Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Preminuo Josip Kolanović, jedan od najistaknutijih suradnika KS-a

7. svibnja 2020., u 83. godini života, preminuo je Josip Kolanović, jedan od najistaknutijih suradnika Kršćanske sadašnjosti u jeku neposredne koncilske obnove teologije, liturgije, pastorala i crkvenog života u nas. Njegov doprinos na spomenutim područjima od iznimnog je i trajnog značenja. Crkveno-povijesna istraživanja u kojima je sudjelovao i koja je poticao objavljivana su ponajviše zahvaljujući njegovim znanstvenim kompetencijama te bogatoj suizdavačkoj suradnji koju je KS imala s HDA dok je Kolanović bio njegovim ravnateljem, ali i kasnije. Tako s ponosom i nostalgijom, među brojnim izdanjima koja je priredio u suradnji s KS-om, ističemo ono posljednje: monumentalni 2. svezak Dnevnika Maksimilijana Vrhovca, objavljen 2017. godine kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Josip Kolanović ostaje sa zahvalnošću zapamćen kao iznimno zaslužna, srdačna i draga osoba velikih sposobnosti, koje je koristio marljivo za dobrobit svoje Crkve i svog naroda. U povijesti KS-a njegovo ime bit će upisano zlatnim slovima.

ŽIVOTOPIS

Josip Kolanović, arhivist i povjesničar (Zadar, 6. III. 1938. – 7. V. 2020.). Diplomirao i magistrirao teologiju na  Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1964.). Povijest i filozofiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru (1981.), gdje je magistrirao iz pomoćnih povijesnih znanosti (1977.) i postigao doktorat iz povijesnih znanosti (1991.). Prof. na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru (1964.–1970). Od 1972. djelatnik, a od 1991. ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu. U mirovini od 2003. Član je Komisije za povrat arhivske građe iz Austrije i Italije od 1975. Član Hrvatskoga arhivskoga vijeća, Vijeća za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i Komisije za grbove Ministarstva pravosuđa. Od 1996. član je izvršnoga odbora europske sekcije Međunarodnoga arhivskoga vijeća. Od 1997. honorarno predaje arhivistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pokretač je (1995.) i urednik  časopisa »Fontes«. Izvori za hrvatsku povijest. Voditelj međunarodnoga projekta i urednik »Napoleon i njegova uprava na istočnoj obali Jadrana i na području Istočnih Alpa. Arhivski vodič« (2005.).

Područje njegova proučavanja je arhivska teorija i praksa, srednjovjekovna povijest Dalmacije, napose gospodarski i društveni razvoj Šibenika u XV. i XVI. st., život i djelo M. Vrhovca te kritička objava izvora za hrvatsku povijest.  Izradio je više arhivskih obavijesnih pomagala od kojih su tiskana Glagoljski rukopisi i isprave u Arhivu Hrvatske i Kanonske vizitacije zagrebačke (nad)biskupije (1989.), redaktor je i pisac uvodnih tekstova prvoga pregleda arhivskih fondova i zbirki u Hrvatskoj: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska (1984.). Glavni urednik 2. nadopunjenoga izdanja »Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske«, sv. 1-2 (2006.–2007.).

Samostalno i sa suradnicima priredio je za tisak tridesetak knjiga povijesnih izvora, među ostalim: Zaključci Hrvatskog sabora, sv. X.-XII. (1975.–1980.), Hrvatske kraljevinske konferencije, sv. I.-V. (1985.–1993.),Šibenski diplomatarij (1986.), Spisi kancelarije šibenskog kneza Fantina de cha de Pesaro 1441- 1443. (1989.), Sisak u obrani od Turaka 1543-1597. (1993.), Monumenta Vaticana Croatica sv. I-II (1996.–2001.),Korespondencija  Juraj Strossmayer – Serafin Vannutelli 1881-1887. (1999.), Hrvatski državni sabor 1848. Sv. 1. (2000.), Petar pok. Andrije iz Cantùa. Bilježnički zapisi 1353-1356, sv. I-II, (2001.–2002.).

Djela: Hrvatski sabor (1994.), Šibenik u kasnome srednjem vijeku (1995.), Maksimilijan Vrhovac, Dnevnik, sv. I. (preveo i priredio u suradnji s Metodom Hrgom, 1987.), Zadarski statut (kritičko izdanje i hrvatski prijevod, 1997.), Statut grada Dubrovnika (prijevod, 1997.), Statut grada Varaždina (kritičko izdanje i hrvatski prijevod, 2001.); Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, sv. II-VIII (1991.–2000.); Hrvatski državni sabor 1848., sv. 1-2 (2000.–2007.)., Maksimilijan Vrhovac, Dnevnik, sv. II. (preveo i priredio u suradnji s Metodom Hrgom, 2017.) 

Misao dana

Čovjeka usidrena u Isusu ništa ne može izbaciti iz njegove nadnaravne, božanske ravnoteže. (...) Svjedoci Božji nisu prvenstveno oni koji znaju dobro govoriti. Oni su potrebni, ali svjedoci Božji, kojima se ne može protusloviti, ljudi su mira, ljudi dobre volje, ljudi koji nose Krista u sebi. (Fra Tomislav Janko Šagi, “Duhovne poruke”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.