Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Predstavljena knjiga Jakše Fiamenga „Božji hlad"

Knjiga akademika Jakše Fiamenga „Božji hlad" (Izabrane pjesme) u izdanju Kršćanske sadašnjosti predstavljena je u srijedu 22. ožujka u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu.
U ime izdavača, zamjenik direktora KS-a don Anton Šuljić, prof. pokušao je odgovoriti na pitanje „zašto 'Božji hlad' u KS-u". Pojasnio je kako je „Božji hlad" jedna od pjesama u zbirci „Ljestve Jakovljeve" objavljene 2003. No, riječ je o paradigmatičnome naslovu koji Fiamengovo pjesništvo, uza sve odrednice po kojima je već zauzeo mjesto kao klasik hrvatske poezije, jasno pozicionira i u onu njegovu maticu koja kao svoje ishodište i utemeljenje nalazi u kršćanskoj kulturnoj i duhovnoj baštini. Kršćanska sadašnjost kao najveći i najznačajniji izdavač teološke, biblijske, liturgijske i općenito literature kršćanske vjere i kulture, ponosna je što je ova nevelika, ali vrlo značajna knjiga postala već 24. u nizu „Media" koji uređuje mr. Božidar Petrač.
Nadalje je istaknuo kako je ova poezija po nekom svom ugođaju i određenju prije svega mediteranska, dakle europska, posebice je ona hrvatska, a u svome ishodištu počiva na kršćanskim temeljima kao na civilizacijskome i kulturnome humusu za pisanje poezije. Govoreći pak o temama Fiamengove poezije, Šuljić je naglasio kako se on vraća danas zaboravljenim vrijednostima kao što su arheološki lokaliteti, poput onih solinskih ili njegovih komiških, ali i temama koje kao da danas više nikoga ne nadahnjuju. On svoje stihove posvećuje crkvama, ali i vratnicama Kuzme Kovačića na hvarskoj katedrali.
U Fiamenga nema praznog hoda, nema riječi bez bremenitog naboja, ali i trajnog dodirivanja transcendencije. On od običnog i jednostavnog, maritimnog ili ljubavnog, zavičajnog ili prigodnog uvijek negdje poželi biti u Božjem hladu ili ga barem naznačiti, pustiti mu da zatitra pred čitateljevim rožnicama, ali još više u duši. Čitajući ovu poeziju nećemo moći ostati nedirnuti do u svoja dna, ona kulturna i oduhovljena, civilizacijska i ljudska, kršćanska i hrvatska, ona dna u nama koja su još uvijek živa i zdrava, lijepa i prvostvorena. Rekao je kako su biblicizmi i kršćanski civilizacijsko-duhovni svjetonazor svijet u kojem se autor kreće suvereno i posvećeno. No, upozorio je kako Fiamengova poezija nije konfesionalna u strogom smislu riječi, „ona je to na način traganja i sjećanja, na način upitnosti i prosjaja milosti. Utoliko je otvorena svakome čitanju".

Osvrt na poeziju Jaške Fiamenga izrekao je kritičar i teoretičar prof. dr. Tin Lemac. Naglasio je kako se radi o pjesniku kojega možemo smatrati klasikom i koji ima pozamašan pjesnički opus, a k tomu je kvalitetno kritički popraćen. Zanimljivo je da nam autor ovdje nudi izabrane pjesme iz mnogo zbirki. Tako dobivamo presjek Fiamengove poetike, što je zanimljivo onima koji se žele s njim upoznati, a i kasnije krenuti u neka daljnja istraživanja. Fiamengova poezija je meditarantska, tj. obilježena je mediteranizmom na nekoliko razina. Prije svega tematska, tj. baština mediteranskih motiva, ona je u kulturnom smislu mediteranska jer se nadovezuje na hrvatsku i mediteransku tradiciju pjesništva, a po svome je mediteranizmu prepoznatljiva. Ono što je karakteristično je i vitalizam što je jedna od oznaka mediteranizma, pa se to može povezati. Ukazao je i na zanimljivost motiva vezanih za hrvatski civilizacijski sloj, prema tim motivima se autor odnosi s posebnom čašću. Govoreći pak o izboru pjesama, Lemac je naglasio kako su „pjesme prije svega refleksivne, i to bi značilo da su usmjerene na univerzalije. Sve ono što univerzalije predstavljaju u svom pravom smislu riječi. Osim refleksivnog pjesništva, prisutna je i duhovna lirika, te dobivamo jedan krasan spoj".

