Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Teološki četvrtak o sofrologiji

Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti u mjesecu travnju održan je o temi „Sofrologija – Svijest i liječenje duhovnim i tjelesnim potencijalima“, a gosti predavači bili su prof. dr. Miroslav Prstačić, predsjednik Hrvatske udruge za psihosocijalnu onkologiju i voditelj Kabineta za sofrologiju i komplementarne potporne terapije u prostorima Hrvatske lige protiv raka u Klinici za tumore u Zagrebu, te izv. prof. sc. Suzana Vuletić, prodekanica za nastavu na KBF-u u Đakovu i predavačici bioetike te moralnoga bogoslovlja na istoj Teologiji.

Prikazavši putem prezentacije razna znanstvena ostvarenja na području sofrologije, kako u svijetu tako i u nas, prof. Prstačić pojasnio je da se u sofrologiji radi o holističkom pristupu čovjekovoj svijesti o samome sebi i općenito o životu. Povezanost uma, duha, tijela i otkrivanje svijesti o samome sebi prisutna je u čovječanstvu od najstarijih davnina, a sam pojam soforlogija dolazi od grčkoga izraza „sos“, što znači sklad, ravnoteža i „phreen“, što znači duh, svijest, odnosno razum, dok je „logos“ uobičajen pojam koji se koristi za znanost te „sofija“ za znanje. U tumačenju Europskog instituta za sofrologiju i psihoterapiju u Parizu, sofrologija je istodobno filozofija, znanosti i terapija. Ona ima za cilj istraživanje i podržavanje životnih potencijala ljudskog bića. Što više proučavamo snagu podsvjesnog prema svjesnome, to više otkrivamo nešto što ne znamo o životu, rekao je dr. Prstačić te pojasnio da je razumijevanje misterija već samo liječenje.

Važan je estetski, odnosno umjetnički doživljaj života, a kad se radi o boli i o trenucima kad se radi o strahu, sofrolog pokušava inducirati osjećaj ushita, zadovoljstva i sreće. Nadovezavši se upravo na pitanje odnosa prema boli i patnji dr. Vuletić u svome je izlaganju pokazala važnost vjere, odnosno religioznih doživljaja koji čovjeku mogu pomoći u prihvaćanju i čak nadvladavanju patnje. „Čovjekovo tjelesno i psihičko zdravlje u velikoj mjeri ovisi i o duhovnom zdravlju. Ukoliko je narušeno tjelesno zdravlje, posljedice se manifestiraju i na čovjekovu psihu i duh, budući da se ustvrdilo da mnoge bolesti tijela i psihe imaju svoje korijene i na duhovnoj razini čovjekovog bića“ istaknula je na početku prof. Vuletić te istaknula kako sveti Ivana Pavao II. u svome pismu Spasonosno trpljenje, s velikom dozom suosjećajnosti ističe: 'Čovjek trpi na razne načine koje medicina često ne dohvaća ni svojim najrazvijenijim specijalizacijama. Patnja je nešto šire od bolesti, nešto složenije i dublje ukorijenjeno u samu ljudsku narav'. Stoga je za integralni medicinski pristup, nužan holistički tretman svih dimenzija“.

Potom je predavačica podsjetila na razlikovanje boli i patnje te religioznosti i duhovnost te navela više primjera raznih autora, znanstvenika i teologa koji smatraju da je religioznost vrlo značajan čimbenik u prevladavanju boli i patnje. „Sociolog Thomas O'Dea tvrdi da je religija poput našeg obrambenog mehanizma vjerovanja koji nam pomažu protiv uznemirujućih sumnji i tjeskoba izlaska iz krize. I sociolog Emil Durkheim smatra da vjernik nalazi psihološku potporu. Onkolog, Buckman, smatra da: „odnos pomoću molitve između vjernika i Boga može imati jako terapijsko djelovanje”. Istaknuti protagonisti psihologije religioznosti (William James, Carl Jung, Erich Fromm, Erik Erikson, Jean Piaget, Frederic Skinner, Gordon Allport, Abraham Maslow, Rollo May, Viktor Frankl i brojni ostali) isticali su važnost psihologijskog proučavanja religije i duhovnosti kako bi se pojedinca razumjelo u cjelini. Na religiju su gledali kao na vrijedan i pozitivni faktor za ljudski život i pretpostavka za duševno zdravlje, ističući da religija može afirmirati vrijednosti u vlastitom životu te poticati na etičku svijest i osobnu odgovornost.

Psiholog Allport pripisuje religioznosti bitan doprinos duševnom zdravlju, budući da se religioznosti najjače fokusiraju temeljne čovjekove potrebe. Ona je „spontani odgovor na nesigurnost“, sadržajima u kojima pokušava uzdah pretvoriti u smirenje; potlačenost u jednakost; nepravdu u pravednost, patnju u jakost podnošenja, bol u spasonosno trpljenje…Psihijatar Carl Gustav Jung smatra da je bol duše u korijenu mnogih fizičkih oboljenja, duhovnih ili egzistencijalnih bolesti. Utemeljitelj logoterapije Viktor Frankl smatra da je gubitak smisla života i duševna bol, u dnu mnoštva psihičkih i somatskih bolesti. Autori Zohar i Marshall u svojoj knjizi, Duhovna Inteligencija, su mišljenja kako su duhovne bolesti uzrokovane odvojenošću od sebe, drugih i Boga, čime se stvara osjećaj nemoći da se stupi u dodir s integrativnim središtem u sebi i uzrokuje 'egzistencijalni vakuum', kako ga naziva Frankl.

Teolozi Urs von Balthasar i Karl Rahner ističu da je samo prirodoznanstvena interpretacija bolesti nedovoljna, jer se zadržava na površinskoj razini simptoma i ne vidi da iza njih stoje dublji uzroci. Tvrde da su pojave somatske bolesti materijalne slike onoga što se događa u duhu“, rekla je, među ostalim prof. Vuletić.

Na kraju se, kao i obično, razvila bogata diskusija, a voditelj susreta don Anton Šuljić uputio je sve na vrijedne naslove koje je i tom prigodom Kršćanska sadašnjost ponudila publici te je najavio sljedeći susret za 24. svibnja o temi „Rod i spol u Bibliji i crkvenome učiteljstvu“

Misao dana

Time što Duh Sveti sâm uzdiše, prihvaća uzdahe ljudi koji trpe. No ujedno se zauzima neizrecivim uzdasima. To jest: on naše uzdahe – primjerice kad se pred Bogom jadamo – pretvara u jezik koji samo Bogu »dolikuje« i njemu je primjeren, u jezik kojim mi ne vladamo. To je razgovor u samom Bogu. (Gerhard Lohfink, „Molitva daruje domovinu“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.