Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Susret s autorom u Zagrebu: o. Bono Zvonimir Šagi o Koncilu, Crkvi i hrvatskom društvu

Na Susretu s autorom u Kršćanskoj sadašnjosti gostovao je vrlo plodni pisac, urednik, pastoralac i teolog o. Bono Zvonimir Šagi.

Nakon kraćeg predstavljanja u kojem je don Anton Šuljić podsjetio da je riječ o kapucinu, provincijalnome poglavaru hrvatskih kapucina u pet mandata i predsjedniku Konferencije viših redovničkih poglavara, dugogodišnjem župniku u Varaždinu i višegodišnjem uredniku Službe riječi i AKSE, još uvijek aktualnom kolumnistu Kane u kojoj je pisao kolumnu kroz desetak ranijih godina te da je također riječ o prijašnjem predsjedniku Skupštine Kršćanske sadašnjosti, ali i o promotoru koncilskoga duha i obnove u nas, rekao je također da je o. Bono rođeni brat jednog od najvećih hrvatskih teologa i koncilskoga perita dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića te pisac petnaestak zapaženih i naglašeno angažiranih naslova u Kršćanskoj sadašnjosti.

O. Bono je i pjesnik, rekao je voditelj, ali večeras ćemo razgovarati s njime o njegovim knjigama, odnosno o tome čega se on kao pisac u njima dotiče i zbog čega piše upravo o tome o čemu piše. A pisao je ponajviše o redovništvu, o koncilskoj obnovi, o novome uređenju pastorala i osobito u socijalnim temama vezanima uz konkretno društvo, kako ono u socijalističkoj Jugoslaviji tako i ono u demokratskoj Hrvatskoj.

O. Bono je, govoreći o tome zašto je više knjiga posvetio redovništvu, rekao da je dosta toga u redovništvu nakon II. vatikanskog koncila pošlo u krivome pravcu jer se započelo s krivim premisama pa je u tom kontekstu spomenuo gubljenje središta i prihvaćanje nekih svjetovnih atributa u redovničku praksu. Govoreći o novome pastoralu i obnovljenoj liturgiji spomenuo je svoja iskustva i ostvarenja, pokušaje i vizije posebice vezana uz ranija razdoblja kada je na različite načine, konferencijama, pisanjem u prigodnim listovima, angažiranoj liturgijskoj katehezi i sličnim zalaganjem htio pridonijeti ostvarenju II. vatikanskog koncila. U tom je kontekstu istaknuo da ne može ni zamisliti kako bi se i bi li se Koncil u Hrvatskoj uopće mogao provesti bez djelatnosti Kršćanske sadašnjosti koja je bila nositelj ne samo teološke misli nego promicatelj liturgijske obnove, pastorala, dijaloga i socijalnoga angažmana. 

Upravo ove potonje teme o. Bono je uporno provlačio u Hrvatskoj, bez obzira na društvena i politička stanja, smatrajući da Crkva mora biti kvasac, sugovornik i sustvaratelj u konkretnim, a ne u virtualanim uvjetima. Posebno je kritičan bio prema vremenu pretvorbe i privatizacije, a na upit: je li Crkva u tom pogledu zakazala, odnosno nije li bila previše pasivna, odgovorio je da je on sa svoje strane nastojao trajno svraćati pozornost na pravednost i istinu te da su njegove brojne knjige dokaz da Crkva nije šutjela. O tzv. "grijehu struktura" pisao je daleko prije no što je to postala gotovo pa "opća sintagma" krajem devedesetih.

Osamdesetpetogodišnji autor prštio je svježinom sjećanja, duhovitim ali i vrlo angažiranim i iskričavim iskazima tako da je, ne odveć brojna ali zato vrlo pozorna i zahvalna, publika uživala u razgovoru koji je trajao nešto više od sat vremena. Na koncu je o. Bono potpisivao knjige koje su se tada kao što će se i cijeloga narednog tjedna moći nabaviti uz popust od trideset posto.

Misao dana

Ne plaši se suza koje će se javiti pri ponekom sjećanju. One su znak tvoje ljubavi. Pokojnik može biti prisutan među vama samo ako govoriš o njemu; samo tako oko njega može nastati zajedništvo; tako vam može prenijeti poruku koju je htio dati svojim životom. (Anselm Grün, “Do ponovnog susreta u nebu”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.