Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Umro fra Bonaventura Duda


Danas, u četvrtak 3. kolovoza 2017., u 94. godini života, 76. redovništva i 68. godini svećeništva umro je fra Bonaventura Duda, franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba.

Komemoracija za fra Bonaventuru Dudu biti će u ponedjeljak 7. kolovoza u 19.15 sati u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu.

Pokop će biti u utorak 8. kolovoza u 15.50 sati na groblju Mirogoj, a misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u crkvi Sv. Franje na Kaptolu.


Fra Bonaventura Duda rodio se u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Sa pet i pol godina upisan je u osnovnu školu u selu Krasu (1929.-1933.). Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, trsatski ga franjevci šalju u Franjevački kolegij u Varaždinu gdje pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju (1935.-1944.).

Nakon VI. razreda stupa u franjevački red 14. kolovoza 1941. Na krstu Roko, odsada je fra Bonaventura. Maturirao je u lipnju 1944., a ujesen se upisuje na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu (1944.-1950.). Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. Nakon vojske, u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na postdiplomskom studiju u Rimu, najprije na Antonianumu (1954.-1955.) gdje je doktorirao iz teologije, a potom na Papinskom biblijskom institutu (1955.-1957.) gdje je postigao biblijski licencijat.

Od jeseni 1957. do umirovljenja 1993. ujesen predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, najprije kao asistent, potom kao docent od 1964. te od 1969. kao redovni profesor i pročelnik katedre Novog zavjeta. Jedno je vrijeme predavao i na Filozofsko-teološkom učilištu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (1960.-1977.) kao i na više fakultetskih instituta. Uz biblijske predmete, uvod i egzegezu Novog zavjeta, biblijske jezike i arheologiju, preuzimao je po potrebi i mnoge druge predmete, osobito za vrijeme Drugog vatikanskog koncila kada je zamjenjivao kolegu prof. Tomislava Šagi-Bunića. Predavao je i uvod u filozofiju, filozofiju religije, franjevačku povijest, misiologiju, kristologiju i sakramentologiju s mariologijom, eshatologiju te kroz više godina uvod u misterij Krista i duhovno bogoslovlje.

Bonaventura Duda osobito se istaknuo kao hrvatski biblijski prevoditelj. Počeo je s evanđeoskom harmonijom. Priredio ju je prema talijanskom djelu isusovca Pietra Vanettija Il Vangelo (Venecija, 1958.) - pod naslovom Evanđelje - Život i nauk Isusa Krista Spasitelja svijeta riječima četvorice evanđelista (Zagreb, 1962.), s novim hrvatskim prijevodom Evanđelja. Bila je to u ono vrijeme doista »lasta koja navješćuje proljeće«, među prvim knjigama vjerskoga sadržaja tiskana u Vjesnikovoj tiskari u Zagrebu.

Uskoro će se, gotovo iznenada, pokazati mogućnost izdanja dugo priželjkivane Biblije, i Duda - i kao autor sadržajnog projekta i kao član uredništva s Jurom Kaštelanom - sudjeluje u ostvarenju Zagrebačke Biblije 1968. u izdanju Stvarnosti; poslije, pa sve do danas, u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Uz Josipa Tabaka, mnogostrukoga jezičnoga lektora Biblije, glavni su redakcijski posao izveli Bonaventura Duda i njegov mlađi redovnički subrat, također bibličar, dr. Jerko Fućak.

U punom jeku pokoncilske liturgijske obnove tadašnja Biskupska konferencija Jugoslavije povjerava Dudi izradu biblijskog dijela Hrvatskog lekcionara u desetak svezaka. I taj su posao izveli u najtješnjoj suradnji Duda i Fućak. Za potrebe lekcionara nanovo su preveli Novi zavjet u izdanju Kršćanske sadašnjosti (Zagreb, 1972. i nadalje) te izvršili lekcionarsku redakciju Psaltira Zagrebačke Biblije. I njihovu se radu ima zahvaliti što je nova liturgija mogla i u Hrvatskoj početi s adventom 1969. Obojica su sudjelovala i u prijevodu Rimskog misala i Časoslova u koji je također ušao njihov Novi zavjet i redigirani Psaltir. Duda je k tome preveo 80-tak novih časoslovnih himana. Poslije su se obojica zauzela i za prijevod Ekumenskog Novog zavjeta (KS, 1992.) te za ostvarenje tzv. Jeruzalemske Biblije (KS, 1994.).

S franjevcem Zorislavom Lajošem (fl972.), prvotnim inicijatorom, Duda ujesen 1962. sudjeluje u pokretanju Glasa koncila.

