Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Osijek: Na Susretu s autorom predstavljen Vjeropoj riječi

Posljednji ovogodišnji Susret s autorom, posvećen knjizi fra Bernardina (Roberta) Škunce „Vjeropoj Riječi - roman esej o fra Bonaventuri Dudi“, održan je 13. prosinca u knjižari Kršćanske sadašnjosti „Dr. Josip Turčinović“ u Osijeku. Večernji je susret otvorio don Anton Šuljić, pomoćnik direktora KS-a, pozdravljajući sabrane ljubitelje pisane duhovne riječi. Taj je susret bio koncipiran kao razgovor voditelja s gošćom, prof. dr. sc. Ružicom Pšihistal, sveučilišnom profesoricom na Filozofskom fakultetu u Osijeku i predsjednicom Udruge katoličkih intelektualaca.

Tijekom predstavljanja čulo se kako dragocjena Škuncina tiskovina, objavljena u izdanju Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu te KS-a, može dobro poslužiti u postupku proglašenja blaženim i svetim fra B. Dudu, glasovitoga bibličara i franjevca odlikovanog kršćanskom jednostavnošću i krijepostima što su donijele 'novo sjeme za nove naraštaje'. Upoznavanje sa sadržajem knjige proteklo je u osvrtu kroz poticajna motrenja i čitanje ulomaka, dok je razgovor o romanu otkrivanja duhovnoga puta zaustavljan Šuljićevim kantautorskim izvedbama duhovnih skladbi na gitari i završnim pjevanjem božićnih pjesama s publikom.

Prikazujući autora romana fra Bernardina (krsno ime) Roberta Škuncu, Šuljić je preporučio čitanje odličnih romana o sv. Franji Asiškom kojima on „duboko ulazi u srce duhovnosti i srednjovjekovnog načina razmišljanja, uvriježenih običaja, gradnje, duhovnosti, estetike i općenito o svemu što je stvorilo srednjovjekovno društvo“, dok je Vjeropoj riječi nastao kao sjećanje u hodu. „Poetska novotvorenica u naslovu knjige (vjeropoj) izvrsno sažima teo-poetički credo fra Bonaventure: prvo vjera, onda pjesma, ali i vjera i pjesma ('pjesma u riječi o Riječi'), razastirući i niz drugih značenjskih nijansi: pjevana vjera, vjera kao pjesma, konačno i vjera kao pjesnički performativ ili pjesnički učinak vjere. Fra Bernardinova knjiga nagradit će svakog čitatelja neizrecivim darom: taj dobri franjevac kojeg smo tek površno poznavali postat će naš i moj prijatelj, zauvijek. Vjeropoj riječi fra Bernardina Škunce knjiga je koja se ne može bez ostatka uvrstiti ni u jedan standardni opis književnih vrsta. Prema vjerodostojnosti podataka i nosećoj strukturi sjećanja mogla bi se uvrstiti u memoarsku prozu, ali njezina okosnica nisu važna društvena, kulturna ili politička zbivanja o kojima pripovijeda pisac koji je i sam njihov sudionik, nego je težište pripovijedanja na povijesti života istaknute osobe (fra Bonaventure Dude) iz perspektive osobnih susreta s autorom koji u tekstu nastupa kao pripovjedač i sugovornik“, rekla je Pšihistal, pojasnivši kako „pripovijedanje ne sadrži sve detalje iz života glavnoga lika i nema ambiciju dati cjeloviti opis njegova života, nego literarizirani portret, pri čemu je naglasak na njegovim karizmama, upravo svetačkim karizmama“ te „kompozicijski ustroj i temelj knjige čini vjerodostojna građa te autoru-pripovjedaču (Robertu) možemo vjerovati kao pouzdanom svjedoku koji je poznavao karizmatskog fratra Bonaventuru te brižno tijekom 60 godina skupljao građu (pisma, bilješke o razgovorima, fotografije), koju je kasnije ugradio u knjigu i oblikovao kao književni tekst“.

