Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Susret s autorom Lushom Gjergjijem

Zagreb, (IKA) – Susret s autorom dr. don Lushom Gjergjijem održana je u organizaciji Hrvatskog društva katoličkih novinara i „Kršćanske sadašnjosti“ u ponedjeljak, 21. studenoga u dvorani Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu.

Riječ dobrodošlice uputila je predsjednica HDKN-a dr. sc. Suzana Vrhovski Peran koja je naglasila kako je ovo prva od tribina, koje imaju za cilj „ukazati na važnost katoličkih medija, na vrijednost djelovanja katoličkih novinara, ali i promišljati sa katoličkog stajališta o medijima i društvu danas“. U tom je vidu posebno pozdravila don Lusha Gjergjija, koji je član Društva od početka djelovanja.

Voditelj tribine, don Anton Šuljić izrekao je dobrodošlicu u ime Kršćanske sadašnjosti, te ukratko predstavio don Gjergjija svećenika, generalnog vikara Apostolske administrature u Prizrenu, novinara, intelektualca, publicista koji je dosad objavio više od 60 naslova na albanskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. Na hrvatskom jeziku objavljeno je petnaestak naslova, od kojih većinu u KS-u.

U uvodnom dijelu, don Lush je ukazao na povezanost hrvatskoga naroda, a poglavito Crkve u Hrvata s Albancima na Kosovu. Veza je po patnji, muci, križu i po solidarnosti, jer Crkva je sveopća pa ona živa i suosjeća sa svima koji su na patnji. Zahvalni smo hrvatskom narodu, posebno Katoličkoj Crkvi u Hrvata što su nam u najkritičnijim trenucima bili blizu i solidarnosti s nama, rekao je, te spomenuo i prijateljstvo s Josipom Turčinovićem zahvaljujući kojem je u Zagrebu tiskano glasilo Drita, ali i druga izdanja na albanskom jeziku.

Također je naglašeno, kako je don Lush, koji je doktorirao iz socijalne psihologije na rimskom sveučilištu La Sapienza, vrlo viđen i utjecajan intelektualac na Kosovu. U tom vidu je istaknuto njegovo nastojanje oko iskorjenjivanja krvne osvete na Kosovu. Gost je istaknuo, kako se na proslavi izmirenja i života 1. svibnja 1990. godine blizu Dečana okupilo 1275 obitelji s preko pola milijuna ljudi koji su na taj jedinstveni povijesni događaj albanskoga naroda stigli bez ikakve pomoći medija.

Ugodno smo se iznenadili da su ljudi uspjeli pobijediti mržnju, pobijediti zlo, a 200 obitelji koje su bile u krvnoj osveti međusobno su se ne samo pomirile, već su stvorile obiteljske veze u smislu brakova i prijateljstva, rekao je. Slijedilo je osnivanje Humanitarnog društva „Majka Terezija“, te naposljetku paralelni sistem školstva i zdravstva. „Bez tih pokreta, devedesetih, 1999. bi za nas bila godina tragedija, a ne godina početka naše slobode“. Prisjetio se i prvog kosovskog predsjednika Ibrahima Rugove koji je govorio „Majka Terezija je osvojila svijet ljubavlju, zašto ne bismo mi osvojili slobodu nenasiljem, strategijom dobrote, ljubavi, praštanja“. Spomenuta je i njegova inicijativa pomoći udovicama i silovanim ženama na Kosovu, pretežno muslimankama. Statistika govore da je oko 20.000 žena i djevojaka na Kosovu prošlo kroz udovištvo i  silovanje, što, kako je naglasio don Lush, nisu brojke, već osobe, te naglasio kako su za udovice sagrađene kuće uz pomoć talijanskog Caritasa i drugih donatora, kako se one ne bi trebale odvajati od djece i vraćati se u svoje obitelji, odnosno preudavati za brata poginulog supružnika. Mnoge silovane žene i djevojke imale su povjerenja u njega, katoličkog svećenika, a onda je on nastojao senzibilizirati druge, počevši od predsjednice Kosova da se o tome govori.

Prisjećajući se pak prvog osobnog susreta s Majkom Terezijom, rekao je da se on dogodio 1968. godine. Naime, papa Pavao VI. Pozvao je Majku Tereziju u Rim da otvori kuću. Nakon što je našla siromahe na periferiji grada rekla je Papi „Providnost u svakom gradu ima jednu četvrt za nas“.

O Majci Tereziji slušao je od majke i tete, kao i od nekih svećenika, a noć uoči susreta nije mogao spavati o uzbuđenja.

