Kršćanska sadašnjost d.o.o.

U spomen na prof. dr. sc. Aldu Starića: Još jednom o ljubavi

Proteklo je 11 godina od smrti mons. dr. sc. Alda Starića (1942. – 2009.), svećenika, teologa, prevoditelja, spisatelja i urednika u Kršćanskoj sadašnjosti. Svojom osobom i radom, teološkim promišljanjem i kršćanskom širinom, prof. Starić ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Kršćanske sadašnjosti. Na obljetnicu njegove smrti, 17. studenoga, prisjećamo ga se uz ulomak iz knjige Kršćanska vjera. Mali biblijski uvod, koja sabire njegove tekstove:

Mons. dr. sc. Aldo Starić (1942. – 2009.)


Isprike nema što se tiče sposobnosti za altruizam; a ako se čovjek ne odazove, onda rečeni dar i obilježenje Božjom ljubavlju postaje u njemu uznemirenje, pretvara se u izazivanje, postaje trajna provokacija koja ga u njegovim dubinama neprestano čini nespokojnim jer svojim ponašanjem, tj. neodazivom na ljubav, izdaje bitnu svoju odrednicu, izdaje sebe samoga. Nije čovjekov egzistencijalni nemir – ni onaj današnji – prouzročen samo vanjskim neprilikama i nutarnjim stresovima, nego je redovito i odraz još dubljeg nesklada koji ima svoj temelj i u neodgovaranju poziva na ljubav, a koja uporno »draška« samu jezgru njegovog najosobnijeg svijeta. U svemu tome čini se da je čovjeka strah prepustiti se toj ljubavi, tom altruizmu: izgleda mu da se, navodno, gubi – da gubi sebe ili bar nešto tako drago i priraslo srcu. Čovjeku se čini da gubi svoju volju, pa i svoju slobodu, a što su redovito samo sitni egoistički hirevi, mali sebični svijet! Biblija ni u tom pogledu nije ništa blaža: »Tko izgubi svoj život…, taj će ga naći«. Kako tomu vjerovati? Da, baš je ključno pitanje: kako se naći, u čemu sebe naći? Biblija će opetovano odgovarati: u ljubavi, u altruizmu… (…)


Ako se danas – i na našim prostorima – sve više govori o »civilizaciji ljubavi«, onda je to zbog toga što nam izgleda da su stvari nekako došle do samog dna; baš u tzv. zapadnoj civilizaciji. Doduše, samo zbog takvog stanja kršćani ne smiju postati navjestitelji katastrofe jer nas čak i ljudsko iskustvo uči da nekada treba doći do samoga dna kako bi se dogodili novi uzleti; no kršćane će posebno od katastrofičnog gledanja na budućnost priječiti njihova vjera da ljubav ipak postoji, jer je Bog ljubav, i da se počesto baš u najsuženijim horizontima pojavljuje On kao ljubav. Sasvim analogno, kršćani će gledati i na slične situacije i u manjim razmjerima kao što su osobne, obiteljske ili narodne »pomrčine«; naime, baš vjera u Boga koji je ljubav podsjećat će kršćane trajno da svaka prilika i neprilika može biti šansa. Tako zaobljujemo svoj put razmišljanja: kao što je ljubav upravo potrebna da bi se došlo do istinskog Boga, tako je i vjera u Boga (bar kao vjera u apsolutum) potrebna da ljubav ne posustane do te mjere da se u nju i ne vjeruje više u onim trenutcima kad nam izgleda da je uopće nema; najpogubnije će biti i za nas i za međuljudske odnose ako se počne tvrditi da je ona nemoguća, da je altruizam nemoguć!

Aldo Starić, Kršćanska vjera. Mali biblijski uvod; KS, Zagreb, 2019.

Misao dana

Isus poziva na budnost. Bdjenje i budnost na koje Isus poziva zapravo je poziv na razmišljanje! Budnost nije tek otvorenost očiju, nego otvorenost srca. Ovakva budnost je duboka svjesnost, unutarnje sabranje. Očituje se kao zaokupljenost onim što (ne)činimo. (Ivan Karlić, “Osluškujući Božju riječ”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.