Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Teološki četvrtak o Božiću kao izvoru radosti

Posljednji Teološki četvrtak u ovoj godini, održan 20. prosinca, razumljivo se bavio temom Božića. Ovaj put naslovljenom: Božić ili kako do radosti. Predavači su bili prof. dr. sc. Anton Tamarut s KBF-a u Zagrebu i prof. dr. med., psihijatrica Marijana Braš. Uvodeći u temu don Antnon Šuljić istaknuo je kako je Božić blagdan radosti.

Sve Božićne pjesme govore upravo o tome. Pa i kićenje i vanjski sjaj i blještavilo žele sugerirati radost i veselje. „Veselje ti navješćujem, puče kršćanski“ – Božićni je poziv i program. Isus se zato rodio i došao na ovaj svijet da donese Radosnu vijest. Radost je stoga, temeljna kategorija vjere. No, jesu li kršćani radosni? Jesu li nam susreti, posebice oni liturgijski, radosni? Nisu li nam upravo liturgijski susreti pomalo preozbiljni, turobni pa i patetični? Ne izlazimo li često iz crkve smrknutih lica?!? No, što je s radošću u dnevnom životu? Čini se kao da smo posljednjih desetljeća postali narod koji je preozbiljan i turoban. Jesu li Hrvati postali narod koji se neprestano tuži, koji je nezadovoljan i pomalo žalostan? Je li inficiranost politikom i konsumerizmom pojela sadržaj istinskoga veselja? Što učiniti da se trgnemo?

Prof. Tamarut najprije je dao teološki temelj kršćanske radosti koji se nalaze u Objavi. Temeljeći svoje izlaganje na svetopisamskim citatima pokazao je da je Bog Biblije i Objave – Bog snažnih emocija. Bog se raduje u stvaranju svijeta i napose čovjeka. Raduje se u povijesti spasenja i u svojoj slavi. Bog je Bog radosti koji je želio radosnog čovjeka te ga je stoga stvorio na svoju sliku kako bi se i on, kao njegova slika, mogao radovati svojim djelima, uživati u stvaralaštvu i raznim umijećima. Prema Novom zavjetu Isus Krist je u jedincatom smislu Slika Božja, potpuni i savršeni čovjek, novi Adam, u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva pa prema tome, on je prototip i uzor čovjekove radosti. Isus je radostan čovjek, on je pomazan uljem radosti (Duhom Svetim) i zato može navijestiti evanđelje (siromasima) radosnu i blagu, dobru vijest svim ljudima.

Osjetljiv je za sitne i svakidašnje ljudske radosti, u službi je radosti, ne samo one privremene i prigodne kao primjerice u Kani Galilejskoj, nego i one konačne, eshatološke na koju aluditra riječju „moj čas“. On kliče u Duhu Svetomu i govori učenicima o svojoj radosti, na osobit način o Očevoj radosti te upućuje na duboke i trajne radosti. Poučava svoje učenike da trebaju biti najviše radosni zbog toga što su im imena zapisana na nebesima. Od njegove radosti prima i Isusova zajednica jer, kako kaže sv. Ivan, „Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1, 16). Kršćanska radost je uvijek radost u Duhu Svetomu, ili „radost u Gospodinu“, jer Duh Sveti je ujedno i Duh Gospodinov, a to drugim riječima znači, kršćani se raduju Isusovom radošću, odnosno raduju se svemu onomu čemu se Isus raduje, a to je u prvom redu Očeva blizina, blizina Kraljevstva Božjega. Ustvrdivši na kraju da je kršćanstvo radosna vjera predavač se založio za radosne liturgijske sastanke te je osobito istaknuo dokumente Crkve, osobito pape Franje i prijašnjih papa, koji su puno pisali o radosti. Sv. Pavao VI. još je 1975. izdao pobudnicu „O kršćanskoj radosti, a svi dokumenti pape Franje u nekom svom vidu ističu radost, a osobito pobudnica „Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite“ i „Radost Evanđelja“.

