Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Teološki četvrtak o biblizmima kod Marulića i Krleže

Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti održan je 30. studenoga 2017. o temi: „Biblizmi kod Marulića i Krleže. Religijske teme i simboli u njihovim djelima.“ Uvodeći u temu, voditelj Teološkoga četvrtka, don Anton Šuljić istaknuo je važnost biblizama i biblijskih tema za cjelokupnu kulturu svih europskih naroda pa tako i hrvatskoga, što se osobito može slijediti u umjetnostima. „Večeras ćemo se posvetiti biblizmima kod dvojice vrlo istaknutih i, po svome habitusu, posve različitim književnicima: jednome starom i temeljnom, nazvanom ocem hrvatske književnosti, Marku Maruliću, Splićaninu i drugom, Miroslavu Krleži, 'Velikome meštru svih biblizama', kako ga je nazvala naša večerašnja gošća dr. Đurđica Garvanović-Porobija.“ Budući da prvi predavač dr. Drago Šimundža, splitski svećenik, kulturni i znanstveni radnik, književni kritičar, pisac i prevoditelj zbog bolesti nije mogao doći, ali je poslao svoje izlaganje, Šuljić je pročitao odlomke iz njegova opširnijega predavanja, a on je Marulića već u naslovu nazvao „ocem hrvatske biblicistike“.

„Marulić je pjesnik i didaktičar, ali jednako tako ugledan bibličar. Izvrsno je poznavao povijest objave i njezin razvoj, zbivanja i podatke, mesijanska proroštva i Kristovo poslanje. Tako se vješto, stručno i konzistentno služi Starim i Novim zavjetom da se stječe dojam kako ih je velikim dijelom znao napamet. Neumorno je preuzimao svetopisamske tekstove, rado ih navodio i autorski tumačio, egzegetski izlagao i misaono povezivao“, piše Šimundža i pokazuje da je Maruliću Biblija bila temeljna podloga i praktična inspiracija u najvećem dijelu proznih i pjesničkih radova.

Štoviše, prepoznatljiv je kao „biblijski pjesnik, a u nizu proznih rasprava i moralnih kodeksa kao ugledan biblijski i teološki didaktičar; dapače, kao poduzetni bibličar i stručni egzeget, sintetičar i analitičar, komparativist i tumač koji zaslužuje posebnu pozornost i odgovarajuća priznanja za brojna i opsežna biblijsko-didaktička i poetska djela“. Neki njegovi radovi koji bi i još više potvrđivali njegovu gotovo isključivu orijentiranost na Bibliju na žalost su izgubljeni, no i sami njihovi naslovi govore o biblijskim temama i sadržajima. Marulić je o Bibliji „bio uvjeren da su je pisali pisci nadahnuti Božjom milošću u službi povijesti spasenja. Zbog toga joj je iskazivao svoje poštovanje i božanski autoritet“ pa ju je doživljavao „kao riznicu duhovne misli i glasnicu božanskih poruka te stručno proučavao i brižno prenosio u svoja djela. Njezine su mu misli i poruke bile glasnice vjerskih i ćudorednih vrijednosti i načela, sigurno jamstvo etičke svijesti i transcendentne sigurnosti da moralni red nadilazi ljudske ovlasti, da mu je Bog temelj i gospodar, a Biblija, kao Božja poruka, jasno svjedočanstvo moralne univerzalnosti i zajedničkih etičkih vrijednosti. Iz tih mu je razloga, kad je riječ o društvenom i duhovnom odgoju, humanoj i religioznoj pouci, ćudorednoj jasnoći i moralnoj didaktici, bila jasna podloga i glavna učiteljica. U njezinim je metafizičkim obzorjima i praktičnim vrijednostima tražio i nalazio sigurnu motivaciju za svoj plan i djelovanje. Svjesno se oslanjao na njezine riječi i poruke koje, kako upućuje, „nadilaze ljudske mjere i vremenske okvire“, piše Šimundža.

