Kršćanska sadašnjost d.o.o.

U Novalji predstavljen Vjeropoj Riječi

U ponedjeljak, 16. prosinca 2019., u Gradskoj knjižnici Novalja održan je „razgovor u povodu“, a riječ je o predstavljanju knjige Vjeropoj Riječi fra Bernardina (Roberta) Škunce u njegovom rodnom gradu, koji je ujedno i rodni grad don Antona Šuljića iz Kršćanske sadašnjosti, koji je vodio taj razgovor.


Voditelj je nakon uvodnog osvrta o fra Bernardinu, u kojem je istaknuo njegovu spisateljsku darovitost i plodnost u posljednjim desetljećima, posebice kad je riječ o romanima o sv. Franji i franjevaštvu, za koje je dobio i značajne nagrade kao što je nagrada Matice hrvatske August Šenoa – a u čemu je na hrvatskome jeziku napisao najljepše stranice – nastavio razgovor s autorom o fra Bonaventuri Dudi i o samoj knjizi. Dotaknuli su se tema i događaja koji su opisani u knjizi, ali i niza drugih teoloških i životnih pitanja s posebnim osvrtom na fra Bonaventurino nastojanje oko provođenja posljednjega Koncila kao i njegovoj ulozi i važnosti u prevođenju tzv. Zagrebačke Biblije. Bio je to izuzetno zanimljiv razgovor u koji su se dijelom uključivali i posjetitelji, a pri čemu se mogla osjetiti fra Bernardinova erudicija, široko zanimanje za duhovnu, kulturnu i intelektualnu baštinu koja se nudi iz svetačkih značajeva, kakvu on vidi i u fra Bonaventuri. Pritom je fra Bernardin ukazao na vrednote koje proistječu iz duhovnih zbilja, kakva se može sresti kod fra Bonaventure, te se danas oko njih valja potruditi kako bismo sačuvali identitet. Čitav se susret odvijao uz glazbenu pratnju „pivača nakanat“, klape Čeprlji i crkvenog zbora što je dodatno oduševilo publiku.


Knjiga Vjeropoj Riječi objavljena je u izdanju Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda i Kršćanske sadašnjosti. U središtu zanimanja joj je lik i djelo fra Bonaventure Dude kojega autor susreće svojim krsnim imenom – Robert, odnosno fra Robert. Podijeljena je u osam dijelova, a riječ je o romanu-eseju u kojem glavni lik - autor, vraćajući se sa sprovoda fra Bonaventure Dude u misli doziva zajedničke proživljene trenutke i razmišlja o značaju fra Bonaventure.

Ispisao je time jedinstveni, kako ga on sam naslovljuje, duhovni croquis o fra Bonaventuri Dudi. A da je riječ o zaista jedinstvenoj knjizi jasno je već i iz naslova u kojem autor neologizmom vjeropoj jasno naznačuje o čemu će biti riječ – o pjevanju vjere onako kako je to među nama živio i posvjedočio taj Franjin manji brat, začuđenik i zanesenik, pjevač koji je Riječi posvetio život, znanstvenik, prevoditelj Biblije i još posebnije Novog zavjeta, čuveni propovjednik, ljubitelj lijepog i pobliže poetskog tkiva, teolog i učitelj, obični fratar i neponovljiv samozatajnik - fra Bonaventura Duda. 

Roman esej nastaje na putu sa zagrebačkog Mirogoja gdje se fra Robert – ovdje autor koristi svoje krsno ime – s tisućama vjernika i poštovatelja oprašta od fra Bonaventure i duljim putem, da ga nitko ne ometa, hodajući preko Srebrnjaka pa sve okolo do Kaptola, u nečem što bi se moglo nazvati hodočašćem sjećanja, prebire po značaju fra Bonaventure Dude. Pišući neku vrstu duhovne kronike, koristeći se formom dijaloga i biografskih reminiscencija, poslanih mu pisama i vlastitih zabilješki, autor iznosi najvažnije detalja iz fra Bonaventurina života, propituje o stvarnostima koje su se dogodile i stupa s njime u razgovor, ulazi u njegovu osebujnu ljudsku i fratarsku stvarnost pri čemu čitateljima prenosi vlastita zapažanja, poruke i pouke koje slijede iz fra Bonaventurine duhovne ostavštine stavljajući ih u usta njemu samome.


Razgovorna forma toga svojevrsnog predstavljanja pokazala je da knjiga daje mnogo poticaja za duhovni i intelektualni rast svima, budući da je riječ o čovjeku koji je bio veliki znanstvenik, duhovni velikan, raspjevani fratar, prevoditelj Biblije, pjesnik i znanstvenik. Tijekom razgovora pročitan je i kraći odlomak iz knjige, a nazočni su na kraju mogli nabaviti knjigu uz uobičajeni promotivni popust. Sve u svemu bila je to lijepa večer u kojem je osobito lijepo bilo vidjeti fra Bernardina kako se dobro osjeća u svojoj Novalji.

Misao dana

Demarkacijska linija između slobode na koju smo u evanđelju zvani, pa i savjesti, jest: Tražimo li sigurnost ili slobodu? Nadalje: Isusova sloboda, paradoksalno, ostvarivala se u poslušnosti. Isus je bio oslobođen da vrši volju Očevu; drugi nisu bili slobodni, drugi to nisu mogli. Zato je Isus osuda svijeta, osuda svega što onemogućuje da se Božja riječ čuje, da se Božja riječ oplođuje, pa makar to bio religiozan i vjerski proglas. Jer Isusova poslušnost volji Očevoj do smrti, i do smrti na križu, bila je toliko vjerna da je bila i izgovorena, a sva se sadržavala u tome da Bog navješćuje u Isusu spasenje ljudima. (Josip Turčinović)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.