Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Teološki četvrtak o spolu i rodu

Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti održan je u četvrtak, 24. svibnja o temi "Spol i rod u Bibliji, crkvenome nauku i znanosti", a uvodna su izlaganja iznijeli izv. prof. sc. Mario Cifrak, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Jadranka Rebeka Anić, znanstvena savjetnica u Institutu Ivo Pilar, Centar Split, sestra franjevka.

Dr. Cifrak iznio je temeljne biblijske postavke kad je u pitanju spol i rod, uglavnom temeljeći se na Isusovu novozavjetnom nauku o nerazrješivosti ženidbe pri čemu se preferira jednakost spolova, nakon čega je na više primjera pokazao kako se biblijski, uglavnom patrijarhalni sustav, odnosio prema pitanju spola i roda u konkretnim biblijskim primjerima. Ako u tom kontekstu promatramo spolnost, onda je najprije o njoj riječ u Knjizi stvaranja, rekao je predavač. „Za Stari zavjet razumljivo je da je čovjek tijelo. Tko i kada mu je dao oblik i određenje vidimo u tzv. svećeničkom i jahvističkom tekstu Knjige postanka. Subjekt stvaranja je Bog, Elohim, a objekt je čovjek. Postoji kolektivno značenje imenice 'čovjek', muško i žensko, oboje su čovjek, to znači da je čovjek biološki diferenciran par. To nam pak govori kako je po Božjem nalogu shvaćena plodnost u službi života“, rekao je predavač dodajući da su, prema Bibliji, tjelesnost i spolnost bitne odrednice čovjeka. Čovjek-Adam sam ne može prenijeti život, već treba relaciju, nekoga tko bi bio njemu jednak. Čovjek-Adam se prepoznaje u tom opisu Iš-žene. U opisu žene muškarac pronalazi samog sebe, što označuje „jedinstvo para“, odnosno vraćamo se primordijarnom jedinstvu: muškarac napušta oca i majku da bi nerazdvojivo prionuo uza svoju ženu. Ljudski par sa svojom spolnošću je u centru ova dva izvještaja. Bog je htio i realizirao spolnost i ona je dobra. Ona je izvor života i ljubavi. Samo je monogamni brak u prvom planu i s jedne i s druge strane. No, budući da je čovjek prekršio Božju zapovijed to se odražava i na spolnost. Golost odražava izgubljenu nevinost i slika je nereda uvedenog u povećanje želja, sjene koja se nadvila nad par kao jedno. Zbog toga spolnost otad treba kodifikaciju prava.


Dr. Cifrak je potom naveo više biblijskim mjesta u kojima je to pitanje regulirano i na što se to točno odnosi u biblijskim knjiga. Ti kodeksi kažu da se zabranjuje preljub, što se odnosi na oženjene kao i na zaručene parove. Kazne su najčešće smrt ili druge teške kazne. Nijedan kodeks ne zabranjuje prostituciju, ali je zabranjena tzv. sveta prostitucija. Sodomija se kao i homoseksualnost kažnjava smrću. Kralj je pozvan da ne umnaža broj svojih žena, a dvoženstvo je rizično. Rastava je regulirana otpusnom pismu. Primjećuje se da su neki zakoni napisani da bi ispravili prijašnje. No zakon propisuje i zaštitu žene i rezultat je društvenih pritisaka, ranjivosti i opasnosti kojom su žene izložene. Bog nije prikazan ni u kakvoj spolnoj određenosti i iznad je svih pojmova, a to podrazumijeva svetost Božju. Odnos svetosti i spolnosti vrlo je isprepleten i u Starome zavjetu vrlo je strogo određen. Spolne zabrane služe da bi očuvale čisto potomstvo i odgovorile na Božju svetost. Ipak, postoji dominacija muškarca nad ženskim spolnim funkcijama, rekao je dr. Cifrak i ponovno podsjetio na Isusov, odnosno na novozavjetni nauk o spolnosti, tj. da je po Kristu pobijeđen napasnik koji je unio razdor i na područje čovjekove spolnosti.

Dr. s. Anić prikazala je povijest nastanka i ključne prekretnice u razvoju pojma „rod“ od šezdesetih godina prošlog stoljeća naovamo. Spol se odnosi se na tijelo, na anatomske i hormonalne razlike među spolovima, a rod je društveno-kulturno-religiozna konstrukcija spola te se odnosi na osobine koje se smatraju prikladnima za žene, odnosno muškarce. To pak određuje društveni sustav kategorizacije koji utječe na mnoge vidove života: uloge i društveni položaj, mogućnosti  obrazovanja, zaposlenja, političkog djelovanja i drugo.

