Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Susret s autorom o. Bonom Z. Šagijem u Osijeku

OSIJEK – U knjižari Kršćanske sadašnjosti "Dr. Josip Tručinović" u Osijeku don Anton Šuljić priredio je 24. travnja drugi ovogodišnji „Susret s autorom“ dovevši 24. travnja jednog od značajnijih crkvenih osoba na prijelazu s 20. u 21. stoljeće o. Bonu Zvonimira Šagija, franjevca kapucina. Susret započet upoznavanjem gostove lirske strane slušanjem njegove pjesme „Bršljan“ iz knjige koju su mu u predvečerje susreta uručili kapucini iz KS-ovog susjedstva u Osijeku, uveo je posjetitelje u neposredno, intimnije ozračje razgovora sa autorom i govorom o autoru čiji je stvarateljski opus i angažman u poznim godinama života, doista, impresivan. „Skraćujući“ Šagijev životopisni portret, moderator Šuljić je u desetak minuta dotaknuo dio rada  85-godišnjeg o. Bone Z. Šagija, koji stvara i sada u 62. godini redovništva i 59. godini svećeništva, a naglašeno je kako je Šagijeva pastoralna zauzetost vidljiva u tome što je „svaki dan u svojoj župničkoj službi, od 1961. do 2008., makar i najkraće, propovijedao“!

O. Bono Z. Šagi autor je sedamnaest knjiga (dvije zbirke poezije), više od 400 stručnih znanstvenih radova i eseja, a pastoralne teme posuvremenjeno su naglašene u tri knjige (od 15 u KS-ovom izdanju): Molitva i misli mira u vrijeme rata - homilije u dane molitve za mir i domovinu), Riječ Božja u promišljanju trenutka - homilije u nedjelje i blagdane ABC) te Svaki dan u zrcalu Božje Riječi - svagdanje homilije), koju je autor Šagi posebno preporučio za iščitavanje, domećući: "U knjigama je uvijek nazočna socijalna komponenta, to je ono što je nama Isus predao - Riječ Božju posadašnjiti! Propovijedi se ne citiraju po knjigama, npr. citiraju sv. Franju. Isus je rekao da će nam ostaviti Duha branitelja... Nadahnuti Duhom Svetim moramo posadašnjiti Božju riječ i na to bi nas Isus danas upozorio." Na spomenuto  Šuljić je nadodao: "Te su homilije, baš onako kako su objavljene, svjedočanstvo o zauzetoj crkvenosti, evanđeoskome humanizmu i društvenoj odgovornosti, o ekumenskoj otvorenosti i mirotvorstvu. No, često su te propovijedi proročki prodahnute i motivirajuće, hrabre i britke. Znati i htjeti reći – i to reći hrabro i bez zadnjih misli ili uvredljivih tonova – to je ta bitna odrednica riječi o. Bone odnjegovanih na evanđeoskim vibracijama.“

Tijekom susreta moderator je približio sadržaj knjiga o kojima se autor svjedočki referirao, a slušatelji su podsjećeni ili pak upoznati sa koncilskim i postkoncilskim vremenom kroz pastoralnu praksu, primjenu socijalnoga nauka Crkve u praksi (Laici i svjetovna dimenzija Crkve), britku analizu odnosa Crkve i društva (Izazovi otvorenih vrata) te doznali kako je svojevremeno Šagi prvi pišući govorio o izlasku iz grješnih struktura (kasnije, 1997. nadbiskup Josip Bozanić citira Šagija). Temeljni događaj duhovnog i intelektualnog određenja o. Bone bio je II. vatikanski koncil kojega je on pratio i doživljavao tek zakoračivši u svećeništvo (zaređen je 1958., a papa Ivan XXIII. '59. saziva Koncil 1961.-1965., i dokumente potpisuje papa Pavao VI.) te je o. Bono Z. Šagi (rođen 1932. u Brodarovcu) kazao: "Slušajući papu Pia XII. bili smo uduševljeni osjećajući da mora nastati otvaranje Crkve. Išao sam u gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, doživotne zavjete položio u Zagrebu 4. listopada 1955., a za svećenika zaređen na Dušni dan 1958. u Varaždinu. Sanjao sam sebe u Varaždinu; vrt, zečeve i da pada snijeg i baš je padao, sanjao sam svoje ređenje... Diplomirao sam teologiju '59. godine na KBF-u u Zagrebu. Svećeničku službu počeo sam (1958.-1961.) kao vjeroučitelj u župi sv. Mihaela u Zagrebu/Dubravi, a 1952. su izbacili vjeronauk iz škole pa sam išao po kućama i prvi put imao vjeronauk za srednjoškolce te je profesor Škreblin doveo studente da vide kako to ide. Roditeljima sam napravio Zlatni listić moga djeteta i to su bili doživljaji mojeg početka svećeničkoga djelovanja... Premješten sam za župnika u Varaždin u župu Sv. Vida (1961.) i počinjao je Koncil, a ja sam već bio uveo vjeronauk kojeg do tada nije bilo u crkvama.



