Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Održan Teološki četvrtak o temi „Obrazovanje kao evangelizacija“

Posljednji Teološki četvrtak „Kršćanske sadašnjosti“ prije ljeta o temi „Obrazovanje kao evangelizacija" - prinos diskusiji o kurikularnoj reformi, zbog blagdana koji tijekom čitavog lipnja padaju na četvrtak, održan je u utorak 27. lipnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Kako je uvodno naglasio moderator tribine don Anton Šuljić, poticaj za odabir teme bile su misli pape Franje koje je izrekao u svojoj katehezi od 23. studenoga 2016. - da je „obrazovanje poseban oblik evangelizacije". Ako je tako, zaključuje vlč. Šuljić, tada vjernicima obrazovanje – samo po sebi – već predstavlja osobit izazov življenja vlastite vjere. No u nas se u posljednje vrijeme „zakuhalo" oko tzv. kurikularne reforme, odnosno oko cjelokupne strategije obrazovanja. Nakon što su za prijašnjih vlada bila postavljena stručna tijela te nakon što se i stručna i građanska javnost uzbunila odmjerujući argumente „za" i „protiv", ponovno smo suočeni s prijeporima. Kakvo je aktualno stanje i kako problem sagledavaju dionici te reforme, iznijeli su na sinoćnjoj tribini bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta prof. dr. sc. Predrag Šustar te prorektor za strategiju razvoja i izdavaštvo Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić.

Naime, Papa je u spomenutoj katehezi istaknuo poduži popis svetaca i svetica koji su u različitim razdobljima školovali one koji su grcali u najvećoj bijedi, znajući da će se tako izvući iz bijede i pobijediti diskriminiranost. Nazvao ih je „pionirima obrazovanja“ koji su duboko shvatili poučavanje kao djelo milosrđa i učinili od toga način života koji je u stanju preobraziti cijelo društvo. Tako su nikle mnoge i različite stručne škole, koje su osposobljavale za rad i istodobno učile ljudskim i kršćanskim vrijednostima. Obrazovanje je tako doista postalo „posebnim oblikom evangelizacije“. Pročitavši neke dijelove spomenute Papine kateheze, prof. Šuljić naglasio je da je obrazovanje kao evangelizacija posebna zadaća svakog od nas kao mislećih i odgovornih ljudi te je, među ostalim, iznio primjer hrvatskoga misionara vlč. Borisa Daba, koji u afričkim misijama već nekoliko desetljeća uz svaku misiju otvara i školu, pokazujući time koliko je važno pružiti obrazovanje, a time i dostojanstvo, svakom čovjeku.

