Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Osvrt na Teološki četvrtak - Što nam je donio / odnio Luther?

Prvi Teološki četvrtak u ovoj radnoj godini bio je posvećen 500. obljetnici Lutherove reformacije, a tema o kojoj je govorilo troje teologa imala je naziv „Što nam je donio / odnio Luther“.
Govoreći o važnosti Lutherove osobe, teološke misli, duhovnosti i crkvenosti prof. dr. Peter Kuzmič, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, osobito je istaknuo njegovu sadašnju percepciju kako kod protestanata tako i kod rimokatolika. U tome je smislu vrlo pohvalno govorio o sadašnjem kao i o prijašnjima papama, dok je za samog Luthera rekao kako je bio izrazito pobožan čovjek koji nije krenuo u reformaciju već je, kao katolički redovnik augustinac, htio reformu svoje Crkve. No, poziv na razgovor – što su zapravo teze (95) koje on izgleda ipak nije pribio na vrata wüttenberške crkve već ih je razaslao tadašnjim crkvenim uglednicima – nije bio prihvaćen pa je Luther krenuo svojim putem i nastala je bolna podjela. Dr. Kuzmič smatra da je i ovo obilježavanje – a ni sam, kao ni katolici, ne voli upotrebljavati izraz „proslava“ – prilika da se sagledaju pozitivni prinosi koje je Luther imao najviše na području proučavanja Svetog Pisma te da to bude novi poticaj u iznalaženju putova do ponovnog crkvenog jedinstva.



O Lutheru je, s pozicije rimokatoličkog teologa, govorio prof. dr. Juraj Kolarić, povjesničar i ekumenist koji je izrekao cijeli niz pohvala na račun Luthera za kojeg je rekao da je bio iskren i strastven tražitelj Boga, da je njegov nauk o milosti iznikao upravo iz njegova augustinskog redovničkog obrazovanja i djelovanja, da bi se zatim zadržao na cijelom nizu augustinaca, osobito onih hrvatskih, koji su pridonijeli velikom napretku vjere, znanosti i kulture u nas i u Europi. Dr. Kolarić je posebice istaknuo promjene koje su se dogodile u katoličkoj teologiji u pogledu lutherovskog proučavanja i pogledu na njegov život i djelo. Prije Drugog vatikanskog koncila i tri njegova dokumenta koja su promijenila katolički ekumenski diskurs (Lumen gentium, Unitatis redintegradio i Nostra aetate) prvi koji je drukčije od uobičajenih osuda protestantizma i samog Luthera s katoličke strane pozitivno počeo govoriti bio je teolog Adam Möller na početku 19. st., a zatim su slijedili teolozi Heinrich Denifle, dominikanac i isusovac Hartmann Griesser koji su u Lutheru otkrivali njegove pozitivne prinose i na području teologije i na području praktične duhovnosti. Zaključujući, dr. Kolarić je rekao: „Puno bih vam toga još rekao, ali nemojte više Luthera smatrati pokvarenjakom, da je razbijač crkvenog jedinstva, nego gledajte u njemu divnog, pobožnog, osjećajnog čovjeka koji je ljubio Boga i čovjeka od svega srca!“

Voditeljica Sveučilišnoga centra za protestantsku teologiju „Matija Vlačić Ilirik" doc. dr. Lidija Matošević sa svoje je strane ocrtala duhovni milje iz kojega je potekao Martin Luther istaknuvši osobito devotio modernu, pokret laika, muškaraca i žena, koji su upravo u Lutherovo vrijeme vapili za duhovnošću. Luther nam je donio kršćansko svjedočanstvo da ne moramo cijeli život ostati zatvoreni u svojim besperspektivnim sredinama kukajući da ništa ne možemo učiniti. On je pokazao da se može i mora nešto učiniti kad za to postoji velik razlog. Bio je izrazito pametan, razložan, obrazovan i plodan kao teolog i pisac, istaknula je dr. Matošević i osvrnula se osobito na ono što „nam je Luther odnio“. Prije svega to je crkveno jedinstvo, ali onda i Marija – bez razloga protestanti zapostavljaju Mariju, rekla je. Odnio je i ispovijed, ali dobro je na koncu da se krenulo u taj ekumenski dijalog koji mora biti i još otvoreniji no što sad jest.

Na tribini se okupio vrlo zapažen broj publike koja je, kao i obično, vrlo aktivno sudjelovala u diskusiji koja je uslijedila.

Sljedeći Teološki četvrtak održat će se 30. studenoga 2017. o temi „Biblizmi kod Andrića i Krleže“, a govorit će akademik Krešimir Nemec i prof. dr. Đurđica Garvanović Porobija.

Poslušajte:

Misao dana

Tišina u svagdanjem životu nužan je uvjet da bi se živjelo zajedno s drugima. Bez sposobnosti da šuti, čovjek nije sposoban čuti one koji ga okružuju, voljeti ih i razumjeti. Djelotvorna ljubav, dobrotvorje (caritas) rađa se iz tišine. Proizlazi iz tihog srca, koje je spremno slušati, čuti i prihvatiti. Tišina je uvjet razmjene s drugima i nužna je da bismo shvatili sami sebe. Bez tišine nema opuštenosti, vedrine ni unutarnjeg života. Tišina je prijateljstvo i ljubav, unutarnji sklad i smirenost. Tišina i smirenost kucaju istim srcem. (Robert Sarah, "Snaga tišine", KS 2017.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.