Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Preminuo akademik Ivan Golub

Sinoć, u četvrtak 25. listopada, baš nekako u vrijeme održavanja Teološkog četvrtka na čijem su ga se početku nazočni sjetili po karakterističnoj njegovoj rečenici kad god bi pozdravljao skup: „Lijepo vas je vidjeti ovdje“, u zagrebačkoj bolnici „Sestre milosrdnice“ preminuo je profesor emeritus Ivan Golub, svećenik i teolog, znanstvenik i književnik, povjesničar kulture, vrhunski intelektualac i autor u Kršćanskoj sadašnjosti. Upravo za vrijeme Teološkog četvrtka proširila se vijest o njegovoj smrti pa su se nazočni na kraju pomolili za njegovu plemenitu dušu.

Ivan Golub široj je javnosti poznat po svojim knjigama, zbirkama poezije i novinskim člancima, no osim toga on je svojim temeljitim intelektualnim radom duboko upisan u suvremenu povijest Crkve i naroda. Sve do svojih posljednjih dana bio je čvrsto povezan s Kršćanskom sadašnjosti, a neposredno prije svoje smrti, 26. rujna još je sudjelovao na Okruglom stolu Kršćanske sadašnjosti o Zagrebačkoj Bibliji. Umro je u 89. godini života i 62. godini svećeništva.

Ivan Golub je povrh osamdesetak knjiga objavio niz znanstvenih rasprava, arhivskih izvora, književnih radova i raznih ogleda s područja teologije, književnosti i povijesti kulture u domaćim i inozemnim časopisima, na hrvatskom, latinskom, slovenskom, češkom, poljskom, ruskom, engleskom, esperanto, francuskom, španjolskom, njemačkom, talijanskom, portugalskom…

Navodimo samo neke od brojnih naslova objavljenih u Kršćanskoj sadašnjosti: „Ivan Paštrić“, „Križanić“, „Najprije čovjek“, „Čežnja za licem ili kako do radosti“, „Moji Božići“, „Trinaesti učenik“, „Milost“, „Ususret dolasku“, „Od kompromisa do ljubavi“, „Mjesec nad Tiberom“, „Pohod milosti“ i druge.

Ivan Golub rodio se 21. lipnja 1930. u Kalinovcu u Podravini. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja u rodnome mjestu, školovanje nastavlja u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1950. do 1952. studira filozofiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, potom teologiju do 1958. gdje postiže licencijat odnosno magisterij iz teologije. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1957. u zagrebačkoj katedrali polaganjem ruku nadbiskupa zagrebačkoga Franje Šepera. Od 1957. je privremeni upravitelj župe Posavski Bregi i Dubravčak Lijevi, a od 1958. do 1960. je kapelan u Krapini. Pomaže u župi sv. Jeronima u Zagrebu 1960-1961. Tu čekajući osamnaest mjeseci da mu se izda putovnica za studij u Rimu započinje rad na doktorskoj disertaciji o JurjuKrižaniću.

Od 1961. do 1964. kao pitomac Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu studira na Papinskom sveučilištu Gregorijani gdje 1963. doktorira disertacijom o ekleziologiji Jurja Križanića „De mente ecclesiologica Georgii Križanić“ i na Papinskom biblijskom institutu gdje 1964. postiže akademski stupanj licencijata odnosno magistra biblijskih znanosti.

Od 1964/65. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, habilitiravši se radnjom „Čovjek slika Božja“ i drugim radovima kao docent od 1969., kao izvanredni profesor od 1976. i kao redovni profesor od 1979. Pročelnik je Katedre za dogmatsku teologiju od 1969. do umirovljenja 2000. Od 1971/72. do 1976/77. obnaša dužnost pročelnika Katedre fundamentalne teologije; nakon smrti pročelnika dr. Josipa Turčinovića, deset godina obnaša dužnost pročelnika Katedre za ekumensku teologiju. Promotor je ujedno dogmatske i ekumenske specijalizacije. Predstojnik je Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ od njegova osnutka 1986. Prvi je pročelnik Odjela za kršćanski istok istog Instituta.

Od 1984/85. pozvani je profesor Papinskog orijentalnog instituta u Rimu, gdje predaje kolegije iz područja povijesti istočne teologije i ekumenizma (Juraj Križanić) i vodi kao mentor doktorske disertacije. Od 1969.do 1972. je rektor Nadbiskupskoga bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu.

Od 1992. do 1997. član je Međunarodne teološkekomisije u Vatikanu. Član je Mariološkog instituta u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnika, Međunarodnoga društva književnika P.E.N.a, Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima, Hrvatskoga mariološkog instituta, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Društva povjesničara umjetnosti, dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Austrijske akademije znanosti, član stranac Talijanske književne akademije Arkadije s arkadijskim imenom Arione Geresteo, akademik Papinske akademije Tiberine u Rimu, te Međunarodne udruge katolika esperantista.

Utemeljitelj je časopisa „Spectrum – prinosi i ogledi studenata teologije“ (1967), Hrvatske kršćanske bibliografije (1968) i „Hrvatske sakralne bibliografije– Bibliographia Sacra Croatica“ (1981), biltena za komunikaciju klera Zagrebačke nadbiskupije „Zajedništvo“ i suutemeljitelj (sa sveučilišnim profesorima Tomislavom Jankom Šagi Bunićem i Josipom Turčinovićem) ekumenskog biltena „Poslušni Duhu“, a od 1999. i glavni urednik istoimenoga biltena preobraženog u ekumenski časopis. Utemeljitelj je i glavni urednik edicije „Monumenta sacra croatica“. Član je uredništva više jezičnog izdanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti „Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost“ i urednik III. sveska „Barok i prosvjetiteljstvo. XVII. i XVIII. stoljeće“ iste edicije (Zagreb 2003); također je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti član uredništva za izdavanje djela Jurja Križanića i djela o Križaniću; član uredništva za izdanje Časoslova Farnese s minijaturama Julija Klovića.

Stupa u starosnu mirovinu 2000. godine u 70. godini života, nakon 70 semestara predavanja i djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2001. izabran je od Sveučilišnog senata u počasno-nastavno zvanje profesor emeritus.

Ivan Golub dobitnik je nacionalne nagrade Vladimir Nazor za književnost (1994.), te odličja Republike Hrvatske Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za književnost i odličja Republike Hrvatske Reda Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanost.

Misao dana

Anđeo se i nama katkad može pojaviti kao lik svjetlosti. Najednom vidimo da zasvijetli svjetlo, usred noći, ponekad u snu, ponekad na javi. Tad ne možemo ostati u ulozi gledatelja i promatrati svjetlo sa sigurnog odstojanja. Svjetlo nas pogađa. Ono nam nešto želi reći. Svjetlo preobražava naš život. Ne možemo ostati onakvi kakvi smo bili dotad. Tko jednom bude tako pogođen, ne može prijeći preko toga kao da se ništa nije dogodilo, nego se mora suočiti sa svjetlom, mora pustiti da mu anđeo svjetla nešto kaže. Onda bi se i njegov život mogao rasvijetliti. On bi gledao kroz noć svog života. Otkrio bi smisao posred tame koja ga okružuje. Svjetlo pokreće proces povratka. Kad nam se anđeo pojavi kao svjetlo, onda ništa više ne ostaje kako je bilo. Sve se rasvjetljuje. Novim pogledom gledamo na svjetlo i u svjetlu svjetla na ono što radimo u našoj svakodnevici. (Anselm Grün, „Velika knjiga božićnog vremena“, KS, 2016.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.