Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Nedjeljka s. Valerija Kovač: PERSONALNO-RELACIJSKA PARADIGMA TEOLOGIJE JOSEPHA RATZINGERA / BENEDIKTA XVI.

Knjiga Personalno-relacijska paradigma teologije Josepha Ratzingera / Benedikta XVI. je prerađena/priređena doktorska disertacija zagrebačke teologinje s. Valerije Kovač, a po temi ona nije vezana samo za teologiju kao sustavno promišljanje vjere, nego može biti inspirativna i za samo življenje vjere, za otkrivanje životnoga poziva i smisla koji iz nje proizlaze.

Ivan Karlić za ovu knjigu kaže da predstavlja izniman doprinos hrvatskoj teološkoj javnosti za bolje poznavanje teološkog opusa jednog od važnijih teologa XX. i XXI. st. budući da autorica „marljivim znanstvenim istraživanjem i profinjenom teološkom intuicijom u Ratzingerovu opusu prepoznaje personalno-relacijsku misao kao temeljnu paradigmu, neke vrste ključ razumijevanja cjelokupne njegove teologije“ te knjizi, zbog njezine kvalitete, predviđa da će postati „nezaobilazno i korisno polazište za daljnja istraživanja unutar filozofsko-teološke misli jednog od najvećih katoličkih (post)koncilskih teologa, J. Ratzingera/Benedikta XVI.“.

Ocjenjujući ovaj rad s. Marija Pehar kaže kako autorica „pokazuje znanstvenu kompetenciju teološko-kritičkog vrednovanja djela Jospeha Ratzingera, ne propuštajući iznijeti i zapažene osobne osvrte i mišljenja.“. Po njezinu mišljenju, drugi važan doprinos ove knjige je u tome što donosi važan sustavni pregled povijesno-teološkog razvoja poimanja osobe, koji u takvome preglednom opsegu na hrvatskom jeziku do sada nije izrađen.

Ivan Antunović autoričinu znanstvenu zrelost vidi u dva aspekta: u njezinoj sposobnosti da opširnu građu primarne i sekundarne literature dovode u sustavan poredak te u njezinoj interpretaciji Ratzingerove misli i djela.

Misao dana

Oholost i egoizam ili neuredno sebeljublje predstavljaju nutarnje stanje čovjeka koje ga čini sklonim zlu. No, budući da je ljudska osoba po samoj svojoj naravi društveno biće – a njezina je narav ranjena istočnim grijehom, čije razorne posljedice ostaju i nakon brisanja toga grijeha sakramentom krštenja – oholost se i egoizam, kao lice i naličje jednog te istog izvora sklonosti zlu, pretaču na društvenu zbilju, pretvarajući povijest čovječanstva u »bojnu pozornicu« na kojoj se od samoga početka sukobljavaju dobro i zlo, istina i laž, pravda i nepravda, ljubav i mržnja, svjetlo i tama. Tonči Matulić, “Čovjek zarobljen ohološću i oslobođen milosrđem”

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.