Skupljao sam mlade, sredio dvoranu, ali budući da je zakon tada nalagao da sve što je vezano za vjeronauk može ići samo u crkve, dvoranu sam nazvao Kapelom kršćanskog nauka. Skupio sam mlade, mladiće i djevojke. Neki svećenici su to gledali s neodobravanjem, sestre uršulinke se bunile jer su još uvijek muška i ženska gimnazija bile odvojene. Bio je vizitator i pohvalio rad s mladima. Imao sam svakodnevnu propovijed i nedjeljne teme, a poslije mise razgovarao s vjernicima. Petkom su na redu bila pitanja vjernika i odgovarao sam, a sa pitanjima su dolazili oni koji nisu bili vjernici. Kasnije je "Stvarnost" izdala zagrebačku Bibliju 1968. i govorio sam: 'Nabavite si Bibliju!', čak sam napravio "indeks", držao predavanja iz filozofije i teologije, a kardinal Franjo Šeper pitao je moga brata Tomislava Janka Šagi-Bunića: 'Što je tvoj brat napravio fakultet?' Da, a prije toga nije bilo večernjih misa pa sam ih uveo u svojoj župi.

Večernje mise su do tada mogle biti samo uz dozvolu. Za svagdane je trebalo tražiti dozvolu. Imao sam i propovijed svaku večer uz misu. Napisao sam Nove strukture pastve (1968.)“, prisjećao se o. Bono Z. Šagi te još posvjedočio: "Danas se počelo govoriti o sekularizmu... Kada biskup govori "s vrha" to nije dobro. Pravilo našega života mora biti: istina, pravednost i ljubav o čemu govori enciklika Pacem in Terris (Mir na zemlji), 1963., i tu je sloboda... Isus je Petru dao ključeve kraljevstva nebeskog. Ističem u pluralu - ključeve, ne ključ, i papa mora znati tražiti i izabrati pravi ključ. Sv. Ivan XXIII. je rekao: 'Najvažniji ključ Drugog vatikanskog koncila je dijalog i taj se ključ nikada ne smije zaboraviti.' Ivan XXIII. je pokazao osuvremenjenje u načinu kako razgovarati. A danas, svi jedni druge optužuju za što je tko kriv. Glavni ključ za otvaranje Crkve je dijalog s drugima. Središnja misao Ivana XXIII. je naći pravi ključ za svako vrijeme.

Zato je Drugi vatikanski koncil otvorio Crkvu svijetu koji je bio podijeljen komunizmom, apsolutizmom i liberalnim kapitalizmom. Crkva mora biti aktivna u istini, pravednosti i ljubavi." O. Bono je, kazao je Šuljić, istaknuti "promicatelj socijalne problematike i razvoja demokratske misli i jedan je od najdragocjenijih kršćanskih zagovaratelja socijalne pravde, socijalne sigurnosti i ljudskog dostojanstva", a rečeno je potkrijepljeno citatima iz knjiga. Šagi se prisjetio djelovanja Crkve u komunističkoj stvarnosti, o zabrani laicima nositi križić (na lančiću oko vrata), ispričao je kako mu je u vrijeme "Hrvatskoga proljeća" udbaš neuspjelo htio "namjestiti" uhićenje zbog "skrivanja proljećara", govorio o ratnom i poratnom razdoblju stvaranja demokratske Hrvatske kada je javno kritizirao "privatizaciju na način da Hrvatska ima dvjesto bogatih, a bivši direktori postaju nekakvi vlasnici", analizirao društvo prema socijalnom nauku, tumačio što su grješne strukture... „Glas o. Bone katkad je u našoj crkvenoj i društvenoj javnosti zvučao poput glasa koji je upozoravao da valja popravljati putove u pustinji kako bi Gospodin mogao doći. Ako je zbog svojih stavova i pogleda, zbog riječi i gesta gdjekad bio neshvaćen pa čak i prozivan, ako je doživio i odbijanja i ignoranciju, njegovo se djelo ipak duboko urezalo u biće Crkve i društva. To biće bez njegova bi glasa bilo kudikamo siromašnije i nemuštije. Ekumenska povelja koju je dobio na Evanđeoskome fakultetu u Osijeku, samo je jedan od pokazatelja da se isplatilo izdržavati na, gdjekad, hladnim vjetrometinama. No, tek je s njih pogled desezao dalje od granica – u glavama, mislima i zadnjim namjerama. On je te granice prelazio dinamizam evanđeoskih istina. Čast mi je da sam smio izreći skroman sud o o. Boni Zvonimiru Šagiju, kršćaninu ekumenskih i dijaloških raspona“, zaključio je Šuljić.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Misao dana

UZ BLAGDAN SV. CECILIJE Radost je moguće intenzivirati tako da je posvješćujemo, da je želimo, da joj otvaramo prostor i da joj se nadamo. Bertolt Brecht je smatrao da mu je za radost potrebno sljedeće: „Tuširanje, plivanje, stara glazba. Udobne cipele. Shvaćanje. Nova glazba. Pisanje. Biljke. Putovanja. Pjevanje. Biti srdačan“. Te stvari su posve jednostavne i razveseljuju srce. A osim toga, svatko si ih, u manjoj ili većoj količini, može priuštiti. Potrebno se samo odlučiti i onda tako činiti. Evo kako je svoj popis radosti formulirao Johann Wolfgang Goethe: „Svaki dan bi trebalo poslušati bar jednu pjesmu, pročitati dobru poeziju, vidjeti izvrsnu umjetničku sliku i, ako je moguće, reći nekoliko razboritih riječi“. (Anton Šuljić, "Radost na dnu duše", KS, 2013.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.