Prof. dr. sc. Predrag Šustar u svom se izlaganju osvrnuo na razdoblje koje je kao ministar proveo u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta: „Imamo iznimno bogatu knjižnicu pokušaja reforme obrazovanja. O tome se puno govori, ali trebalo bi ubrzo nešto i učiniti. Kao filozof, Papin pojam evangelizacije u kontekstu kurikularne reforme (CKR-a) iščitao sam na svoj način. Posebno mi je zanimljiv koncept 'pionira obrazovanja' pod kojim podrazumijevam ulogu nastavnika i potporu koja se mora dati nastavnicima u provođenju reforme, što u dokumentu CKR-a nije dovoljno isticano. Ljudski potencijal, nažalost, često je ostao zanemaren ili se na pravi način nije pristupilo ljudima koji rade s učenicima i provode reformu. Koriste se nadalje u katehezi i pojmovi 'jednostavan rad' i 'malo struktura'. Novac je itekako važan za provedbu, ali je često puta važnije imati sustav prema kojem će se novac distribuirati. Ako je novac kvalitetno raspodijeljen, može se napraviti jako puno. Papa nadalje dosta govori o nečem što je u javnom prostoru uvijek prisutno – kritička metoda, kritičko mišljenje, kritičko preispitivanje. Bilo bi dobro u nekoj budućnosti vidjeti na koji način ta metoda može biti komparirana u nekom širem javnom prostoru. (…) CKR je nešto što se nadovezuje na cjelovitu reformu obrazovanja o kojoj se dosta i žestoko raspravljalo, no ključan je bio izostanak sinergije od vrha prema dolje, što je bilo jasno apostrofirano svima koji su sudjelovali u javnoj raspravi. Ekspertna radna skupina (ERS) bila je krnja i u smislu zastupljenosti različitih struka. Sastav je bio jasno na strani humanističko-društvenih znanosti, a Hrvatskoj treba jasna politika i koncept vezan uz STEM područje. Drugi disbalans bio je zastupljenost praktičara i akademske zajednice, koji se reflektirao na sve osnovne razine, čak do predmetnih kurikuluma. I tu je u stručnoj javnoj raspravi jasno ukazano da ako je u početku stvar pogrešno postavljena, onda teško možemo očekivati da će se postići ono što nam je u ovome trenutku potrebno. Kad se iščitaju stručne recenzije u vezi s dokumentima CKR-a, naglašena je važnost postizanja konsenzusa.“ U zaključnoj riječi Šustar je napomenuo: „S obzirom na brzinu prikupljanja znanja, pitanje je može li paradigmatsko mijenjanje, koje donosi potpuno novu paradigmu, biti pravi pristup reformi ili je možda pametnije permanentno reformirati s obzirom na potrebe hrvatskoga društva. Dovršetak reforme na kraju obrazovanja svakako bi trebao uključivati i tercijarno obrazovanje jer se tu kreiraju ti 'pioniri obrazovanja' koji će nekom predmetu ili kolegiju udahnuti život.“

Prof. dr. sc. Josip Faričić sa Zadarskoga sveučilišta naglasio je kako ovdje može govoriti iz tri pozicije: 1. kao netko tko je godinama bio dionik obrazovnoga procesa u osnovnoj školi i u srednjoj školi kao profesor geografije, a naposljetku i kao profesor na sveučilišnoj razini; 2. kao roditelj malodobne školske djece u čijem procesu obrazovanja aktivno sudjeluje te 3. kao netko tko je iz baze uključen u reformu kao konzultant radne skupine za geografiju. Podsjetio je kako na Zemlji danas živi oko 7 milijarda ljudi i kako kao kap u moru svojim življenjem i dioništvom itekako činimo taj svijet bogatijim i raznovrsnijim. „U susretima je snaga“, naglasio je Faričić, „jer je svaki susret prilika da se međusobno obogatimo razmjenom vlastitih isustava i vrijednosti, ali i da se međusobno dodatno obrazujemo.“ Izdvojio je dvije važne točke koje potrebno uzeti u obzir u provedbi reforme obrazovanja: autoreferencijalnost i izbjegavanja marginaliziranja periferije. Prema Faričiću, potrebno je učiniti prostorni iskorak do najudaljenijih točaka naše domovine i do najviših vrhunaca do kojih se inače teško probijamo, a ne neprestano sve centralizirati kao do sada. „Naime, dugo su se sva sveučilišta u Hrvatskoj trudila biti kao Sveučilište u Zagrebu i vjerovalo se u onu postavku da će 'kvantiteta u nekom trenutku rezultirati kvalitetom'. To se nije dogodilo. Potrebno je obuhvatiti krupne promjene u prostoru, decentralizirati obrazovanje i svakako obuhvatiti tercijarno obrazovanje“ – zaključio je prof. Faričić koji je primijetio kako je u predmetnim dokumentima iz geografije bilo otprije zastupljeno sve ono o čemu se danas unutar ERS-a govori kao o nečem što bi tek trebalo dodati.

