Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Preminuo akademik Ivan Golub

Sinoć, u četvrtak 25. listopada, baš nekako u vrijeme održavanja Teološkog četvrtka na čijem su ga se početku nazočni sjetili po karakterističnoj njegovoj rečenici kad god bi pozdravljao skup: „Lijepo vas je vidjeti ovdje“, u zagrebačkoj bolnici „Sestre milosrdnice“ preminuo je profesor emeritus Ivan Golub, svećenik i teolog, znanstvenik i književnik, povjesničar kulture, vrhunski intelektualac i autor u Kršćanskoj sadašnjosti. Upravo za vrijeme Teološkog četvrtka proširila se vijest o njegovoj smrti pa su se nazočni na kraju pomolili za njegovu plemenitu dušu.

Ivan Golub široj je javnosti poznat po svojim knjigama, zbirkama poezije i novinskim člancima, no osim toga on je svojim temeljitim intelektualnim radom duboko upisan u suvremenu povijest Crkve i naroda. Sve do svojih posljednjih dana bio je čvrsto povezan s Kršćanskom sadašnjosti, a neposredno prije svoje smrti, 26. rujna još je sudjelovao na Okruglom stolu Kršćanske sadašnjosti o Zagrebačkoj Bibliji. Umro je u 89. godini života i 62. godini svećeništva.

Ivan Golub je povrh osamdesetak knjiga objavio niz znanstvenih rasprava, arhivskih izvora, književnih radova i raznih ogleda s područja teologije, književnosti i povijesti kulture u domaćim i inozemnim časopisima, na hrvatskom, latinskom, slovenskom, češkom, poljskom, ruskom, engleskom, esperanto, francuskom, španjolskom, njemačkom, talijanskom, portugalskom…

Navodimo samo neke od brojnih naslova objavljenih u Kršćanskoj sadašnjosti: „Ivan Paštrić“, „Križanić“, „Najprije čovjek“, „Čežnja za licem ili kako do radosti“, „Moji Božići“, „Trinaesti učenik“, „Milost“, „Ususret dolasku“, „Od kompromisa do ljubavi“, „Mjesec nad Tiberom“, „Pohod milosti“ i druge.

Ivan Golub rodio se 21. lipnja 1930. u Kalinovcu u Podravini. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja u rodnome mjestu, školovanje nastavlja u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1950. do 1952. studira filozofiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, potom teologiju do 1958. gdje postiže licencijat odnosno magisterij iz teologije. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1957. u zagrebačkoj katedrali polaganjem ruku nadbiskupa zagrebačkoga Franje Šepera. Od 1957. je privremeni upravitelj župe Posavski Bregi i Dubravčak Lijevi, a od 1958. do 1960. je kapelan u Krapini. Pomaže u župi sv. Jeronima u Zagrebu 1960-1961. Tu čekajući osamnaest mjeseci da mu se izda putovnica za studij u Rimu započinje rad na doktorskoj disertaciji o JurjuKrižaniću.

Od 1961. do 1964. kao pitomac Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu studira na Papinskom sveučilištu Gregorijani gdje 1963. doktorira disertacijom o ekleziologiji Jurja Križanića „De mente ecclesiologica Georgii Križanić“ i na Papinskom biblijskom institutu gdje 1964. postiže akademski stupanj licencijata odnosno magistra biblijskih znanosti.

Od 1964/65. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, habilitiravši se radnjom „Čovjek slika Božja“ i drugim radovima kao docent od 1969., kao izvanredni profesor od 1976. i kao redovni profesor od 1979. Pročelnik je Katedre za dogmatsku teologiju od 1969. do umirovljenja 2000. Od 1971/72. do 1976/77. obnaša dužnost pročelnika Katedre fundamentalne teologije; nakon smrti pročelnika dr. Josipa Turčinovića, deset godina obnaša dužnost pročelnika Katedre za ekumensku teologiju. Promotor je ujedno dogmatske i ekumenske specijalizacije. Predstojnik je Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ od njegova osnutka 1986. Prvi je pročelnik Odjela za kršćanski istok istog Instituta.

Od 1984/85. pozvani je profesor Papinskog orijentalnog instituta u Rimu, gdje predaje kolegije iz područja povijesti istočne teologije i ekumenizma (Juraj Križanić) i vodi kao mentor doktorske disertacije. Od 1969.do 1972. je rektor Nadbiskupskoga bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu.

Od 1992. do 1997. član je Međunarodne teološkekomisije u Vatikanu. Član je Mariološkog instituta u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnika, Međunarodnoga društva književnika P.E.N.a, Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima, Hrvatskoga mariološkog instituta, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Društva povjesničara umjetnosti, dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Austrijske akademije znanosti, član stranac Talijanske književne akademije Arkadije s arkadijskim imenom Arione Geresteo, akademik Papinske akademije Tiberine u Rimu, te Međunarodne udruge katolika esperantista.

Utemeljitelj je časopisa „Spectrum – prinosi i ogledi studenata teologije“ (1967), Hrvatske kršćanske bibliografije (1968) i „Hrvatske sakralne bibliografije– Bibliographia Sacra Croatica“ (1981), biltena za komunikaciju klera Zagrebačke nadbiskupije „Zajedništvo“ i suutemeljitelj (sa sveučilišnim profesorima Tomislavom Jankom Šagi Bunićem i Josipom Turčinovićem) ekumenskog biltena „Poslušni Duhu“, a od 1999. i glavni urednik istoimenoga biltena preobraženog u ekumenski časopis. Utemeljitelj je i glavni urednik edicije „Monumenta sacra croatica“. Član je uredništva više jezičnog izdanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti „Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost“ i urednik III. sveska „Barok i prosvjetiteljstvo. XVII. i XVIII. stoljeće“ iste edicije (Zagreb 2003); također je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti član uredništva za izdavanje djela Jurja Križanića i djela o Križaniću; član uredništva za izdanje Časoslova Farnese s minijaturama Julija Klovića.

Stupa u starosnu mirovinu 2000. godine u 70. godini života, nakon 70 semestara predavanja i djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2001. izabran je od Sveučilišnog senata u počasno-nastavno zvanje profesor emeritus.

Ivan Golub dobitnik je nacionalne nagrade Vladimir Nazor za književnost (1994.), te odličja Republike Hrvatske Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za književnost i odličja Republike Hrvatske Reda Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanost.

Misao dana

Danas kad imamo neke druge parametre pa i iskustva za susrete s muslimanima, kad međureligijski dijalog ima prednost pred otvorenim naviještanjem evanđelja, ipak ostaje Nikolina poruka, u biti najdublje prožeta vrijednostima evanđelja. A to je svjedočenje evanđelje ljubavi i vlastita izgaranja, pa čak i evanđelje vlastita umiranja, naspram nasilja, prozelitizma i podjarmljivanja. Pružajući prijateljsku ruku islamskome svijetu i govoreći o „pejgemberu Isi“ – Isusu, kojega su muslimani priznali prorokom i poslanikom, zacrtao je milenijski put traženja mira među narodima i religijama, među vjerama. Takav, Nikola je sigurno više od nacionalnog idola u sedamdesetima. On je poruka za sva vremena. Svjedok je unutarnje snage evanđelja, mira i nenasilja. (Anton Šuljić, "Sagraditi kuću", KS, 2010.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.