Kršćanska sadašnjost d.o.o.

U Rijeci predstavljena knjiga Darka Gašparovića “U duhovno zagledan”

U ponedjeljak 7. siječnja u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci predstavljena je knjiga prof. dr. sc. Darka Gašparovića “U duhovno zagledan” – Izbor kolumni objavljenih u Kršćanskoj obiteljskoj reviji “Kana” od 2007. do 2016. Izdavači djela su Riječka nadbiskupija i Kršćanska sadašnjost d.o.o., a knjigu su predstavili: urednik don Anton Šuljić, recenzentica prof. dr. sc. Danijela Bačić - Karković  i teatrologinja  Željka Turčinović. Odabrane ulomke čitali su dramski umjetnici: Edita Karađole, Zrinka Kolak Fabijan, Olivera Baljak, Jelena Lopatić, Dražen Mikulić i Damir Orlić, dok su u glazbenom dijelu nastupili Tanja Ruždjak (sopran) i Danijel Gašparović (klavir) .

Prigodnu riječ na početku je uputio prijatelj pok. prof. Gašparovića, riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić koji je poručio da je Darko uistinu bio čovjek u duhovno zagledan i da nam je svjedočio kako duhovnost i umjetnost mogu ići ruku pod ruku te se nadopunjavati umjesto isključivati. Pokojnom Darku zahvalio je na svjedočanstvu humanosti vjerničkoga stava u našem društvu te izrazio radost zbog održavanja ove promocije knjige u dvorani u koju je za života profesor često dolazio. Moderator programa, ali i jedan od predstavljača, bio je vlč. Anton Šuljić koji je izrazio radost zbog toga što je Crkva otvorila vrata i prostor takvom znalcu i eruditu kakav je bio Darko Gašparović. „I onda sam bio sretan da sam ga uspio nagovoriti na pisanje ovakvih kolumni koje su otvorene svakom čitanju te svojom duhovnošću dotiču kršćanske korijene, znanost i suvremenu kulturu sve do popularne kulture. One su zaista namijenjene kako onima koji vjeruju tako i onima koji ne vjeruju, a svakoga će obogatiti – što je i jedna od važnih zadaća i baština naše izdavačke kuće – Kršćanske sadašnjosti“, naglasio je Šuljić posebno ističući Gašparovićevo dobro poznavanje teologije i osobito nauka posljednjih papa.

On je u svojoj uredničkoj bilješci naveo da autor kolumni čita i promatra stvarnosti i običnosti, fenomene i incidente u nekoliko dimenzija, a pred svoga čitatelja donosi vlastiti ‘sinopsis’ koji daje preglednost usporednosti, stav i vrednovanje, smješta u topos kulture ili vjere… I svakako – njegov je opis uvijek koloraturan (...) Čitajući ove tekstove nitko i nikako neće se moći oteti dojmu da je Darko pisao jer je morao, jer je tako tog časa mislio… Njegova se riječ zaista rodila iz promišljanja, poručuje Šuljić.

Knjigu je zatim predstavila i teatrologinja i dramaturginja Željka Turčinović koja je  odmah na početku priznala kako je mislila čitati knjigu s teatrološkog motrišta, budući da je u više poglavlja autor obradio upravo teatrološke teme, no kako je počela čitati, sve su je kolumne zaokupile dotle da ih je sve iščitala, a nad nekima je, kako je priznala, čak i zasuzila. U svojoj analizi Turčinović je pokazala relevantnost i aktualnost autorovih kolumni za suvremenu teatrološku misao, a koje je autor  ustrajno pisao tijekom punih deset godina. One na svojoj svježini nisu izgubile ništa, a osobitost im je u tome što se autor vraćao mnogim autorima uvijek iznova nalazeći uvijek i nešto nova ili barem aktualna za nas danas. Darko je pisao s autoritetom, a svi koji ga poznajemo znamo da kad je on uzeo riječ – toj riječi moglo se vjerovati. I ovoj se knjizi može vjerovati jer ju je napisao istinski znalac, čovjek čija duhovnost nije nametljiva već se nudi kao rijedak sugovornik onima koji promatraju znanstveno i kulturno tkivo suvremene kulture, naglasila je Turčinović.

Recenzentica knjige prof. dr. sc. Danijela Bačić Karković iz svoje se stručne perspektive osvrnule na neke odabrane kolumne pokojnog autora ukazujući na autorov Kristocentričan pristup koji ipak uvažava drukčija gledišta, analizira suvremene trendove, nalazi razloga da se bavi i onim što većina intelektualaca njegova kova nikad ne bi, te primjerice, vidi „Neotkrivenog Isusova brata“ i u Goranu Baretu koji dubokim tonovima svoga roka i upitnošću o Bogu postavlja važna pitanja i kršćaninu. I u Aleksandri Zec, odnosno u predstavi Olivera Fraljića o njoj, Gašparović vidi tu pogubljenu i stradalu djecu svijeta kakvih ima na svim stranama svijeta pa autor od pojedinačnog nalazi univerzalnu poruku. Bačić Karković je navela da je knjiga namijenjena znatiželjnome čitatelju, onom koji je pratio kroz minule godine izlaženja autorovih podlistaka pa će im ukoričenjem moći ponovno navraćati, prelistavati ih. Knjiga je namijenjena “nadasve kulturolozima najšire mišljeno, komunikologiji i novinarstvu, filmologiji, teatrologiji, uopće izvedbenim umjetnostima i praksama, muzikologiji, filozofiji, teologiji, sociologiji i psihologiji usmjerenim čitateljskim interesima. Sumnji i nevjerici sklonima. Uvjerenima.”,  navodi Bačić Karković.

U Velikoj dvorani nadbiskupije, osim supruge Loredane i sina Frana te uže rodbine, okupio se zaista velik broj prijatelja i suradnika pokojnoga Darka Gašparovića iz intelektualne zajednice i svijeta kulture, a posebni ton predstavljanju dala su izuzetno lijepo čitana poglavlja knjige što su izveli dramski umjetnici iz Hrvatskoga narodnog kazališta „Ivana pl. Zajca“ iz Rijeke kao i glazbeni umjetnici, od kojih je pijanist Danijel autorov nećak. Posebno dirljiv bio je trenutak čitanja uredničke bilješke, a zapravo pisma koje je svome ocu napisala Tajana Gašparović, i sama teatrologinja, koja živi u Pragu i koja zbog nedavno rođenog djeteta nije mogla biti nazočna, a koja je istaknula očevu sposobnost da prihvati mišljenja i stavove onih koji nisu njegova svjetonazora. Sveukupno gledano predstavljanje knjige mnogi su doživjeli kao iznimno bogato, vrlo emocionalno i nadasve lijepo događanje kakvo se, prema priznanju većine sudionika, rijetko doživi. Stoga je jedva tko i primijetio da se predstavljanje proteglo na više od sata i pol.

Misao dana

Anđeo umora mi želi upravo onda kada se pojavi iskušenje rezignacije kazati da na ovom svijetu imam zadaću. Želi me ojačati u tome da oblikujem ovaj svijet, da se zauzimam za to da on postane ljudskiji i milosrdniji. Pomaže nam u tome da se oslobodimo paralizirajućeg umora i da opet dođemo u doticaj sa svojom unutarnjom snagom, sa strašću da na ovom svijetu učinimo nešto te da suoblikujemo ovaj svijet. I vidjet ćemo da u tom zauzimanju nestaje svaki umor, a mi u sebi osjećamo nove snage. (Anselm Grün, „Anđeo stresa“)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.