Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Osvrt na Teološki četvrtak: Teologija o životinjama

Vrlo zanimljiv, inspirativan i kvalitetan Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti održan je posljednjega, 28. dana mjeseca veljače, o temi o kojoj se u nas, posebice s područja katoličke teologije, vrlo malo znade, piše i govori – Teologiji o životinjama. Stoga je tribina ponovno privukla velik broj zainteresiranih slušatelja koji su pratili izlaganja troje vrsnih predavača: doc. dr. sc. Božidara Mrakovčića, predstojnika katedre Svetoga pisma Starog zavjeta na KBF-u u Zagrebu, dr. sc. Branka Murića, poslijedoktoranda pri katedri Fundamentalne teologije s istog fakulteta i prof. dr. sc. Antonije Zaradija Kiš, redovne profesorice na Hrvatskim studijima, među ostalim, stručnjakinje za srednjovjekovni bestijarij, zbog čega je naknadno uključena u krug predavača.


Prof. Mrakovčić vrlo je zorno pokazao koje je mjesto životinjama u Bibliji u kojoj se spominje 125 različitih hebrejskih izraza za 85 različitih životinja u koje se ubrajaju domaće i divlje životinje, zatim ptice, ribe, kukci, gmazovi i druge. Životinje imaju istaknuto mjesto jer se spominju čak 3490 puta kako u Starom tako u Novom zavjetu. Predavač je svoje izlaganje podijelio u tri poglavlja: Životinje u Božjem planu - kontekst stvaranja, povijest spasenja, eshatološko vrijeme, zatim:  Životinje u religioznom životu Izraela - protiv diviniziranja životinja, čiste i nečiste životinje, životinje u kultu te konačno: Životinje u simboličkom govoru - slike i metafore, religiozni simboli, snage zla. Postoji sličnost čovjeka i životinja koja se očituje najviše u tome da su oblikovane od istoga materijala – zemlje, što pak znači da su smrtni, udahnut im je dah života te su životinje živa bića. Različitost je u tome što je čovjek stvoren kao prvina svega stvorenja. Bog je za stvaranje čovjeka donio posebnu odluku. Životinje su stvorene da budu pomoć čovjeku. One ne mogu riješiti problem čovjekove samoće pa će čovjeku biti darovana žena te će stoga muškarac i žena biti adekvatna pomoć jedno drugome.

Nakon potopa životinje ne žive više u skladu s čovjekom nego ga se boje, čovjek nije više vegetarijanac, no čovjek i dalje mora poštivati život životinja. Ne smije jesti krv u kojoj je život jer je jedino Bog apsolutni gospodar života. Na koncu, čovjekov život je važniji od života životinje, jer samo je čovjek slika Božja. Ukazavši na mjesto životinja u povijesti spasenja prof. Mrakovčić je ustvrdio kako su životinje sredstvo kako Božjeg blagoslova tako i kazne: Bog blagoslivlja svoj narod obiljem i plodnošću stoke i obranom od divljih zvijeri. Bog kažnjava svoj nevjerni narod neplodnošću i pomorom stoke, ujedima otrovnih zmija, invazijom skakavaca ili napadom lava. No, Gospodin se koristi životinjama kako bi kaznio neprijatelje svoga naroda: npr. egipatska zla. I na koncu, životinja je podložna čovjeku samo ako je čovjek podložan Bogu; u suprotnom slučaju životinja se diže protiv njega da ga uništi. Zaključno je predavač ustvrdio kako životinje, premda su inferiorne u odnosu na čovjeka, kao Božja stvorenja obdarena životom, u Bibliji ipak zauzimaju važno mjesto. Biblija ne daje detaljne i precizne upute kako se čovjek treba ponašati prema životinjama, ali možemo uočiti neke smjernice. Životinje pripadaju čovjeku koji se njima može služiti kako za hranu tako i kao sredstvom za posao. Biblija sugerira poštovanje prema životinji koju je Bog stvorio i koja mu je kao stvorenje podložna. Karakteristična za biblijsku misao je nadasve težnja prema potpunom skladu između čovjeka, životinja i okoliša. Čovjekova je dužnost ukloniti svaku instrumentalizaciju životinja u egoistične svrhe i pružiti im mogućnost da vrše vlastitu ulogu u zdravom ambijentu. Vegetarijanstvo prema Bibliji nije obveza, ali može biti znak budućih vremena.

