Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Predstavljena je „Tanka crta“, nova knjiga Mladena Machieda

U utorak, 20. listopada u knjižari Kršćanske sadašnjosti na zagrebačkome Kaptolu, pred šezdesetak nazočnih slušatelja, predstavljena je „Tanka crta“, nova knjiga akademika, pjesnika, esejista, kritičara, priređivača antologija, prevoditelja (u više smjerova), talijanista i hispanista, Mladena Machieda. Knjigu je nedavno objavila Kršćanska sadašnjost. Riječ je o knjizi dnevničkih zapisa napisanih pretežito u formi lirske proze o kojoj su govorili mr. sc. Dubravka Dubravec Labaš, viša lektorica na Katedri za talijanski jezik pri Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, don Anton Šuljić, pomoćnik ravnatelja Kršćanske sadašnjosti i sam autor. Moderator je bio dr. sc. Danijel Labaš.

Govoreći o knjizi mr. Dubravka Labaš istaknula je, među ostalim, kako je Tanka crta Mladena Machieda nastala u razdoblju od  studenoga 2011. do travnja 2013., u vrijeme bolesti i 40 dana nakon preseljenja u onostranost njegove supruge Višnje Machiedo, uvažene prevoditeljice i književnice. „To je jedna od tri tematski povezane knjige u kojima on nastoji 'bol zbog nenadoknadivog gubitka pretvoriti u suzdržani biografizam, preoblikujući po mogućnosti osjećaje u razum' kako u kronološki prvoj objavljenoj knjizi Due vite per immagini (Dva života u slikama), kaže sam autor. Treća nosi naslov Bez. Dnevnik, kao žanr autobiografske književnosti, uz vidljivu kronologiju omogućio je autoru da osim jednog mučnog razdoblja svojega života dokumentira i kulturno-društveni kontekst. Takva vrsta diskursa na minimum svodi sadržajna i kompozicijska ograničenja, a kod Machieda je osobito zamjetljiva interdisciplinarnost i intertekstualnost“, istaknula je mr. Dubravec Labaš napominjući kako Tanka crta „vijuga, skreće, vraća se, ukrižava sama sa sobom te potom nastavlja i povezuje u cjelinu autobiografske činjenice, opise vlastitog duhovnog, duševnog i fizičkog stanja, memorijalističke crtice, obiteljsku povijest, mini eseje, meditativne zapise, aforizme, poeziju u prozi, književnu kritiku, psihološke portrete bolničkog osoblja, medicinske izvještaje, rehabilitacijske tehnike neuroloških bolesnika, vremensku prognozu, atmosferilije, dokumentarističke prikaze, dnevnu kroniku, katolički i svjetovni kalendar, statistiku, brojeve i datume“.

Prof. Šuljić u svome prikazu, osim opće ocjene i smještaja djela, zadržao se osobito na onim dnevničkim zapisima koji svjedoče o duhovnoj dimenziji djela. „U više navrata Machiedo se referira na kršćanske istine, a posebice na blagdane. Tako u zapisu od 14. rujna 2012. piše: 'Gospa Žalosna… Daj da podijelim s njom, makar u sažetku i unatrag, makar nakon tiska, te puste kreativne solilokvije u grobnoj tišini stana '. Autor bi, očito u dosluhu sa znamenitim srednjovjekovnim himnom Stabat Mater (vjerojatnog autora Jacopone da Todia iz 13. st.) s Višnjom htio podijeliti – pa stoga i dijeli – bol… Tako blagdan postaje stvaran, djelatan, otajstven i aktualiziran. Tako se vjeruje jer se tako živi… On na takav način postaje jedno, otajstveno jedno, jedno u Bogu sa svojom suprugom. Može li se govoriti o ponovnom duhovnom vjenčanju? On će to, međutim, izreći na nešto prozaičniji, ali ne manje stvaran način: 'Ako se pogledam u zrcalu, vidim, poprimam tvoj ozbiljan izraz'. No, da je riječ o stvarno kršćanskom i posve duhovnom stavu svjedoče i sljedeći reci: „A što bi – zapravo – trebalo reći nekomu u mojem (i tvojem) položaju? Da podnose kršćanski patnju, jer srećom ovaj (ovakav!) život nije vječan“, rekao je Šuljić.

Na kraju se nazočnima obratio autor koji je izrazio zahvalnost mnogima koji su mu bili bliski u bolesti i smrti supruge te pomogli da se knjiga objavi, a osobitu zahvalu izrazio je Kršćanskoj sadašnjosti koja je spremno prihvatila i relativno brzo objavila ovu knjigu za koju Šuljić smatra da bi, prema onome što je i kakva je, trebala postati bestselerom te bi „trebala zauzeti posebno mjesto u hrvatskoj književnosti, a posebice u onoj njenoj matici koja slijedi zov i izazov duhovnosti“.

Misao dana

Povijesno zalaganje za zajedničko dobro i za sudbinu siromašnih, s jedne strane, te svijest da se Kraljevstvo ozbiljuje u svijetu putem Božjih namisli, s druge strane: to je polarna napetost kojom se vodi Bergogliova misao 60-ih do 70-ih godina. (Massimo Borghesi, „Jorge Mario Bergoglio. Intelektualna biografija”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.