Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Teološki četvrtak o istjerivanju Boga iz kazališta

Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti za mjesec studeni održao se o temi „Kako je i kada Bog istjeran iz kazališta“, o čemu su govorili prof. dr. sc. Sanja Nikčević, teatrologinja, kazališna kritičarka, redovna profesorica i voditeljica teatrologije Odsjeka za kazališnu umjetnost umjetničke akademije u Osijeku i predsjednica Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa te mons. dr. sc. Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup koji je do imenovanja bio docent na katedri liturgike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a odnosom umjetnosti i teologije, posebice liturgije i liturgijskoga prostora bavi se već dugo objavivši poveći broj stručnih radova na tu temu. Susret, na kojem se okupio velik broj zainteresirane publike, održan je 26. studenoga u dvorani Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, a moderirao ga je don Anton Šuljić.

Prof. Nikčević najprije je podsjetila na povijest kazališta i pokazala da je tijekom dugih petnaest stoljeća kazalište bilo bitno povezano s kultom. Krenulo je od rituala, što se posebice odnosi na njegove početke i veliki razvoj imalo je u grčkoj civilizaciji, što je trajalo tijekom pet stoljeća, a što se onda nastavilo i tijekom srednjega vijeka kroz sljedećih deset stoljeća. Sve do 19. st. teme dobrog, lijepog i istinitoga, vrijednosne teme i Bog sam bile su sastavni dio repertoara jer je kazalište, kako je ustvrdila, uvijek odražavalo većinski svjetonazor. S 19. stoljećem počinje odvajanje i kazalište više ne odražava većinski svjetonazor već počinje stvarati svjetonazor ili barem misliti da ga stvara. „Kazalište je bilo sveto deset stoljeća naše ere, što znači da je bilo ritualno, da ga ljudi doživljavaju kao ono u što vjeruju, što prenosi ono što je bilo sveto, učilo ih je o svijetu, smještalo ih je u taj prostor svetog. U antici bila je to mitologija, a onda je sa srednjim vijekom u kazalište došla vjerska tema pa i ritual. Kazalište su radile bratovštine, a cijeli je grad sudjelovao u kazališnome događaju“, naglasila je Nikčević ustvrdivši kako je onda s 19. st. došlo do promjene svjetonazora kada više sveto i Bog nisu važni te se guraju u privatnost, nego je važna znanost koja će dati sve odgovore i ponuditi sva rješenja, a epohe koje su do tada postojale, budući da ih se  nije moglo izbrisati, počelo se reinterpretirati. Prevladavajući oblik te reinterpretacije je kritika društva koja je u početku čak bila i dobra ali se onda posve pretvorila u svrhu samoj sebi pa vidimo da to publika više niti treba, niti razumije niti joj je do toga stalo. Baš kao u renesansi kada je za razumijevanje neke predstave trebalo dobro poznavati antiku, a budući da je puk nije poznavao, to mu je kazalište postalo strano.

Mons. Šaško dao je cjelovitiji prikaz odnosa kazališta i liturgije, zatim odnosa crkvenih otaca i same teologije prema kazalištu pri čemu je, posebice iz početka, vladala velika odbojnost prema kazalištu jer je ono predstavljalo izraze poganskoga kulta s jedne strane, a s druge je strane predstavljalo onu laž protiv koje se kršćanstvo borilo, budući da je kroz uloge i maske nudilo privid istine i privid stvarnosti. To je kršćanstvu bilo neprihvatljivo. Ipak, odnos kršćanstva prema kazalištu ne završava s odbojnošću. „Naime, može nekoga začuditi, ali dio teoloških pojmova tada dolazi upravo iz kazališta. U 3. st. se oblikuje teološka terminologija i kazalište ne ostaje samo metafora života nego dodiruje središnji teološki topos, a to je nauk o Presvetom Trojstvu. Biblijski tekstovi ne donose razvijenu terminologiju za nauk o Trinitetu i kršćanstvo se našlo u drukčijim kulturološkim odnosima i unutar ljudi za koje je bio potreban drukčiji kulturološki jezik“, naglasio je mns. Šaško te podsjetio na prevođenje nekih grčkih pojmova na latinski jezik upravo iz kazališne terminologije, u čemu je bilo i teškoća kao što je, upravo pomoću uloga, tumačenje pojma supstancije. Ukazujući na minucioznost pojmova i delikatnosti riječi pojasnio je kako bi i danas bilo krivo božanske osobe tumačiti kao božanske uloge, kao maske. Sve to govori u prilog tezi da su odnosi uvijek postojali i da su, kad tješnje kad manje tijesno, kazalište i teologija nalazili zajedničke, ali i posve različite putove svoga djelovanja, što nije prestalo ni u suvremenosti. Štoviše, podsjetio je na neke suvremene teologe koji razvijaju teološki govor u dijalogu s kazalištem. Međutim, pojasnio je mons. Šaško, kazališna avangarda 20. st. jest reakcija na pretenzije znanosti da posjeduje isključivo iskustvo istine. Zaključujući svoje izlaganje ustvrdio je da je i danas nužno insistirati na binomu lijepoga i istinitoga, a poteškoća suvremenoga bijega od kršćanstva jest posljedica bijega od ljepote i od istine, kako je rekao.

U bogatoj diskusiji koja se potom razvila pokazala je koliko je ova tema i aktualna i važna. Sljedeći Teološki četvrtak, zbog toga što posljednji četvrtak u mjesecu pada na Silvestrovo, odnosno onaj tjedan dana ranije na Badnjak, održat će se 17. prosinca, a tema će biti „Na razmeđu istine, pravde i milosrđa“ te će biti posvećen Jubileju milosrđa koji počinje 8. prosinca 2015. godine.

Misao dana

Tišina u svagdanjem životu nužan je uvjet da bi se živjelo zajedno s drugima. Bez sposobnosti da šuti, čovjek nije sposoban čuti one koji ga okružuju, voljeti ih i razumjeti. Djelotvorna ljubav, dobrotvorje (caritas) rađa se iz tišine. Proizlazi iz tihog srca, koje je spremno slušati, čuti i prihvatiti. Tišina je uvjet razmjene s drugima i nužna je da bismo shvatili sami sebe. Bez tišine nema opuštenosti, vedrine ni unutarnjeg života. Tišina je prijateljstvo i ljubav, unutarnji sklad i smirenost. Tišina i smirenost kucaju istim srcem. (Robert Sarah, "Snaga tišine", KS 2017.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.