Primila nas je s ljubavlju, pažnjom. Dok je govorila o nekadašnjem Skopju, jedna mi se misao vrtjela i u sebi sam rekao „Bože ako ti hoćeš, želim dio svoga života posvetiti ovoj velikoj, svetoj ženi“, te dodao „duboko uvjerenje da se nalazim pred sveticom bilo je kod prvog i kod svih daljnjih susreta“. Pojasnio je, kako je pokušao proniknuti zašto je ona takva, zašto je otišla čak do daleke Kalkute.

Korak po korak napravio sam mozaik s 16 knjiga posvećenih njoj s posebnim naglaskom na obitelj, župu, sredinu, tradiciju koja ju je stvorila, rekao je don Lush, te pojasnio kako su „veza“ s Kalkutom Majci Tereziji bili isusovci koji su djelovali u Skopju, njihovi misionari Hrvati i Slovenci pisali su pisma iz Indije, a ponekad bi koji došao. Ona se oduševila, ali bilo je velikih otpora. Naime, imala je otpor prema uniformi, poželjela je biti posvećena osoba u 12. godini, no šest godina se borila protiv toga. Ipak, Bog nije želio izgubiti takvu plemenitu osobu, te je ona uoči Velike Gospe 1928. u svetištu u Letnici donijela odluku „želim biti katolička redovnica, misionarka da pomognem siromasima svijeta“.

Preko isusovaca došla je do Loretskih sestara u Irskoj, a u molbi je napisala „ne tražim ništa posebno, omogućite mi da u potpunosti služim Isusu i siromasima“. Također je naglasio kako odluka da napusti Loretske sestre nije proizašla iz sukoba, kako se ponekad tumači, već su bila ključna tri događaja.

Majci je pisala, kako je sretna, da je profesorica i direktorica, na što joj je ova odgovorila „ni jedne riječi o siromašnima u tvom pismu, ti nisi išla tamo kao profesorica i direktorica“. To ju je pogodilo. Nadalje, kako je studirala povijest i zemljopis, poznavala je tradiciju i podjelu kasti, ali nije mogla shvatiti i prihvatiti da su škole za bogate. Uspjela je u nastojanju, da u školu uključi neke djevojke iz nižih kasti, te je preko njih upoznala pravu Kalkutu. I naposljetku, tu je trostruko viđenje koje je doživjela u vlaku 1946. godine.

Bilo je Božje naređenje „ti moraš napustiti Loretske sestre da služiš siromasima svijeta, rekla je don Lushu, a viđenje koje je imala bio je Isus, Isus s Marijom i Isus s Marijom i mnoštvom ljudi koji su zvali „dođi budi Kristovo svjetlo“.

Nadalje, don Lush je naglasio, kako je imala podršku od crkvenih vlasti, a u tom vidu je istaknuo kako je to vrijedilo i za njezin odnos s papama te je istaknuo da je papa koji ju je najviše podržavao bio bl. Pavao VI.

On ju je pozvao u Rim, 1964., kad je bio u Bombaju na Euharistijskom kongresu bio je šokiran, te je odlučio siromasima ostaviti osobno vozilo kojim se vozio desetak dana po Indiji. Nakon povratka mislima i srcem je bio u Kalkuti i kod Majke Terezije i odlučio je nešto učiniti. Poslao joj je ček od 50.000 dolara i napisao „za sestre Majke Terezije“. No, ček je bio vraćen u Rim. Nunciju u Indiji je pojasnila „mi nemamo fond za sestre Majke Terezije, nego za siromašne Majke Terezije“. Nakon toga, Papa je poslao novi ček na taj naslov napisavši ga svojom rukom. Također, Pavao VI. je 1965. dekretom potvrdio da družba bude Papinskog prava, a 1971. dao joj je nagradu za mir Ivan XXIII. Tijekom svog pontifikata imao ju je kao orijentacijsku točku što bi trebala biti Katolička Crkva i kako bi trebala djelovati.

Vezano uz početak njezine prepoznatljivosti u svijetu, don Lush je istaknuo kako to seže u 1969. kada je bivši novinara BBC-a Malcolm Muggeridge napisao knjigu „Nešto lijepo za Boga“, a potom snimio i dokumentarni film. No, podsjetio je, kako je ona trpjela od popularnosti, i da nije željela primiti Nobelovu nagradu. Ali joj je papa Ivan Pavao II. rekao da to mora učiniti „iz ljubavi prema Kristu i siromasima“, jer „Ti si najautentičniji svjedok Kristov i Katoličke Crkve“.

U osvrtu na svoju knjigu „Majka ljubavi“ rekao je, kako je tu knjigu posebno volio Ivan Pavao II., prevedena je na mnoge jezike, a Papa ju je 2000. godine darivao kao poklon crkvenim osobama, političarima i drugima koji su ga posjećivali.

