Kršćanska sadašnjost d.o.o.

TEOLOŠKI ČETVRTAK O NADNARAVNOM U TEOLOGIJI I CRKVI

Na Teološkome četvrtku za mjesec veljaču bilo je riječi o temeljnoj zbilji kršćanske teologije – o nadnaravnom. Nakon II. vatikanskog koncila nastao je cijeli niz tzv. teologija u genitivu, rekao je voditelj don Anton Šuljić, te nabrojio neke od njih kao što su teologija rada, napretka, revolucije, sekularizacije, oslobođena, nade, ali i tzv. politička teologija, zatim teologija religija, feministička teologija, čak teologija Božje smrti, potom procesna teologija pa sve do kontinentalnih teologija kao što je, primjerice afrička teologija ili pak usko određene teologije poput kršćanske teologije židovstva. U tom se kontekst nameće logično pitanje: nisu li se teologije odviše bavile ovozemaljskim stvarnostima i nije li zapostavljen temelj svake teologije – nadnaravno. Upravo su o tome govorila dvojica mlađih hrvatskih teologa: dr. sc. Richard Pavlić, docent na katedri dogmatske teologije na Teologiji u Rijeci i dr. sc. Davor Vuković, docent na katedri fundamentalne teologije na KBF u Đakovu.

Dr. Pavlić se osobito zadržao na pitanju nadnaravnog, ustvari na pitanju milosti, kod Henrija de Lubaca, dok je dr. Vuković težište stavio na novije teologe poput Waltera Kaspera. Obojica predavača pokazala su kako se nadnaravno, u sklopu teologijskih previranja pa i previranja u crkvenome učiteljstvu, teško održavalo u šumi tumačenja, no na kraju, posebice kad je u pitanju de Lubac, taj se trud isplatio. Iz predavanja je posve jasno da se radi o velikoj i nepresušnoj temi kojoj se teologija i Crkva uvijek iznova trebaju vraćati i, kao što je to ustvrdio jedan diskutant, „na koljenima“ i svjedočki biti znak Nadnaravnog.

Dr. Pavlić je u kratkim crtama prikazao život velikoga francuskoga isusovačkog teologa de Lubaca, njegove muke sa crkvenim učiteljstvom i konačnu pobjedu njegove teološke misli kad je bio pozvan sudjelovati u pripremi koncilskih materijala, odnosno njegovo konačno uzdignuće na čast kardinala Svete rimske crkve. Iako je de Lubacov  koncilski doprinos bio mnogostruk, ovdje biramo onaj problematični dio njegova nauka, a to je tema koja nas večeras ovdje zanima – Surnaturel – Nadanravno, rekao je dr. Pavlić istaknuvši da se tu radi o teološkoj antropologiji – nauku o milosti, odnosno o novom poimanju čovjeka. U tom je pogledu ključno de Lubacovo djelo Surnaturel (Nadnaravno) iz 1946. U  njemu se obrađuje problematika milosti, odnos naravi i milosti, a prema de Lubacu u toj se problematici sažima „cijela antropologija“. Javlja se traženje i ponovno otkrivanje dinamičnije, izvorne vizije čovjeka koja je u skladu s ponovnim otkrivanjem dinamične vizije Boga – biblijskog Boga. Događa se dakle, povratak na biblijsku teološko-antropološku viziju kojoj više nije strana „personalistička“ antropološka vizija s elementima povijesnosti i tjelesnosti, osobnosti i odnosnosti, dinamike i duhovnosti. A sve to na području teološke antropologije dolazi do izražaja na polju nauka o milosti: ponovno se otkriva „nestvoreni“, dinamični, osobni aspekt milosti; istovremeno se napušta „secirajući“ i izvanjski, „laboratorijski“ pristup tematici, naglašava se čovjekova urođena čežnja za Bogom – desiderium naturale, tj. čovjekova otvorenost za nadnaravno, međusobna radikalna upućenost naravi i nadnaravi, uz istovremeno razlikovanje jednog i drugog, a konkretno ostvarenje ovih postavki događa se kroz kristološki pristup čovjeku, što je ustvari biblijsko-pavlovski pristup, naglasio je dr. Pavlić.

Nadovezujući se na pređašnje izlaganje dr. Vuković je nastavio govor upravo na pavlovskoj teologiji u kojoj se sve stvarnosti sagledavaju kao stvorene u Kristu, po Kristu i za Krista. „U tom vidu, već svijet, stvorenje, narav – prožeta je božanskim, plod je božanskog. A u tom naravnom događa se nadnaravna Božja objava koju prepoznajemo u Starom i Novom zavjetu. U tom je vidu u teologiji poznata tzv. naravna spoznaja, naravna teologija gdje mi već svjetlom razuma možemo dokučiti i slutiti o Bogu, a o čemu nas poučava upravo Biblija. Sjetimo se poslanice Rimljanima u kojoj Pavao piše da se ono nevidljivo, njegova moć i božanstvo, umom se po djelima razabire, tako da nemaju izlike oni koji ne spoznaju Boga. No, naravna spoznaja ipak nije dovoljna. Na naravnu se spoznaju nadograđuje nadnaravna. Već ovdje vidimo plodnu dijalektiku između naravnog i nadnaravnog, a ta se dijalektika savršeno ostvarila u Kristu“, rekao je dr. Vuković te uputio na potrebu traženja novog jezika i novog nazivlja za stvarnosti nadnaravnog pri čemu evanđeoska uporaba paradoksa treba imati važnu ulogu. Nužno je egzistencijalno i biblijski razmišljati o nadnaravnom koje se spoznaje vjerom.


Premda je ovaj Teološki četvrtak došao nakon siječanjske pauze, predavanjima se odazvao lijepi broj nazočnih što potvrđuje činjenicu da za istinski važne teološke teme postoji veliko zanimanje. Sljedeći teološki četvrtak održat će se 30. ožujka o temi „Pastoral i invaliditet“.

Poslušajte:

Misao dana

»Svojstveno je Bogu činiti milosrđe i u tome se na poseban način očituje njegova svemoć.« Riječi svetoga Tome Akvinskog pokazuju kako Božje milosrđe nije nipošto znak slabosti, već, prije, pokazatelj Božje svemoći. Upravo zato liturgija, u jednoj od najstarijih zbornih molitva, daje nam moliti: »Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem.« Bog će biti zauvijek u povijesti ljudskoga roda kao onaj koji je prisutan, blizak, brižan, svet i milosrdan. (Papa Franjo, „Lice milosrđa“, bula proglašenje Jubilarne godine milosrđa)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.