Proanaliziravši samo neka od Marulićevih biblijski snažno intoniranih djela kao što su „Evanđelistar“, zatim „Propovijed Marka Marulića o Kristovu posljednjem sudu“, pa „Juditu“, „Davidijadu“, „Suzanu“ i „Instituciju“ Šimundža izdvaja tri kruga njegovoga biblijskoga opusa: 1. biblijsko-tematski krug u koji spadaju djela: „O poniznosti i slavi Kristovoj“, „Propovijed Marka Marulića o Kristovu posljednjem sudu“, „Starozavjetne ličnosti“ kao i „Alegorijsko tumačenje Davidijade“; u 2. biblijsko-didaktički krug Šimundža smješta „Evanđelistar“, „Instituciju“ i „Pedeset priča“, zatim „Repertorium“, „Dijalog s Herkulom“ i „Tumačenje starih natpisa“; u 3. biblijsko-pjesnički krug Šimundža smješta najveći dio Marulićevih pjesničkih radova različitih formacija te ističe osobito „Juditu“, „Davidijadu“ i „Suzanu“.

K tome valja istaknuti da su biblijski inspirirane i gotovo sve Marulićeve pjesme pisane na hrvatskome i na latinskome jeziku, a prema Marulićevom glavnom prevoditelju s latinskog, Branimiru Glavičiću, u njegovim se djelima nalazi čak desetak tisuća navoda, simbola, imena, misli, asocijacija i poruka iz biblijskih knjiga. Stoga Šimundža zaključuje: „Uzmu li se u obzir brojna i raznolika Marulićeva prozna i pjesnička djela koja izravno ili neizravno obrađuju biblijsku tematiku, odnosno izlažu, tumače i promiču svetopisamske poruke i pouke, samo po sebi je jasno da je naš pjesnik i didaktičar po svom radu ne samo biblijski pjesnik, tumač i didaktičar nego i angažirani promicatelj biblijske objave, riječi i pouke; štoviše – o čemu jasno govore pojedine rasprave, teme i studije – respektabilan biblijski analitičar i sintetičar, komparativist i egzeget te u tom smislu predvodnik naše biblijske književnosti i stručne literature ili, još izražajnije, otac hrvatske biblicistike.“

Dr. Đurđica Garvanović-Porobija, govoreći o biblizmima kod Krleže, na početku je istaknula kako općenito vlada mišljenje da su to dva nespojiva pojma. No, nju je to navelo na istraživanje o čemu je napisala i svoju doktorsku disertaciju čiji je jednostavni zaključak: Krleže bez Biblije ne bi bilo! „Iako su književni znanstvenici i kritika zamjećivali to Krležino ugnuće prema Bibliji i kršćanstvu, nije donedavno bilo opsežnijih istraživanja kako bi se te tvrdnje pomno dokazale ili opovrgnule“, rekla je predavačica te istaknula da je u svome radu trebala odgovoriti na dva pitanja: 1. kolika je učestalost biblizama u Krležinu dramskom i romanesknom diskurzu i 2. koja je funkcija registriranih biblizama, odnosno kakav Krleža ima stav prema Bibliji i biblijskim temama: ironičan, blasfemičan, pejorativan, sarkastičan, uopće niječan ili kakav možda pozitivan, respektabilan odnos prema biblijskom tekstu? Pronašla je da se „u svim izabranim uzorcima nalazi majoritetan broj biblizama“.

Dr. Garvanović-Porobija stoga nastavlja: „U ranim dramama je visoka frekvencija biblizama na eksplicitnoj razini u svim tekstnim slojevima, gusta mreža, u dramama prijelazne faze na implicitnoj razini i na razini konstrukcije dramskih likova, u glembajevskome ciklusu biblizmi su smješteni unutar filozofsko-religijske konverzacije, u konstrukciji likova i sižejnih segmenata. U romanesknom se diskursu biblizmi mogu registrirati na simboličkim, metaforičkim i alegorijskim razinama, u visokoj frekvenciji. Pritom se utvrđuje da biblizmi u Krleže referiraju na prototekstove iz cijele Biblije, i Starog i Novog zavjeta, te na široko tematsko-motivsko polje: na stvaranje, Adama i Evu, sagrješenje, Mojsija i izlazak, Deset zapovijedi, molitve i himne, mudrost, plačeve, propast Babilona, anđele itd., no najčešće na Isusa Krista (rođenje, krštenje, čuda, besjede, izdaju i kušnje, na njegove učenike i neprijatelje, Getsemaniju i izdaju, na Kristovu muku i uskrsnuće) prema čijem su uzorku i profilirani svi Krležini protagonisti i glavni likovi. Usto u konstrukciji se ženskih likova najčešće susreću uzorci  Isusove majke Marije, Eve grješnice koja se iskupljuje, Marije Magdalene (pokajane grješnice), i teških nepokajanih grješnica kao što su Izebela i najposlije velika grješnica, babilonska bludnica iz Knjige otkrivenja kao što je barunica Castelli koja simbolizira autoritarne i represivne političke sustave što prakticiraju nasilje – otuda u poveznici s biblijskim uzorkom i polivalentno razumijevanje tog lika koji nije jednostavno lik iz crne kronike već simbolski lik nasilničkog totalitarizma.“