Na primjedbu voditelja Šuljića da druge knjige koje govore o duhovnom pozivu temelji na evanđelju, nauku Crkve, te da je svoj spisateljski i duhovni program stavio u službu i duh Drugoga vatikanskog koncila, don Lush je odgovorio: „Odgojen sam u tom duhu. Krist je temeljna ličnost kršćanstva, i on je jedini pokretač novosti, povijesti i čovječanstva, pa prema tome i kršćanstva i Katoličke Crkve. Zato povratak na izvore, povratak Kristu je jedina šansa i mogućnost da mi budemo svjedoci te novosti, a to je sam Krist, njegova ljubav, smrt i njegovo uskrsnuće. Ukoliko to gubimo s uma, postajemo poput drugih koji traže nešto, koji žele nešto, ali kršćanstvo bez Krista je nemoguće. Jer ono što Krist traži i očekuje od nas, on izvodi, njegovo djelo smo mi. U životu i djelu Majke Terezije spoznao sam izbliza i pratio godinama upravo to. Majka Terezija je govorila 'mala djela s veliko ljubavlju. Ja sam olovka Božja, sve što ja činim i jesam nije moje'. Ako ne probudimo taj smisao i sadržaj da je Krist živ i djelotvoran u nama, s nama i preko nas, onda svaka naša djelatnost bilo za sebe bilo za druge je uzaludna jer mi tražimo nemoguće“.

Ovo je bila prilika i na osvrt na svojevrsnu „trilogiju duhovnosti Majke Terezije“ Živjeti s Kristom, Ljubiti s Marijom, Svjedočiti s Crkvom što je do sada jedina teološka interpretacije misli i djela Majke Terezije. U tom vidu, voditelj je postavio pitanje o pouci Majke Terezije katoličkom novinaru danas, u ovom postmodernom vremenu.

U profilu Majke Terezije koji sa preko ovih knjiga pokušao ocrtati nalazimo tri stožera Krist, Marija, Crkva. To je za sada jedina teološka interpretacija Majke Terezije. Što bismo mi trebali učiniti kao katolički novinari, kao kršćani? Majka Terezija bila je sasvim konkretna, sasvim praktična. A to je „Majka života i majka ljubavi“. Gdje god je život u opasnosti tu trebamo biti mi. To je njezino načelo. Ne samo načelo, ona je obranila život u svim njegovim fazama od začeća, čvrsto i odlučno protiv abortusa. S katedre Nobelove nagrade za mir je rekla: dokle god bude prakticiran abortus neće u svijetu biti mira. Izrazila je tri načela po kojima treba stvoriti novi svijet, novu Crkvu, novog čovjeka: život bez patnje i ljubavi nema smisla, samo će ljubavi spasiti svijet i djela ljubavi su djela mira. Ova treća definicija, ostala je u povijesti Nobelove nagrade zabilježena kao najoriginalnija misao. Znači, da ljudi ne čekaju na dogovore država, vojske, policije, već da se mir rađa jedino u srcu čovjeku, jer u srcu čovjeka postoji jedini prostor, a to je ljubav, a to je zapravo Bog. Mislim da se kao novinari, kao kršćani trebamo vratiti životu, jer život je kategorija svih živih bića, a s druge strane život nema smisla ni sadržaja bez ljubavi. Zato je Majka Terezija jako dobro povezala ove dvije temeljne vrijednosti života i ljubavi, jer možeš imati sve, ali ako ne živiš s ljubavlju i za ljubav nemaš ništa. Zato je sažela evanđelje u pet riječi i pet prstiju jedne ruke, tj. „što danas činim za Boga“ i druge ruke: „što danas činim za čovjeka“. Neka to bude temeljno pitanje kad se probudiš i prekrižiš, i navečer pokupi svoju mrežu života i pitaj se „što danas učinih za Boga“ i „što danas učinih za čovjeka“. Mislim da je to bitno ne samo za Majku Tereziju, ne samo za katoličke novinare, već za sve kršćane, zaključio je.

Na tribini bio je nazočan i don Krste Gjergji, voditelj Albanske katoličke misije u Republici Hrvatskoj koji je kratko progovorio o pastoralnoj skrbi za Albance u Hrvatskoj.

Misao dana

Prilično ludo što je Duh Sveti tada učinio. Jeruzalem, prije 2000 godina: Isusovi su prijatelji zajedno, nekako bez plana, a onda im Duh Sveti iznenada okrene život naglavačke. U Bibliji stoji: Duh Sveti poput ognjenih jezika siđe na apostole. Tamo piše i: Svatko svakoga iznenada može razumjeti, čak i ako ovaj govori kineski, tajski ili svahili. I svi mogu biti zajedno. Najednom apostoli osjećaju hrabrost i shvaćaju što je njihova zadaća. Dvije tisuće godina poslije… i još se uvijek govori o tom događaju, još uvijek ljudi kažu: Duh Sveti djeluje i danas. (Stephan Sigg, “Što ti želim za krizmu”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.