Drugi predavač, dr. Branko Murić, na početku je istaknuo da se tijekom svoga studija vrlo rijetko susretao s pojmom teologije životinja te da je bavljenje njome u katoličkoj teologiji oskudno, a u nas ga skoro pa i nema. Ustvrdio je da se cjelokupna teologija i poimanje životinja veže uz tri centrizma: teocentrizam, antropocentrizam i biocentrizam. Dok je onaj prvi vezan uz starozavjetnu i poganske religije, kršćanstvo je – što mu se često i spočitava – donijelo antropocentrizam, no u posljednje vrijeme dosta se naglašava biocentrizam koji nosi svoje opasnosti od krivoga shvaćanja i davanja životinjama mjesta i uloge koje ima ne mogu pripadati. Tek je s Descartesom došlo do tehnicističkoga odnosa prema životinjama, odnosno on je odvojio čovjeka od svega stvorenog svijeta. Treba biti oprezan kad je u pitanju tzv. pravo ili pak, kako neki žele, moralna obveza prema životinjama. Može li životinja biti nositelj prava, dužnosti i obveza? Dotle još znanost nije došla i još se uvijek na tome području tapka u mraku. Ostaje i dalje vrijediti klasična definicija čovjeka kao animal rationale – razumne životinje. Pošavši od biblijskoga nauka i pozvavši se na pređašnje predavanje pa preko crkvenih otaca, posebice s osvrtom na Origena koji je pošao dalje od biblijskoga gledišta o životinjama ustvrdivši da ih je Bog stvorio prema bićima koja su prapostojala već kod njega, pa sve do sv. Alberta Velikog – kojega smatra zaštitnikom životinja –  predavač je dao presjek teološkog gledanja i učenja o životinjama u povijesti spasenja naglasivši da nakon II. vatikanskog sabora ta teologija nije imala značajnije mjesto te se čak i Katekizam Katoličke crkve zadržao na pretkoncilskome gledištu, odnosno da je poglavlje o životinja smjestio pod 7. Božju zapovijed, odnosno pod pojam vlasništva. Sveukupnu teologiju o životinjama, naglasio je dr. Murić, treba promatrati pod pojmom stvorenoga svijeta u čemu je najdalje i najbolje progovorio papa Franjo u svojoj enciklici „Laudato si“ i u kojem je riječ o ekološkome integrizmu pa i današnji Papa poziva na tzv. „ekološko obraćenje“, koje je spominjao još sv. Ivan Pavao II.

Posljednje izlaganje izrekla je prof. Antonije Zaradija Kiš koja je pokazala povezanost još antičkoga Fiziologa – priručnika u kojem se govori o životinjama, biljkama ali i o mineralima, koji je predstavljao polazište za kasnije, srednjovjekovne bestijarije koji su se najviše koristili i bili najbrojniji od 12 do 14. st. Slika je govorila više od riječi, pa su ti najstariji bestijariji sadržavali sav tada poznati bestijarij, a onima koji nisu poznavali neke životinje – ili većinu njih – oni su bili izvor bilo u pojmovnom, homiletskom ili umjetničkom smislu. Najstariji takav bestijarij je onaj Bernski koji potječe iz 9. st. Davši sjajan pregled, važnost, utjecaj i primjenu tih „životinjskih brevijara“ predavačica je zatim pokazala kako su se životinje  koristile u tzv. homiletskoj književnosti, tj. njima su se oprimjerivale kreposti, mane i grijesi pa su zato životinje kod puka bile obljubljene.

Na kraju se povela vrlo zanimljiva diskusija u kojoj je većina diskutanata izrazila veliko zadovoljstvo što se ta tema pokreće u našem teološkom vidokrugu, a voditelj Teološkog četvrtka don Anton Šuljić poželio je i predložio da ova izlaganja budu temeljem neke moguće knjige o teologiji životinja, što bi bila značajna novina u našoj sredini jer nam takve literature nedostaje.

Poslušajte:

Teološki četvrtak: Teologija o životinjama (I. dio):
https://www.youtube.com/watch?v=mTUWiwPdnT4

Teološki četvrtak: Teologija o životinjama (II. dio):
https://www.youtube.com/watch?v=Xv7_YEUinrs

Misao dana

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.