Priređivač knjige predsjednik DHK mr. Božidar Petrač uvodno je dao pojašnjenja oko samog niza u kojem je objavljena knjiga. „Možda se nekome ova mala knjižica i zamisao ovakve biblioteke koja je rezultirala s 24. knjigom čini nešto malo, nešto što nema dovoljno značenje. Međutim, mislim da je upravo u malenosti njezina prava vrijednost". Podsjetio je kako je biblioteka nastala prije gotovo 30 godina sa željom da se čitateljima po popularnim cijenama ponude sadržaji koji su uglavnom duhovnoga karaktera. „U tridesetak godina okupili smo velika imena hrvatske poezije od Marka Marulića, preko Gundulića do Matoša, a treba znati da je sve počelo s Kranjčevićem 1988. i zbirkom 'Anđeo bola'". Istaknuo je, kako se niz uglavnom ne sadrži djela živućih pjesnika. Objavljena je zbirka Milivoja Slavičeka 1989. godine o 60. obljetnici rođenja, a sad Fiamengova o 70. obljetnici rođenja.
Želio sam kroz cjelokupnu Jakšinu poeziju ukazati na njezin duhovni sloj. Nastojao sam prateći sve Jakšine zbirke osluškivati šapat onostranosti, šapat transcendencije, tu čežnju za transcendencijom, a s druge strane sam nastojao slijedi eliotovski trag u poeziji, tj. sjajan susret tradicije i suvremenosti, baštine i modernoga svijeta. Vjerujem da će „Božji hlad" onima koje to bude zanimalo omogućiti da u mnoštvu stihova Jakše prepoznaju duhovnu snagu kojom je prožeto cjelokupno njegovo pjesništvo, rekao je Petrač.

Kraći osvrt na poeziju Jakše Fiamenga dala je i voditeljica tribine Lada Žigo Španić.
„U Fiamenga nikada nema grča, oštrih riječi, nema duboka pesimizma o prolaznosti bića, nema straha od smrti. Smrt u njegovim pjesmama ostaje neimenovani svršetak života, njegova zavjetrina, ali svijet vazda isti, i svako biće upisuje u njega, svoje tragove i to da je nekoć bilo. Dakako valja znati čitati nevidljive tragove prošlog, upotpunjavati tako sadašnje i buduće tragove. A Fiamengo se pokazao kao majstor prepoznavanja svih mjera vremena, pa će se vrijeme bez ikakve sumnje odužiti i njemu".
Akademik Fiamengo završno je rekao da je „poezija govor drugoga, ako te riječi predstavljaju nešto što je posebna vrsta disanja, nešto posebno što nas oplemenjuje i što nam daje mogućnosti da je nastavimo, da je produžimo na cijeli život". Poezija je svemoćna, jer nam govori o životima koje su ljudi proživjeli kad su živjeli da način 'kako živiš tako pjevaš, kako pjevaš tako živiš'. Mene je uvijek to oduševljavalo što poezija ima more značenja, i što ja riječima otkrivam ta značenja. Inače ih ne bih otkrivao. Nastojim tu poeziju pisati na način da se ona i pjeva, jer smatram da je pjesma, posebno klapska uglazbljena poezija. Na kraju je izrekao pjesmu srednjodalmatinske čakavice „Parce mini, Domine".
Tijekom predstavljanja pjesme Jakše Fiamenga interpretirao je dramski umjetnik Robert Kurbaša.

Preuzeto: IKA, Zagreb

Misao dana

Ako se danas spominjemo vukovarskih i žrtava Škabrnje te ostalih mjesta, tada to, barem s vjerničke strane, ne želi biti podgrijavanje zle krvi ili zlopamćenje kao oblik nepročišćene savjesti, već radije sjećanje na žrtve koje obvezuju na rast. Kad ne bi postojala istina da se iz svakoga zla može naučiti, tada bi zlo bilo prestrašno i nepodnošljivo. Patnja ima i moć čišćenja. Katarzičnost boli i gubitaka katkad svijesti i savjesti može dati mnogo više od svakoga znanja. Danas, na obljetnicu vukovarskih stradanja, moramo se zapitati koliko smo i kao pojedinci i kao društvo naučili iz te patnje. Čišćenje pamćenja, na koje je osobito u Godini Velikoga jubileja pozivao papa Ivan Pavao II., nije kirurški zahvat kojim bismo odjednom izvadili tumor koji se proširio krvotokom. U ovom je slučaju nužno dugotrajno, ustrajno i opcionalno liječenje. A ono nije salonski, a kamo li apstraktni intelektualni posao. To je liječenje zahtjevna i sabrana usmjerenost prema onoj zbilji koja, barem kršćanima,

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.