Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Predstavljena monografija „Vjera kao pjesma“

Prijatelji ansambla Collegium pro musica sacra i drugi poklonici crkvene glazbe okupili su se u ponedjeljak 20. veljače u dvorani „Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu na predstavljanju monumentalne monografije don Antona Šuljića „Vjera kao pjesma".
Monografiju su zajedno objavili ansambl i Kršćanska sadašnjost o 45 godini djelovanja Collegiuma.
Predstavljaju su nazočili i krčki biskup Ivica Petanjak, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, vrhovna poglavarica Družbe Naše Gospe s. Martina Koprivnjak, kao i poseban gost prof. emeritus Ivan Golub, iz čije je misli u okviru jednog predavanja na simpoziju o 25. obljetnici Collegiuma izdvojen i sam naslov monografije.

Biskup Šaško prenio je čestitke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Ukazao je na znakovitost održavanja predstavljanja u dvorani u kojoj se odvijaju zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koja će upravo ovoga tjedna na rasporedu imati raspravu o liturgijskim slavljima. Ova je knjiga prilog pristupanju našoj crkvenoj i nacionalnoj povijesti s gledišta događanja u glazbenoj kulturi. Mada je taj dio u knjizi opsegom najmanji, posebno je zanimljivo vrijeme od osnutka Collegiuma do hrvatske državne samostalnosti. U tome se razdoblju zrcale događaji koji i danas pobuđuju divljenje, pitanja novih naraštaja i pitanja novim naraštajima, jer svako područje hrvatske kulture vapi za iznošenjem istine iz doba i o dobu komunističkoga totalitarizma. Collegium svojim nastajanjem, žarom i prisutnošću odražava razdoblje koje je gotovo podudarno s gibanjima liturgijske i sveopće obnove Crkve u skladu sa smjernicama Drugoga vatikanskog koncila. To je vidljivo od uporabe pojmovlja, preko razvoja terminologije vezane uz crkvenu i liturgijsku glazbu, pa do sadržajnih okosnica naravi glazbe kao liturgijskoga čina, rekao je biskup Šaško.

U osvrtu na sam naslov knjige, naglasio je: „Donositi Radosnu vijest, donositi utjelovljenu Božju prisutnost. To postaje razlogom raspjevanosti. Naslov knjige 'Vjera kao pjesma' zato rado čitam koristeći glagolske oblike: Vjerovanje koje pjeva ili: Vjerujem, stoga pjevam; ili pak u obratu filozofijskim izrijekom: Pjevam, dakle – vjerujem! A dvije redovnice Naše Gospe, dvije notredamke, ostale su duhom tamo u Gorju s kojega se vidio i Betlehem i Golgota i uskrsni Getsemani; očuvale su u sebi odjeke Elizabetine i Marijine radosti, znajući da je najizvrsnija pjesma Magnificat, jer je to dvoglasna pjesma bez koje kršćanstvo ne može: pjesma rođena u srcu i na usnama dviju žena po kojima je Bog naizgled nemoguće učinio mogućim, djelo Božjega Duha".

Direktor Kršćanske sadašnjosti dr. Stjepan Brebrić istaknuo je da je Collegium pokrenut upravo pod pokroviteljstvom KS-a, zahvaljujući ponajviše organizatorskim i drugim sposobnostima prof. dr. Josipa Turčinovića koji je od početaka u Collegiumu prepoznavao i potrebu i potencijal. „Prvi prospekti, organizirani nastupi, prva gramofonska ploča i prva audio-kazeta, to su ujedno i prvine KS-a na području audio-vizualnih sredstava jednoga od svojevremenih značajnih područja nakladničke djelatnosti naše izdavačke kuće. Danas je suradnja između KS-a i Collegiuma simbolički očitovana upravo ovim zajedničkim izdavanjem sadržajem bogate i značajne monografije".