Prije nego što je otvorio raspravu, vlč. Šuljić naglasio je da svatko kao kršćanin treba sudjelovati u donošenju odluka u obrazovanju jer se to tiče ljudskih uvjerenja i nema tu nikakva klerikalizma, koji se često sa strane pridodaje. „Što bi uopće bilo naše obrazovanje da nije bilo Crkve kao utemeljiteljice najvećih škola i sveučilišta? U obrazovanju danas vidimo oblik evangelizacije jer se time pomaže čovjeku da utemelji svoje ljudsko dostojanstvo. I to je glavni razlog zašto se kršćani bave i bavit će se obrazovanjem. To je naše pravo i naš temeljni zahtjev“ - naglasio je Šuljić. Na pitanje „Jesmo li stali s CKR-om“, prof. Šustar je odgovorio kako je to sad u resoru nove ministrice te da je potrebno cijeli proces reforme vratiti u okvir države. „Čak i u zemljama gdje se sve prepušta funkcioniranju slobodnog tržišta, država uzima obrazovanje pod svoj okrilje“ – naglasio je Šustar i nastavio: „Ono što se moglo primijetiti tijekom proteklih godina jest neka vrsta razbaštinjenja Ministarstva u odnosu na procese koji su se ticali donošenja reformi i CKR-a. Mi smo započeli vraćanje cijelog procesa u Ministarstvo koje bi trebalo dalje diktirati ritam jer je to u interesu cijele države. Država mora braniti svoje interese. Moja poruka novoj ministrici i onomu tko bude vodio buduće procese jest da, uz postojeće, ozbiljno razmisli o brzim reformama. Hrvatska se nalazi na vrlo delikatnom geopolitičkom prostoru, a npr. nema jedno tehničko sveučilište. Takve i slične procese država bi trebala podržati kao neke brze mjere oživljavanja, što bi istodobno bila i poruka mladima da ozbiljno razmisle prije nego što odluče napustiti domovinu. Oni će sigurno ostati ovdje ako im se ponudi poticajan okoliš“ – zaključuje Šustar. Smatra nadalje da koliko god obrazovanje bilo važno, ovaj se posao mora u miru i sabranosti odraditi zajedno sa svim dionicima hrvatskoga društva, među njima svakako i Crkvom. CKR je, prema njegovu mišljenju, trenutačno u fazi „zauzimanja stava“, no naginje se rješenju da treba početi ispočetka jer da je ovakav dokument „neuporabljiv“.

U diskusiji su se čula različita konstruktivna pitanja i prijedlozi u vezi s temom CKR-a, kao što je ono da se potrebno vratiti na početak i upitati zašto uopće reforma i kako je do nje došlo? U međuvremenu, nažalost, priča o reformi pretvorila se u ideološki obrazac, što nije dobro i što guši cijeli proces. Moglo se nadalje čuti kako smo po ulaganjima u obrazovanje na začelju Europe te kako bi bilo dobro razdvojiti postojeće Ministarstvo na obrazovanje, na znanost i na sport, a jedna od najvećih mana postojećeg sustava obrazovanja je posvemašnji nedostatak nadzora. Prijedlog je iznesen i da se po uzoru na uspješno nizozemsko sveučilište financiranje obrazovanja raspodijeli na državu, županije, gradove i europske fondove. U svakom slučaju, potreban je stručni i politički konsenzus o ovako važnom društvenom pitanju, čulo se od sudionika tribine, a prof. Šustar zaključno je još nadodao potrebu zdravog kreativnog konflikta, a ne diskvalifikacije, kao do sada, zatim važnost suverenosti države u odlučivanju, kao i to da je nonsens stvarati strategiju obrazovanja ako nemamo temeljnu državnu strategiju unutar koje bismo mogli smjestiti i tu obrazovnu.   

Poslušajte:

Misao dana

Što je ono što vjernik hoće kada vjeruje? Odgovor: jamac i svjedok je onaj kojeg vjernik potvrđuje, ljubi, „hoće“, tako što, na njegovu riječ, drži istinitim ono što on kaže. Ovaj potpuno slobodan, posve neiznudiv čin potvrdne snage, na koji me ne može prisiliti ni neproturječnost onoga što mi je pred očima ni težina argumenata, ovo okretanje vjernika svjedoku kojemu vjeruje, okretanje koje traži povjerenje, priznanje i zajedništvo – upravo je to „voljni element“ u samoj vjeri. (Josef Pieper, „O vjeri“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.