Od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća u okviru rodnih teorija dolazi do kritike razdvajanja biološkoga spola od društveno-kulturnog roda. Takvo razdvajanje pogoduje poimanju da postoji nepromjenjiva biološka spolnost koja je odvojena ili barem odvojiva od društvenog utjecaja. Predavačica je naglasila da su već feministkinje kritizirale razdvajanje spola i roda. Prvi razlog kritike bila je mogućnost da se time spol poima kao pred-diskurzivna kategorija. U rodnim teorijama se postavkom da je „spol ishod roda“ (Judith Butler) ne niječe postojanje materijalnosti tijela već propituje naše znanje o tijelu. Ukazala je i da se u okviru rodnih teorija vode rasprave trebaju li nam dva pojma (spol i rod) budući da su povezani, a dekonstrukcija postavki o spolu i rodu ne znači i njihovu destrukciju. Drugi razlog kritike odvajanja spola i roda bilo je esencijalističko poimanje roda koje „premalo uvažava razlike koje postoje među samim ženama odnosno muškarcima“, istaknula je dr. Anić te pojasnila da „kao što ne postoji apstraktno biće žene, ne postoji ni univerzalno žensko iskustvo“, odnosno da se „kritizira nediferencirano pripisivanje uloge žrtve ženama, a muškarcima uloge počinitelja nepravednih društvenih struktura.“ Sve te rasprave su dovele do uvođenja koncepta intersekcionalnosti tj. analizira se međusobni utjecaj raznih društvenih i kulturnih kategorija (rod, rasa, klasa, nacija, seksualna orijentacija i sl.).

U teologiji se rod koristi kao temeljna analitička kategorija. Analiza pod rodnim vidom za razliku od feminističke perspektive, koja je usmjerena na žene, uključuje analizu poimanja i muškosti i ženskosti, muških i ženskih uloga u Bibliji, crkvenim dokumentima i slično. Postoji i tzv. „rodno pravednija (gender-fairer) egzegeza“ što znači da se biblijske pripovijesti o ženama čitaju kao cjelina s pripovijestima o muškarcima, a ne kao njihova dopuna. Pritom se predavačica zadržala i na nekim teološkim primjerima odvajanja spola i roda ističuću ponajprije tzv. „androcentričnost liturgijskoga jezika“ („Pogledaj Gospodine sinove svoje!”), dotaknula se ekleziologije Ivana Pavla II., odnosno apostolsko-petrinske (muške, hijerarhijske) i marijanske (laici, muškarci i žene) dimenzije Crkve, pri čemu su muškarci laici stavljeni pod žensku dimenziju Crkve. To pak znači da je pitanje pravednosti u ekleziologiji podr

Govoreći o tome kad je pojam „rod“ postao predmetom rasprave i u Crkvi naglasila je da se to dogodilo osobito na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji o ženama u Pekingu 1995. pri čijem je završetku Sveta stolica donijela svoju Izjavu o ogradama i stavovima u odnosu na dokumente konferencije (suzdržanost o homoseksualnosti), a u sklopu te izjave i Izjavu o tumačenju pojma rod delegacije Svete Stolice. Prema toj Izjavi Sveta Stolica prihvaća da se pojam rod shvaća prema „uobičajenoj uporabi“ riječi u Ujedinjenim narodima, ali donosi i vlastito shvaćanje da je rod utemeljen na biološkom spolnom identitetu, ženskom ili muškom, i poziva na Platformu za djelovanje, koja jasno govori o “oba roda” čime „isključuje nejasna tumačenja temeljena na svjetonazorima prema kojima se seksualni identitet može beskonačno prilagođavati novim i različitim svrhama“.