Brebrić se osvrnuo i na određenu sličnost između Collegiuma i KS-a i to „sličnost od nadahnuća preko vizija i napornoga rada do svojevrsne institucionalizacije, što se dogodilo u našoj Crkvi, kulturi i društvu u onome milosnome razdoblju poslijekoncilske obnove". Vjerojatno nitko neće dovesti u pitanje djelovanje Collegiuma u ovome našemu trenutku, bez obzira što se može činiti da je takav ansambl potrebniji u onim vremenima u kojima se za sakralnu glazbu moglo činiti da je stvar predmodernih potreba ljudi i da je takva glazba štoviše u suprotnosti s tada proklamiranim svim obilježjima kulture, pa čak i s umjetničkim ukusima, kao da je o takvim preferencijama uopće dopustivo i moguće nešto proklamirati. Ono što predstavlja kreativni lom tradicionalnih i novih kreativnih stilova sakralne glazbe malo gdje se događa s takvim intenzitetom i na toj razini kvalitete kao danas u Collegiumu. Zašto osobno vjerujem u budućnost Collegiuma, kao što vjerujem u budućnost KS i drugih sličnih zaslužnih kulturnih, umjetničkih ustanova na našemu prostoru i u našemu podneblju? Zato jer treba vjerovati Bogu, ali treba vjerovati i u svoj narod, zaključio je Brebrić.
S. Imakulata Malinka, vrsna glazbenica koja je svoje znanje stečeno na inozemnim učilištima s velikim žarom prenosila na mnoge generacije studenata Instituta za crkvenu glazbu KBF-a u Zagrebu, te sve svoje talente ugradila u „svoje dijete" Collegium kroz niz slika oslikala je svoje prijateljevanje i čežnju za uzvišenom glazbom od djetinjstva, od kada „sluša kao u snu da oblaci pjevaju u visinama, a vjetar svira u njihovoj sjeni".
Predstavljanje monografije bila je prigoda čuti i dvoje nekada aktivnih članova ansambla, koji i danas prate njegov rad. Prof. Sead Ivan Muhamedagić posvjedočio je što je Collegium značio za njegov duhovni rast. Istaknuo je, kako se 1975. počeo pripremati za krštenje koje se zbilo na Uskrs 1977. u kapeli sestara Naše Gospe. „Bio sam mlad, no nisam se pokajao i danas bih učinio isto. No, da bi to bilo moguće trebao sam imati utočište, bazu, a tu mi je bazu pružao Collegium, tu sam učio i publicistički zanat. Naučio sam mnogo o glazbi, a to mi je bilo kasnije od koristi jer sam prevodio muzikološku literaturu. Collegium je rastao, a ja sam davao svoj doprinos i to je bio primjer socijalne integracije osobe s hendikepom". svrnuo se i na djelovanje Collegiuma te naglasio promoviranje musica sacre u vremenu prije devedesetih godina, zahvaljujući koncertima u Hrvatskom glazbenom zavodu. No, istaknuo je i odvažnost s. Imakulate koja je 1987. napravila iskorak, te je održan koncert božićnih pjesama u aranžmanima za tamburaški orkestar. Govoreći pak o ansamblu danas odnosno ubuduće, važnim je naglasio gregorijanski koral kojem se kao ishodišta vraća Collegium u manjem sastavu.
Prof. mr. Eva Kirchmayer Bilić izrazila je radost što se to predstavljanje događa uoči zasjedanja Sinode, koja će imati temu liturgijska slavlja. Govoreći pak o samom Collegiumu rekla je kako je za nju ansambl kao „jedan znak, svjetlo koje je nakon II. svjetskog rata, pa sve do Domovinskog rata svjetlilo među vjernicima, među laicima, među glazbenicima". Istaknula je i duhovnost ansambla, koji je živio i živi kao jedna zajednica. Prisjetila se nastupa sredinom 80-tih godina, te svjedočkog i hrabrog vodstva s. Imakulate, koja je nakon jednog koncerta u HGZ, zahvalivši svim izvođačima, podigla ruke i pokazala nas sve pjevače i instrumentaliste, a potom podigla glavu, uperila oči prema nebu i podigla prst prema nebesima, te je izmamila veliki pljesak. „To je značilo biti časna sestra, glazbenica, dirigentica u vremenu totalitarnog sustava i okupljati vjernike, kršćane, glazbenike". Kirchmayer Bilić podsjetila je kako je na neki način Collegium postavio temelje novim zborovima, ansamblima koji su počeli nicati devedesetih godina.
