Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Studenski broj časopisa Kane

U Kani za mjesec studeni Josip Grbac piše o monetizaciji života razrađujući teze po sljedećim točkama: Politički motivirane monetizacije, psihološki šokovi monetizacije, dugoročne posljedice monetizacije, zatim govori o monetizaciji zdravstva da bi zaključio kako nam vjerojatno predstoji monetizacija života. Vrijedi pročitati takvo razmišljanje.

To vrijedi i za tekst Stanka Uršića koji piše o istoj temi, ali pod drukčijim vidikom. Tonči Matulić dotaknuo se jedne vrlo neuralgične teme posljednjih tjedana a to je pitanje dostojanstva hrvatskih branitelja. On smatra da je po srijedi nedopustivo vrijeđanje njihova ljudskog dostojanstva budući da hrvatskim ratnim vojnim invalidima država duguje sve.

O svrstavanju hrvatske politike, odnosno o njezinoj brizi za tzv. Zapadni balkan i o temama koje se dotiču zaborava činjenica da je Hrvatska članica EU i Nato pakta, a da se stalno koketira s onima koji su izvan tih asocijacija piše Tonči Tadić.

Sjećanja na blaženoga papu Pavla VI. iznio je o. Bono Zvonimir Šagi, Mirko

Ivanjek sjetio se godišnjice smrti značajnoga teologa i glavnog urednika u KS-u Alda Starića, a Stjepan Lice sjeća se prve godišnjice smrti fra Zvjezdana Linića.

Marija Belošević piše o urugvajskoj prijestolnici Montevideu, Vlado Petričević o 220 godina Maksimirskoga parka, odnosno o prijedlozima za rekonstrukciju nekih njegovih monumenata, a Josip Sanko Rabar u kolumni „Rječnik etiketa“ piše o tome tko je to svetac, Darko Gašparović piše o praškim impresijama, a o svemirskim zvjezdanim gradovima piše Tatjana Kren.

Već i po ovim nabrojenim temama može se razabrati da je i ovaj broj Kane posvećen najrazličitijim društvenim i crkvenim, znanstvenim, kulturnim i vjerskim temama koje su primjene za sve članove kršćanskih obitelji.

Misao dana

Kada bismo morali pokušati ukratko odgovoriti na pitanje što Novi zavjet shvaća pojmom „Bog“, taj bi odgovor mogao glasiti samo ovako: Bog, to je Otac Isusa Krista. Bog, to je onaj kojemu je Isus govorio „Oče“. Ali, time nipošto nije dano „kristološko suženje“ koje bi ostalo u uskom personalizmu i u čistomu povijesnom mišljenju koje bi zaboravljalo širinu stvarnosti; time je, štoviše, preuzeto temeljno polazište Staroga zavjeta, a s njim i širina ljudskoga pitanja o Bogu. Stari zavjet time je počeo otkrivati Boga kao nečijega Boga, kao Boga ljudi; definirao ga je polazeći od ljudi: kao Boga otaca. Isus se sasvim dosljedno uvrštava u ovu predaju Izraelove vjere. Bog je za nj nečiji Bog, njegov Bog. On shvaća Boga kao „svojega Boga“, toliko da ga dosljedno naziva svojim Ocem, a ipak toga „svog“ Boga, koji je njemu sasvim osobno Bog, smatra istovjetnim s Bogom otaca. (Joseph Ratzinger/Benedikt XVI. „Dogma i navještaj“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.