U tematsko-motivske isječke, istaknula je predavačica, biblizmi se zamjećuju u Krleže i u obliku stilskih postupaka i figura: 1. antiteza – Krležina je antiteza po svojoj naravi biblijska: Bog/đavao, dobro/zlo, svjetlo/tama, duh/tijelo, život/smrt, mudrost/ludost itd.; 2. paralelizam – antitetički paralelizam: stara zemlja/nova zemlja (Kristofor Kolumbo); 3. hijazam: već na sintaktičkim razinama, npr. „U molitvi je spas, a ne u borbi. Nije spas u borbi, nego u molitvi“ (Michelangelo Buonarroti); 4. klimaks/kulminacija –  najčešće prizori Muke – Kristofor Kolumbo biva obješen o jarbol kao Isus, sud velikoj grješnici – u Povratku i Gospodi Glembajevi, ubojica Baločanski glavnog ženskog lika – Bobočke – čak citira biblijski tekst: „Nitko ne zna dana ni časa kada će Gospodin doći“ (suditi svijetu): Nescimus horam neque diem, carissime domine!“; 5. tipologija – na razini konstrukcije likova može se uočiti biblijska tipologija, najčešće se ponavlja u glavnom liku tip Krista: Kristofor Kolumbo, Pavle u Golgoti, Doktor u Na rubu pameti, Niel Nielsen u Banketu u Blitvi itd.; 6. onomastici – posebno antroponimi: Kristofor, Kristijan, Adam, Eva, Mojsije, Jeremija, Kristovi učenici, posebno Juda, zatim Marija i Lazar; 7. simbol – križ/raspelo najčešći, jabuka saznanja, stablo života, golub, svijećnjak (opis Glembajeve kuće u uvodnoj didaskaliji, kao hram u Otkrivenju – simbolski prostor koji nagovješćuje Božji sud); 8. točka gledišta – Povratak Filipa Latinovicza.

Zaključujući, predavačica je iznijela tezu kako je biblijski tekst vitalan u toj mjeri da može prodrijeti u tekst s drukčijim ideologijskim predznakom i biti u njemu poetički i etički produktivan, čak hiperproduktivan. „U dramskom i romanesknom diskursu Miroslava Krleže biblizmi nose prvenstveno funkciju stilema i literarnih karakterizema. No ne može se poreći ni njihova etička i ideologijska funkcija. Za šire zaključke o tome trebalo bi proširiti istraživanje. Istina je da je Krleža uspio prenijeti, transportirati biblijsko i kršćansko nasljeđe u oponentski ideologijski okvir, što ga prikazuje kao pisca i čovjeka u ozbiljnom svjetlu“, zaključila je dr. Garvanović-Porobija, nakon čega se razvila vrlo sadržajna diskusija. 

Poslušajte:

Misao dana

Dramatični događaji, potresi, požari, epidemije apsurdi su za svakog čovjeka, a to su i za živoga Boga. Objasniti ih kao Božju kaznu ili kao ono što je on pozitivno zamislio, jednako je blasfemno za čovjeka kao i za sâmoga Boga. Premda Bog ne želi takve činjenice, također se ne može pretpostaviti da je on izvan ili iznad njih. Bog je u njih uključen baš kao što smo uključeni i mi. Pa i ako mi nemamo nikakve veze s najvećim dijelom takvih slučajeva, ipak nas zabrinjavaju. (Edward Schillebeeckx – Francesco Strazzari; „Lice tvoje tražim – razgovori o Bogu“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.