Kršćanska sadašnjost d.o.o.

OSIJEK - O hrvatskim prijevodima Biblije i Zagrebačkoj Bibliji

OSIJEK – Posljednje ovogodišnje izdanje „Susreta s autorom“ u knjižari Kršćanske sadašnjosti „Dr. Josip Turčinović“ u Osijeku održano je 14. prosinca u povodu 50. obljetnice Zagrebačke Biblije te je don Anton Šuljić, prof., pomoćnik direktora KS-a, izlagao o hrvatskim prijevodima Biblije i Zagrebačkoj Bibliji. Zlatni je jubilej u rujnu obilježen u Zagrebu, a nakon Požege i u Osijeku. Susret je protekao u slavljeničkom ozračju jer je 1968. godina bitna za Kršćansku sadašnjost koja ove godine slavi 50 godina djelovanja.

Predstavljač je uvodno podsjetio kako je i kada Biblija nastajala (1450. godine prije Krista – 100. poslije Krista), kako je nastalo njeno ime (po feničkom gradu Biblosu gdje se trgovalo papirusom) i značenje (τ βιβλία, knjižice, sveščići) te da Biblija ima 73 knjige (46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta), a konačni katolički kanon potvrdio je Tridentski sabor 1546., te je među zanimljivostima Šuljić spomenuo kako Židovi i protestanti ne priznaju deuterokanonske knjige SZ (Tobija, Judita, 1. i 2. o Makabejcima, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova i Baruhova knjiga i dijelovi Danijelove i Esterine knjige) te postoje različiti kanoni (Židovi 24 knjige SZ  - spajaju knjige; protestanti 39 knjiga SZ – razdvajaju knjige; pravoslavni  50 knjiga SZ - dijelom spajaju i dodaju). „Jezici Biblije su hebrejski, aramejski (jezik kojim je govorio Isus, zastupljen je sa svega 1,5 posto teksta), grčki i latinski. Biblija se prevodila na narodnim jezicima, Hrvati imaju prijevod 1831. godine. Do 2011. godine Biblija ili dijelovi Biblije prevedeni su na 2.527 jezika, a cjelovita Biblija dostupna je na 469 jezika. Hrvatski prijevodi Biblije, odnosno najstariji prijevodi svetopisamskih tekstova na crkvenoslavenskom jeziku u bogoslužju od 10. st. održavaju se u Istri, na Kvarneru i području pod bizantskom upravom. Od 13. st. glagoljica se zadržava samo u hrvatskim područjima. Hrvati se služe i ćirilicom“, kazao je Šuljić.

U izlaganju je spomenuta Radonova Biblija (Biblija zagrebačke stolnice, s kraja 11. ili početka 12. st., prijevod s latinskoga na starohrvatski), hrvatski lekcionari i evanđelistari, hrvatski prijevodi Biblije u 20. stoljeću te Biblija Bartola (Bartula) Kašića koja je prvi cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik te prva hrvatska tiskana Katančićeva Biblija... „Na blagdan sv. Ivana Zlatoustoga, 13. rujna 1968. tiskan je u Zagrebu prvi cjeloviti primjerak Zagrebačke Biblije na hrvatskom jeziku. Bio je to, ne samo u onim okolnostima, nevjerojatan prevodilački i izdavački pothvat. Izdavač je '68. (sve do 1974.) bila zagrebačka nakladnička kuća „Stvarnost“, a njezini glavni urednici bili su fra Bonaventura Duda i Jure Kaštelan te urednici Jerko Fućak i Josip Tabak“, istaknuo je Šuljić otkrivši kako je tzv. Zagrebačka Biblija čudo. „U prosincu 1966. fra Bonaventura Duda čuje od o. Ivona Ćuka (tada je boravio u Osijeku) i o. Celestina Tomića da se “Stvarnost” sprema tiskati Bibliju na hrvatskom. Sa inicijativom je upoznat zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šeper. Ivan Košutić, direktor “Stvarnosti” namjerava tiskati popravljeno Vuk-Daničićevo Sveto pismo. Duda predlaže da to bude naš, hrvatski prijevod kojeg će moći prihvatiti i katolici. Početkom siječnja '67. dogovoreno je da će se upotrijebiti dotadašnji dobri prijevodi: Sovićev, Grubišićev, Milićevićev, Gassov i Rupčićev te da će se raditi po uzoru na Jeruzalemsku Bibliju. Ustrojeno je uredništvo (suradnici književni, biblijski, jezični) i sve je trebalo biti gotovo u pet i pol mjeseci. Radilo se danonoćno i užurbano i prva Biblija tiskana je 13. rujna '68., a 20. rujna 1968. kardinal Franjo Šeper darovao je papi Pavlu VI. prvi primjerak Zagrebačke Biblije, dok je A–primjerak divot izdanja Papi službeno uručen 29. studenog '68. godine. Stvarnost je izdaje dva izdanja te '74. prava otkupljuje Kršćanska sadašnjost i do danas je objavila 23 izdanja u više od pola milijuna primjeraka. Godine 2010. ispred franjevačkog samostana na Kaptolu 9 podignut je spomenik Zagrebačkoj Bibliji, rad ak. kipara Ante Jurkića“, ispričao je Šuljić.

Naposljetku susreta, koji je uz izlaganje obuhvatio propitivanje publike o hrvatskim prijevodima Biblije, o bibliofilskim izdanjima, apokrifima i „Izgubljenoj Bibliji“ (tiskao KS) te Jeruzalemskoj Bibliji, Šuljić je za dugogodišnji svestrani rad zahvalio Vesni Trenkl, voditeljici KS-ove knjižare u Osijeku koja će u siječnju u mirovinu, a zamijenit će ju Ružica Dumančić. Zahvalnost je upućena i svima kojima je stalo do dobre kršćanske knjige.

Tekst i fotografija:  Nevenka Špoljarić

Misao dana

Kao što su to, u jednoj staroj maksimi, rekli crkveni oci – Unus christianus, nullus christianus. Naime, ne može postojati samo jedan kršćanin; on postoji samo ako postoje i drugi kršćani, od kojih je primio vjeru – jer kršćanska vjera uvijek naviješta da je Bog Bog otaca, dakle Bog drugih, prije nego što postane mojim Bogom! – i samo ako drugi, zajedno s njim, ispovijedaju Gospodina Isusa. Postoji, dakle, jedno okrilje u kojem se kršćanin rađa od Duha Svetoga, okruženje unutar kojeg kršćanin raste i sazrijeva, prostor u kojem kršćanin živi svoje zajedništvo s Kristom, a to zajedništvo ujedno je uvijek zajedništvo s braćom. Taj je prostor Crkva. Novi zavjet tako govori o kršćanskoj zajednici kao ekklesia, kao „tijelu Kristovu“, kao „bratstvu“, potcrtavajući njezinu dimenziju koinonia, dimenziju zajedništva. (Enzo Bianchi, „Kršćani u društvu“, KS, 2016.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.