Nakon Četvrte međunarodne konferencije o ženama u Katoličkoj Crkvi možemo slijediti dva diskursa o rodnom konceptu i rodnim teorijama. Primjerice, teolozi, radna tijela Njemačke biskupske konferencije i pojedini biskupi (Karl Lehmann), razlikuju rodne teorije i rodno osviještenu politiku, rod smatraju neizbježnim pojmom, kritički se odnose prema rodnim teorijama (i pozitivno i negativno vrednovanje) te ocjenjuju da je rodno osviještena politika u skladu s kršćanskim socijalnim naukom (rodna pravednost). S druge strane pape, više biskupskih konferencija, pojedini biskupi, teolozi kažu da je nemoguće govoriti o rodu i rodno osviještenoj politici, a ne biti rodni ideolog. Rodna ideologija i rodna revolucija imaju cilj uništiti čovječanstvo i ljuti su neprijatelji Katoličke Crkve, a cilj je stvaranje novog čovjeka bez spola te promicanje homoseksualnosti, uništenje obitelji itd. Papa Benedikt XVI. kaže da je „ta teorija“ velika zabluda i predstavlja antropološku revoluciju, osporava da tjelesnost određuje narav te više ne postoji konkretni čovjek nego apstraktni koji odlučuje kakva će mu biti budućnost. U tom je smislu dr. Anić navela i stajališta pojedinih biskupskih konferencija, poput portugalske, slovačke, poljske, mađarske, biskupa Sjeverne Italije te austrijskog pomoćnog biskupa Anreasa Launa koji iza „plemenitog pojma“ rod vide „kulturu smrti“, odnosno postupno uvođenje prava na eutanaziju ili eugeniku, a neki su išli tako daleko te su tvrdili da rodna ideologija predstavlja veću opasnost nego nacionalsocijalizam i komunizam zajedno. Papa Franjo o rodnoj teoriji vidi izraz frustracije i rezignacije, koja ima za cilj brisati seksualnu razliku jer se ne zna s njom suočiti i osobito naglašava tzv. „ideološku kolonizaciju“ koji pojam, kako je naglasila predavačica, očito donosi sa sobom iz Latinske Amerike. Hrvatski biskupi slijede ovaj potonji stav i u rodnoj ideologiji također prepoznaju „kulturu smrti“ koja želi stvoriti „novoga čovjeka te da rodna ideologija sadrži relativizam koji ide do te mjere da se niječu prirodne datosti čovjeka.

Odakle ovakva tumačenja rodnog koncepta, zapitala se dr. Anić te istaknula nekoliko aktivistica čiji su stavovi imali znatnog utjecaja na gore navedena stajališta. Tako primjerice Daly O'Leary (1997.) kaže da su ciljevi rodne perspektive smanjenje broja stanovništva, više seksualnog užitka, ukidanje razlika između žena i muškaraca, puno radno vrijeme za majke i sl., dok Gabriele Kuby (2010.) tvrdi da rodna perspektiva sadrži borbu protiv vladajućeg hetero-patrijarhata, odnosno heteroseksualnih (muških) tlačitelja te ima tajni plan kojim se želi stvoriti novoga čovjeka i to uništenjem tradicionalnih spolnih uloga. Takve se definicije bitno razlikuje od definicija tih pojmova u međunarodnim dokumentima ali su kao posljedicu imale da je u Katoličkoj crkvi pojam rod polako postao „šifra za homoseksualnost“, dok sami homoseksualci odbijaju rod kao koncept i tvrde da se on na njih ne odnosi.

Rodno osviještena politika, zaključila je dr. Anić, vodi računa o životnim situacijama i potrebama i žena i muškaraca, a u izjavama crkvenog učiteljstva se pojavljuje kao nešto što unosi antagonizam između žena i muškaraca i odnosi se samo na žene. Iza tzv. „antidženderizma”, po njezinom mišljenju, krije se odbacivanje promjena koje rodni koncept izaziva i pokušaj stabilizacije u situaciji društvene nesigurnosti. Rodna ravnopravnost se optužuje za prekarne situacije u svijetu rada i ugrozu uloge muškarca kao hranitelja obitelji. Otpor se predstavlja kao ponovno zadobivanje izgubljene sigurnosti, a populizam postaje novi oblik konzervativne misli, što nažalost, dovodi do manipulacija strahovima.

Publika je s velikim zanimanjem i vrlo dobro pripremljena sudjelovala u diskusiji koja je uslijedila do kasno - kao rijetko kada do sada, što pokazuje koliko je nužno razgovarati argumentima, razumno, bez povišenih tonova i bez pravljenja moralne panike koje katkad ne nedostaje niti iz crkvenih redova, kako je na početku istaknuo voditelj tribine don Anton Šuljić.


Misao dana

Istina se kao istina očituje samo onomu koji pita. Pitanjem uvijek stvaramo prostor za više mogućnosti, dok se istina – to je ono što ostaje isto, kako kaže sama riječ, što je istovjetno sa samim sobom – upravo tu iskazuje kao samo jedna stvarnost te se tako pokazuje kao nešto nezavisno od našega promišljanja. Istina se traži i shvaća pitanjem, ona je ono što može izdržati svako pitanje. Istina se ne treba bojati nikakva pitanja. Čovjek koji traži istinu, koji pita, zna da je još ne posjeduje, ili je ne posjeduje sasvim. Dobit će je možda kao odgovor na svoje pitanje. Susret s čovjekom koji također pita dobro mu je došao, jer se istina radije otkriva u dijalogu. (Vjekoslav Bajsić)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.