Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Teološki četvrtak o našoj Crkvi i novom iseljeništvu

Prva u nizu tema novog ciklusa Teoloških četvrtaka Kršćanske sadašnjosti protekloga četvrtka, 25. listopada, bila je posvećena gorućem problemu našeg društva i naše Crkve - novome iseljavanju. Uvodeći u temu voditelj don Anton Šuljić naveo je da je naša Crkva osobito od sredine prošlog stoljeća pratila svoje iseljenike, no s činjenicom kako se godišnje iz Hrvatske iseljava grad prosječne veličine Karlovca, odnosno oko pedesetak tisuća ljudi, još se nismo sreli.


Nadovezujući svoja promišljanja i kritičke objekcije o temi prof. dr. Pero Aračić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu naveo je pet, kako ih je on nazvao, "doživljenih kolapsa". Prvi kolaps je ljudski i tiče se, već desetljećima duge prakse, neženjenja i neudavanja. Drugi kolaps tiče se institucije braka pri čemu se sve manje parova vjenčava, sve ih se više razvodi - svaki treći brak - a brojke govore da je svako peto dijete rođeno izvan braka. Treći kolaps je "generativni kolaps", što se odnosi na natalitet. Prosječno po obitelji imamo 1,3 djece, što je ispod razine prirodne reprodukcije nacije i ta stagnacija govori da nema opstojnosti hrvatskoga naroda. Četvrti kolaps tiče se djece opterećene rastavom brakova, što se direktno odnosi na tzv. "generacijsko prenošenje razvoda", a peti je kolaps onaj koji se tiče iseljavanja, što je i tema susreta. Dr. Aračić izrazio je zabrinutost stanjem na koje, i usprkos pokušaja naših crkvenih ljudi, ipak nije dovoljno glasno izrečena. Zaključujući svoje izlaganje rekao je kako "nema pranja ruku" navodeći odgovornost sviju te da nam je svima potrebna "dugotrajna samokritičnost".


Drugi uvodničar, dr. Tomislav Markić, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve, s tog je motrišta analizirao stanje te brojkama pokazao što sve čini naša Crkva za naše iseljenike. "Perspekitiva Hrvatske inozemne pastve je, na žalost, jako dobra", rekao je gotovo sarkastično dr. Markić upozoravajući da nas "brojevi sustižu" budući da gotovo jednak broj Hrvata u ovom trenutku živi u Hrvatskoj i u inozemstvu. Službeni podaci Državnog ureda za Hrvate izvan RH kažu kako 554 tisuće Hrvata živi u BiH, što je pomalo optimistično, te da oko 220 do 245 tisuća njih živi u susjednim zemljama. Razmjeri hrvatskoga iseljeništva su sada već prešli preko 3 milijuna Hrvata koji se smatraju Hrvatima ili imaju hrvatske korijene. Dr. Markić je taksativno pokazao kako je naša Crkva pratila iseljenike tijekom prošlog stoljeća s naznakama da je u pojedinim zemljama osnovana nova Hrvatska katolička misija kao npr. u Dublinu ili pak ona koja je ponovno oživljena u Kopenhagenu. Najbrojnija iseljavanja su i dalje u Njemačku, dok se osjetno gase misije u SAD-u i Kanadi. On je potom pokazao jasne poruke naših biskupa, od kardinala Bozanića preko snažne poruke nadbiskupa Hranića pa do nadbiskupa Barišića.


Na kraju se povela zanimljiva diskusija u kojoj su se mogli čuti kritički i zabrinuti tonovi. Tako je o. Bono primijetio da je obitelj kao obitelj izgubila osobnost, a to vodi do podrivanja nacije u cjelini, a nazočne je zanimala situacija u državama sličnima Hrvatskoj, na što je odgovoreno da postoje sličnosti, ali nema takvih razmjera iseljavanja.


Na kraju su se nazočni spomenuli te večeri preminuloga akademika Ivana Goluba te se pomolili za njegovu dušu, a o. Bonu Šagiju voditelj je u ime Kršćanske sadašnjosti čestitao nadolazeći dijamantni misnički jubilej kojega će slavljenik proslaviti u nedjelju 4. studenoga u Varaždinu.

Najavljen je sljedeći datum Teološkoga četvrtka koji će biti 22. studenoga kada će tema biti "Mirotvorstvo - utopija ili stvarnost", a bit će riječi i o knjizi Ljiljane Matković Vlašić "Blago mirotvorcima".

Misao dana

Pitanja opravdanja mnogim su kršćanima u međuvremenu postala nerazumljiva i prema njima su ravnodušni. Dublje promatrano, pitanje se danas u odnosu na 16. stoljeće još zaoštrilo. Jer za mnoge ljude danas nije pitanje događa li se opravdanje samo po vjeri ili (i) dobrim djelima. Danas mnogi pitaju trebamo li uopće opravdanje po Bogu, ili ne bismo li ga sámi mogli riješiti pedagoški, psihološki, sociološki, politički, znanstveno i tehnički. Svijest o izgubljenosti zbog grijeha u velikoj se mjeri izgubila u modernom svijetu, a dominantno je postalo uvjerenje o mogućem samoopravdanju. U toj je situaciji Zajednička izjava bila odgovor na pitanja vremena. (Walter Kasper, Ekumenski poziv na buđenje, KS, 2017.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.