Prof. dr. Marijana Braš zadržala se više ne znanstvenim i medicinskim spoznajama i rezultatima do kojih je došla suvremena medicina, posebice na području proučavanja mozga, čime se i sama bavila više godina. Ustvrdila je da je medicinska znanost posve sigurna da u čovjekovu mozgu – tome malenom organizmu teškom jedva nešto više od kilograma  i sastavljenom od milijuna neutrona, odnosno deset na jedanaestu neurona – skupljena sva čovjekova sposobnost obrane od boli i žalosti, odnosno da se u njemu već nalaze centri koji prouzrokuju radost.

Čovjek sam sebi može puno pomoći, ali mogu mu pomoći i drugi. „Život je čudo i čovjek je čuto i nevjerojatno lijepo je dizajniran. Istražujući ljudski mozak divila sam se tome savršenstvu. Čudesno je to da se već u devet mjeseci djetetova začeća i razvoja svi ti neutroni točno putuju na svoje mjesto, a neurogeneza nam je otkrila da se i kasnije rađaju novi neuroni, a u njima se nalazi više od tri stotine različitih kemijskih tvari koje se luče i oni su dizajnirani savršeno pa stoga luče i osjećaj radosti.

Mi psihijatri kad počinjemo proučavati taj mozak na prvoj stranici knjige iz tog područja doslovno čitamo 'U našem je mozgu Božja farmakopeia'. Znači mi možemo proizvesti sreću, radost, ozdravljenje… Mi smo dizajnirani tako da sve ono što nam treba, da budemo zdravi, radosni – imamo u sebi. Ako iskoristimo vlastitu farmakopeiu možemo dizajnirati svoje zdravlje. Za to je nužno živjeti u skladu sa sobom.

Problem nastaje kada to tako nije. Depresija je danas drugi razlog onesposobljenosti u svijetu. Ona će 2035. nadmašiti sve druge bolesti. Što je to u zapadnim zemljama da tako drastično napreduje depresija. Prošlo stoljeće je bilo stoljeće anksioznosti, straha, a ovo stoljeće je stoljeće uma, odnosno depresije. Zašto nam treba toliko farmakologije kad sve već imamo u sebi“, zapitala se dr. Braš i ukazala na dobru praksu holističkoga pristupa liječnika bolesniku. Posljednjih godina istražujemo transmitere, puno toga možemo izmjeriti, saznali smo puno toga, ali ipak nismo riješili čudo mozga, čudo nastanka toga tako savršenog dizajna.

Dr. Braš iz svoga je bogatoga psihijatrijskoga iskustva, posebno pokazala što se može učiniti u terminalnoj fazi bolesti, odnosno u fazi palijativne skrbi o čemu je nedavno uredila knjigu „U službi čovjeka“ u kojoj je izneseno svjedočanstvo preko 250 suradnika o tome što je sve moguće učiniti za čovjeka baš u najtežim časovima.

Susret se nastavio brojnim pitanjima i prinosima zainteresirane publike, a na kraju su svi zajedno, uz pratnju moderatorove gitare, zapjevali dvije božićne pjesme: „Radujte se narodi“ i „Veseli se, Majko Božja“. Nazočnima je ponuđen izbor naslova iz brojnih biblioteka Kršćanske sadašnjosti koji govore o kršćanskoj radosti. Sljedeći susret održat će se zadnjeg dana mjeseca veljače, a već tradicionalno susreta neće biti u siječnju budući da tada pada Teološko-pastoralni tjedan.

Misao dana

Sjedinjenje s Bogom ne znači samo viđenje Boga na nebesima nego, kao što Kasijan kaže: savršenu čistoću srca koja posvećuje dušu čak i na zemlji i njome duša postiže nevidljivi doživljaj nebeskih stvari. Duhovno vodstvo bilo je, dakle, jedno od osnovnih sredstava za postizanje monaškog savršenstva. (Thomas Merton, „Duhovno vodstvo i meditacija“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.