vez događaja koji su se zbivali od trenutka stvaranja pa do povratka Židova u domovinu. Takvi medicinski izvještaji su u stvari mnogo češći no što se na prvi pogled čini. (Luciano Sterpellone, Mislim da treba imati dobro na pameti upravo osjećaj za vrijeme. Mnogi kažu da je karakteristika kršćanstva što ima osjećaj za vrijeme, tj. kršćani su ga imali, znali su da nije ovo vrijeme samo da se otrpi, da se preživi, nego su bili zainteresirani da se u tom vremenu nešto događa i nešto ostvari. (Aldo Starić, „Kršćanska vjera”) u Bibliji”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.