Kršćanska sadašnjost d.o.o.

U zagrebačkoj knjižari Kršćanske sadašnjosti 'gostovao' don Anton Šuljić

Zagrebačka je čitalačka publika imala prilike upoznati don Antona Šuljića kao publicista, pjesnika i kantautora u knjižari Kršćanske sadašnjosti u utorak, 24. studenoga 2015. kada je gostovao u „svojoj“ izdavačkoj kući u okviru „Susreta s autorom“.

Susret je moderirala voditeljica osječke KS-ove knjižare Vesna Trenkl koja je u uvodu Šuljića najprije kratko predstavila da bi se potom zadržala na njegovih do sada deset objavljenih djela u Kršćanskoj sadašnjosti. Izabravši po jedan kraći odlomak iz pojedine knjige navela ih je kao ilustraciju Šuljićeva publicističkoga rada koji teži prericanju evanđeoskih sadržaja na način shvatljiv i razumljiv suvremenom čovjeku pri čemu je vrlo uočljiva njegova potraga za dobrotom, radošću i razložnošću.

Govoreći o kontekstu nastajanja određenih djela i poticajima don Anton je rekao kako je sebe doživio kao medij, odnosno da najbolji dio tekstova koji su nastajali zapravo ne pripada njemu nego nekoj „nevidljivoj ruci“, kako je to izrazio u jednoj od svojih pjesama, koja uzima njegovu te zajedno ispisuju „Neispisivo“. Ta neispisivost i nedorečenost u isto je vrijeme izazovna i svrhovita, dio je duhovnoga tragalaštva i dio pologa vjere. U tom kontekstu Trenkl je izabirala kraće odlomke iz knjiga „Čavli u ogradi“, „Dobroga menadžera“, te redom iz knjiga „Misterij časa“, „Sagraditi kuću“ i „Radost na dnu duše“, da bi potom prešla na autorove radove umjetničkog određenja. Prije svega to se odnosilo na njegovu knjigu „Za križem u riječi i slici“ koja likovno-teološki vrednuje raznorodne postaje križnoga puta u renesansnoj osorskoj katedrali, u kojoj su pojedine postaje slikali najpoznatiji i najbolji slikari s kraja 20. st.. Trenkl se zatim kratko zadržala na knjizi „Vjerovati radosti“ koja za sva tri godišta liturgijske godine donosi poetske liturgijske meditacije na liturgijske, najčešće evanđeoske, tekstove sa odličnim likovnim prilozima slikarice Vjere Reiser, da bi svoj prikaz završila na Šuljićevih osam križnih putova objavljenih u knjizi „Za križem Kristovim“ te u trostrukom CD-u, popraćenima izvorno skladanom glazbom, istovjetnoga naslova. Govoreći o razlozima zašto je napisao toliko križnih putova Šuljić je, među ostalim, istaknuo kako s gnuša patetike i moraliziranja koje je slušao u raznim, manje-više baroknih križnih putova, a osjetivši da u njima leži neizrecivo dublji smisao, kušao ga je tražiti te je zato napisao tako mnogo vlastitih križnih putova „jer je u Kristovu križnom putu sadržana čudesna duhovna i antropološka dubina da bi zadržavanje na patetici i moraliziranju značilo povređivati samu svetost Kristove patnje i smrti“, kako je rekao.

Šuljić je izveo četiri svoje šansone sa svoja dva do sada objavljena CD-a „Meštri od sije“ sa čakavskim pjesmama, i „Ljudi“ u kojoj je uglazbio veći broj hrvatskih pjesnika te vlastite stihove. Na kraju je kao ilustraciju svoga pjesničkoga stvaralaštva pročitao samo jednu pjesmu na standardu „Giocondu“ iz zbirke pjesama „Izabranice“, te nekoliko čakavskih pjesama što komornoga i refleksivnog, što vedrijeg i prpošnijeg određenja.

Nakon „Susreta s autorom“ čitatelji su bili u prilici kupiti Šuljićeve knjige i CD križnih puteva uz 30% popusta, što će moći ostvariti i u tjednu nakon toga susreta.

Misao dana

UZ PRIKAZANJE BDM Izgubili smo najdublji smisao prikazanja. A ipak, ono je trenutak u kojemu, kako mu i ime kaže, sav kršćanski puk prikazuje, prinosi sebe, ne pokraj Krista nego u njemu, po njegovoj žrtvi koja će se ostvariti u posvećenju. Drugi vatikanski koncil divno je istaknuo taj vid naglašujući krsno svećeništvo laika, koje se bitno sastoji u našem prinošenju žrtve s Kristom Ocu. Taj koncilski nauk veličanstveno su izrazile drevne molitve za prikazanje. Već sam rekao da bi bilo divno kad bi se ponovo mogle slobodno upotrebljavati kako bi se moglo bezglasno ući u Kristov prinos. Već u VII. st. Pseudo German bilježi da se prinosni ophod otvara sljedećim upozorenjem: „Neka svi opslužuju duhovnu tišinu bdijući na vratima svoje duše. Neka se, dok čine znak križa na licu, čuvaju graje, bilo riječima, bilo drskošću. (...) Neka čuvaju usne svoje od svih prostih izričaja, kako bi im srca bila okrenuta jedino prema Kristu.“ (Robert Sarah, "Snaga tišine", KS 2017.)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.