Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Teološki četvrtak o odnosu Božića, vlasti, moći i autoriteta

Na posljednjem Teološkom četvrtku Kršćanske sadašnjosti u ovoj radnoj godini o odnosu Božića prema vlasti, moći i autoritetu govorilo je troje izlagača: prof. dr. sc. Anton Tamarut s KBF-a, Sveučilišta u Zagrebu, mala sestra Vesna Zovkić, s iskustvom rada među siromašnima, rubnima i izbjeglicama, te književnik Stjepan Lice, čiji tekstovi, kako je u uvodu istaknuo voditelj tribine don Anton Šuljić, "dotiču svakoga tko ih čita ili sluša". 


Prof. Tamarut pojasnio je biblijske i dogmatske, a posebice duhovne i pastoralno, odnosno ljudski primjenjive postulate koji polaze iz otajstva Božića a tiču se vlasti, moći i autoriteta. Osobito je istaknuo da je evanđeoski postulat vlasti - služenje. Autoritet je to koji dolazi iznutra, iz ljubavi koju nam je Bog pokazao u svome Sinu Isusu Kristu od Betlehema do Golgote. 


Mala s. Vesna vrlo dojmljivo pokazala je na vlastitom iskustvu i na poslanju svoje zajednice malih sestara da je opredjeljenost za običnost, blizinu, susret i odnos taj put kojim se stječe autoritet ljubavi. Taj autoritet je moć ljubavi i taj govor razumiju svi ljudi. Kršćani su pozvani živjeti takve odnose i takve blizine. I Stjepan Lice je u više primjera iz svoga života pokazao kako je služenje i radost koja iz njega proizlazi taj način kršćanskoga života, koji bi se onda trebao i nešto više vidjeti na licima vjrnika.


Općenito, ljepota iskazanih stavova, riječi i gesta na tome susretu bila je prava prigoda za čestitanje i ulaženje u misterij Božića, a Kršćanska sadašnjost svakom je polazniku, kojih je bilo sedamdesetak, poklonila vrijednu knjigu pape Benedikta XVI. s razmišljanjem o Božiću.

Poslušajte:

Misao dana

Vjera je paradoks. Napuštanje svakoga uvida i logike razuma. Vjera je „sigurnost da nije dana nikakva sigurnost“. Model te vjere za Kierkegaarda je Abraham u trenutku kad se penje na brdo Moriju da žrtvuje sina jedinca. To čini iz poslušnosti Bogu, sam, sa svojim strašnim teretom za koji nitko ne zna, kojeg nitko ne bi mogao shvatiti. U posvemašnjoj izdvojenosti, u samoći svemira, ne čuje nikakav glas: ide sam sa svojom strahovitom odgovornošću. To je pravi „vitez vjere“, „učenik tjeskobe“, koji se u „posvemašnjoj samoći“ može osloniti jedino na sama sebe, trpeći zbog nemogućnosti da ga drugi shvate. (Ivan Ivanda, „Samoća vjere“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.