Prof. Pšihistal je istaknula sedam Dudinih karizmi, no za njihovo upoznavanje bitno romansijerski isprepletena vremena kroz koja motrimo njegov život: „Roman otvara vrijeme pripovijedanja – put pripovjedača od Mirogoja do Kaptola (kao film, unutarnje viđenje, razgovor sa sobom, ali i solilokvij o razgovoru s Bonaventurom); vrijeme priče – cijeli Bonaventurin život (94 godine, preminuo 2017.); vrijeme poznanstva pisca i Bonaventure (60 godina) i konačno vrijeme čitanja (219 stranica). Tijekom čitanja (dvadesetak i više sati) razlistat će nam se pred očima (kao u filmu) cijeli Bonaventurin život. U osam skladnih poglavlja, kao u brižnoj glazbenoj simfoniji, fra Bernardin je uglazbio fra Bonaventurin život! Započinje s prologom (1. Sprovodno-slavljenička uvertira), nastavlja s pripovijedanjem o njegovu djetinjstvu i odrastanju (2. Božja ruka u fra Bonaventurinu odrastanju) i potankim opisom njegove franjevačke osobnosti (3. Očaranost karizmom Franje Asiškoga), da bi se potom zadržao na srcu fra Bonaventurine vjere ( 4. O Logosu / Riječi kako ga je fra Bonaventura vidio: od Boga Silaznika do Boga Uskrsnika) i knjizi njegova života (5. Biblija – Božje pismo čovjeku), približio nam njegovu životnu zadaću (6. Obnova Crkve u duhu 2. vatikanskoga sabora) i marijansku duhovnosti (7. Zaljubljenik u marijanska svetišta), da bi završio s veličanstvenim krajem (8. Finale – s fra Boneventurom prema beskraju). Upoznat ćemo fra Bonaventuru od najranijeg djetinjstva do poznih godina, vidjet ćemo ga i dječački zaigranog, veselog i nestašnog, ali i angažiranog oko važnih crkvenih i društvenih pitanja (posebice oko 2. vatikanskog sabora), pa i tjeskobnim nad aktualnim stanjem svijeta, pratit ćemo ga i u razgovorima i u šutnji (samoćama), gledat ćemo ga iz vizure ljudi koji su bili na njegovu životnu putu, postat će nam blizak ne samo po posve ljudskim nevoljama i bijedama od kojih nitko nije izuzet, nego i po velikoj rani koja je otvorena u srcu njegova bića u samom začetku života. Fra Bonaventura nikad nije upoznao niti vidio svojeg oca licem u lice (iako je posjedovao njegovu fotografiju namočenu suzama), a bez majke je ostao već u dječačkoj dobi, premda je već od tri mjeseca živio i bez oca i bez majke, kao siroče o kojem su se brinule dobre žene. Kako je moguće da je fra Bonaventura s tom modricom, i u duši i tijelu, kroz cijeli život sačuvao i nosio gdje god da je bio vedrinu i radost? Sedam je karizmi, pripovijeda fra Bernardin, obilježilo njegov život. Savršenost, cjelovitost i punina broja sedam simbolizira obilje Božje milosti izliveno kroz sedam darova fra Bonaventure: proročki, egzgetsko-učiteljski, propovjednički, glazbeni, pjesnički, estetski dar i naposljetku krunski samozatajnički dar koji je, možda, odgonetka... Karizmatski franjevac bio je, poetskim rječnikom fra Bernardina, 'životna ikona Božje nazočnosti među ljudima', 'ikona Božje dobrote i ljepote'. Mogli bismo taj odgovor i svjedočki preoblik

Susret je zaključen pjevanjem božićnih pjesama.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Misao dana

Evo jedne lijepe zamisli o kojoj se usuđujemo razmišljati: svaki je čovjek dio velike cjeline i svaki čovjek pridonosi uspjehu plana spasenja. Svaki je čovjek posebno i jedinstveno stvorenje. Uspješan život sastoji se dijelom iz toga da smijemo stvarati na temelju izvjesnosti o svojoj jedinstvenosti i posebnosti. Naći svoje »mjesto u životu« znači naći mjesto koje jedino ja mogu preuzeti, naći mjesto na kojem će se podudarati moje nadarenosti i okolnosti. (Alois Kothgasser/Clemens Sedmak, “Izvori sreće. O otmjenosti dobrog života”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.