Sadašnja umjetnička voditeljica Collegiuma s. Cecilija Pleša, koja je članica Collegiuma od njegova početka, istaknula je: "Zahvaljujem dragom Bogu i za onu davnu djetinju viziju moje susestre s. Imakulate Malinke koja je tu misao pretvorila u djelo i okupila grupu Božjih zaljubljenika u svetu glazbu koji od Božića 1972. do danas od koljena do koljena. Hvala stoga s. Imakulati izmisliteljici, vizionarki, tragateljici, dirigentici, voditeljici, kako ju je nazvao prvi duhovnik fra Gabrijel Đurak, što se upustila u ovu Božju avanturu te svoju viziju po Božjoj providnosti pretvorila u djelo koje se zove Collegium pro musica sacra koji i danas pjesmom svjedoči svoju vjeru te njegovanjem i izvođenjem djela klasične kršćanske glazbene baštine duhovno obogaćuje kako članove kao izvodače, tako i slušatelje. Pleša se u zahvali spomenula svih koji su svojim radom, zalaganjem, duhovnim i materijalnim doprinosom pomogli djelovanje i misiju Collegiuma. Završila je riječima kardinala Kuharića o 25. obljetnici Collegiuma: „Svi mladi pjevači i pjevačice Collegiuma, zajedno sa starijim suradnicima, pružili su u našoj Crkvi i našoj javnosti tolike doživljaje lijepoga koje pruža ozbiljna religiozna glazba. To je glazba duha, srca i savjesti. To je glazba koja obogaćuje čovjeka, oplemenjuje mu duh jer pruža zaista ljepotu, sklad, harmoniju povezanu s dobrotom i molitvom. Čovjek kad je izvodi postaje bolji i pažljiviji slušatelj, postaje plemenitiji.
Na kraju se okupljenima obratio i autor monografije don Anton Šuljić. Čovjek ako je toliko duhovan osjeti da je najveća veličina kad su u službi nečeg velikog i važnog ili nekog velikog i važnog. A ja sam se tako osjetio. Moram priznati da nisam s velikim oduševljenjem prihvatio rad na ovoj knjizi, jer sam znao što to znači: sjedenje sate i sate otkidanja od odmora i sna, nakon posla, ali u svakom slučaju kad je ovo završilo i kad je knjiga otisnuta osjećam se malenim pred velikim djelom u kojem sam smio biti sluga riječi. I zato sam večeras u sebi jako zahvalan Bogu i sestrama i Collegiumu da sam mogao doživjeti taj unutarnji dinamizam Božjega djelovanja, jer u vremenu kada je nastao Collegium tko bi očekivao da će od takvog malog zrna nastati tako velik plod. Zato sam pišući učio. Učio sam ono što nas je učio i naš učitelj Turčinović - „da se mora moći". Uvijek se može ako imamo viziju, vjeru, i ako ustrajemo možemo uspjeti. Collegium je lice kulture, lice vjere prema našem narodu i prema svijetu. I zato sam jako zahvalan Collegiuu da sam mogao napisati ovu knjigu Collegiuma, i naše Crkve, istaknuo je Šuljić.
Bila je to prigoda i za praizvedbu skladbe „Psalam 100, Kliči Bogu zemljo sva!" koju je za mješoviti zbor o 45. obljetnici djelovanja skladao i Collegiumu posvetio Martin Völlinger. Izvedena je i skladba „Zdrava Devica", iz Cithare octochorde koju je obradio Mato Lešćan te posvetio s. Imakulati Malinki za imendan (8. prosinca 1976.). Tom je skladbom Collegium pod vodstvom s. Imakulate u Jeruzalemu osvojio srebrnu medalju na međunarodnom zborskom natjecanju 1996. godine. Solističku dionicu izvela je Renata Mihelčić, najdugovječnija solistica i pjevačica CPMS-a. Prisutni su imali prilike čuti marijansku antifonu „Alma Redemptoris Mater gregorijanski koral i višeglasje iz pera Giovannija Pierluigija da Palestrine koju je izvela Schola cantorum CPMS-a koja se u posljednjih nekoliko godina predano posvetila njegovanju i izvođenju gregorijanskog pjevanja i s njim povezanih djela renesansne polifonije. Na kraju su sadašnji i bivši članovi CPMS pod ravnanjem s. Imakulate izveli skladbu „Oče naš" Nikolaja Rimskog Korsakova. U znak zahvale Renata Mihelčić je uime članova ansambla s. Imakulati predala umjetničko djelo Vere Reiser „Sv. Cecilija". Kroz program je vodila mr. Tanja Popec.
Preuzeto: IKA, Zageb

Misao dana

Ne smijemo zaboraviti da u našemu društvenom ozračju mnoge osobe, premda tvrde da nemaju dara vjere, ipak iskreno traže posljednji smisao i konačnu istinu o svom životu i o svijetu. To je traženje istinski »uvod« u vjeru, jer vodi ljude na put koji vodi Božjem otajstvu. Sâm čovjekov razum, naime, nosi u sebi utisnutu potrebu za »onim što vrijedi i ostaje zauvijek«. Ta potreba predstavlja stalni poziv, neizbrisivo upisan u ljudsko srce, da se krene na put kako bi se pronašlo Onoga koga ne bismo tražili da nam već nije krenuo ususret. Upravo na taj susret vjera nas poziva i potpuno nas za njega otvara. (Porta fidei – Vrata vjere)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.