Događaj Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) ubrzo će duboko zahvatiti uži krug mlađih profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta, koji su uživali potporu i zaštitu starijih, te drugih naših teoloških učilišta kao i širi krug većinom mlađih svećenika i redovnika te zauzetijih katoličkih svjetovnjaka. Među njima je od početka među najaktivnijima Bonaventura Duda. Koncilski je magisterij opečatio i oplodio i njegova fakultetska predavanja i sve daljnje njegovo djelovanje. Tako je aktivno sudjelovao u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost (od 1968.) i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (od 1977.). Osim profesorskih aktivnosti, skupina teologa okupljena u TDKS-u - predvođena hrvatskim teologom i koncilskim trudbenikom blagopokojnim profesorom Tomislavom Jankom Šagi-Bunićem - od onih prvih koncilskih godina i poslije obilazila je Hrvatsku. Nastupali su na mnogim i službenim biskupijskim i spontanim dekanatskim svećeničkim sastancima te na različitim tribinama, šireći koncilsku misao i otpočetu svekoliku crkvenu obnovu, što je uvelike pridonijelo da se Drugi vatikanski koncil što svestranije udomaći u Hrvatskoj.

Kroz sve to vrijeme Bonaventura Duda je i neumoran pastoralni djelatnik - kao pisac, publicist, konferansijer, propovjednik i voditelj duhovnih vježbi, a među prvim svećenicima će se pojaviti i na televizijskom ekranu. Kada je Kršćanska sadašnjost, to znači nezaboravni prof. Josip Turčinović, pokrenula ujesen 1984. liturgijsko-pastoralni Listić s ciljem podizanja razine našeg homiletskog umijeća, pod urednikovanjem franjevca dr. Mirka Mataušića, Duda je kroz tri godine pisao komentare nedjeljnih i blagdanskih biblijskih čitanja. Poslije ih je u Kršćanskoj sadašnjosti izdao kao trilogiju za Godinu ABC: Sijač je Sin Čovječji (KS, 1989.), Sjeme je Riječ Božja (KS, 1987.) te U plemenitu srcu (KS, 1990.). Do svoje smrti Duda je bio glavni urednik Metanoje, biblioteke Kršćanske sadašnjosti specijalizirane za tekstove i svjedočanstva o proživljavanju vjere i kršćanskih misterija.

Trebalo bi progovoriti i o njegovom, takoreći, internom doprinosu za pokoncilsku obnovu našeg redovništva. Valja napomenuti da su mu 1966. naši franjevački provincijali povjerili redakciju naših prijedloga za obnovu franjevačkoga zakonodavstva - Propositio pro accommodata renovatione Ordinis, izdana ciklostilom. Iz toga je ozračja izišla i njegova mala, ali značajna knjižica Ima li naše redovništvo budućnost (1971.) i Moj sveti Franjo (1990.).

Duda je sudjelovao na više ekumenskih simpozija triju tadašnjih jugoslavenskih bogoslovnih fakulteta (Ljubljana-Zagreb-Beograd), i predavanjima, a osobito u podržavanju istinskoga ekumenskoga ozračja. Potvrdio se i u dijalogu Crkve i svijeta s više intervjua koji su s njim vodili znatiželjnici iz različitih krugova i novina. Prvi je takav razgovor s Draganom Kalajdžićem Jesmo li sami na putu izdala Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1980.), a dvije knjige razgovora su izišle u izdanju zagrebačke »Teovizije«: Ljudskost Božića (1995.) i Krist i naši svagdani (1996.). Odraz te osjetljivosti za dijalog Crkve i svijeta predstavlja i njegova knjiga eseja Rukovet domovinskih tema (KS, 1999.).

Valja istaknuti i Dudin doprinos povijesti hrvatske teologije. Već je svojom disertacijom Joannis Stojković de Ragusio, O.P. (444) doctrina de cognoscibilitate Ecclesiae, koja je izišla u Studia Antoniana u Rimu 1958., posvijestio veliko ime hrvatskoga teologa, Dubrovčanina, dominikanca Ivana Stojkovića. Bio je on teolog Bazelskog koncila, duboko prisutan u svemu europskom kreševu toga vremena sve do Carigrada, pisac prvog imenovanoga Tractatus de Ecclesia što će ga poslije, godine 1983., zaslugom dominikanca dr. Marijana Biskupa i dr. Franje Šanjeka izdati Kršćanska sadašnjost. Duda je, također, bio jedan od entuzijasta koji su 1977. pokrenuli časopis Instituta za crkvenu povijest KBF-a Croatica Christiana Periodica, koji se i danas tiska u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

Tematika studija i članaka sabranih u dva zbornika – Koncilske teme (KS, 1995.) i U svjetlu Božje riječi (KS, 2000.) – vrlo je raznolika i svjedoči o svekolikoj Dudinoj svestranosti. Ipak, kraj sve raznolikosti tematike i načina obrade, ipak se naziru temeljne oznake njegove teološke osjetljivosti. To je uvijek »magisterium« - bilo koncilski bilo papinski - koji je smjerodavan za »ministerium«. Unutar toga lako će se zapaziti i njegova marijanska i opća devocionalna nota, tipična za franjevačku teološku školu, koja dolazi do izražaja osobito u knjizi Svijeta razveselitelj (1. izdanje, Zagreb, 1980.) koja je posvećena teologiji i vjerničkom vrednovanju hrvatskih božićnih pjesama. Uvijek uz prvoga, Tomislava Janka Šagi-Bunića, s kojim je od mladenaštva zajedno stasao, Duda pomno prati diskusiju koja se u Crkvi vodi oko teologije i službe teologa za pospješenje Koncila i zadaća Crkve naspram suvremenog svijeta.

Ipak, glavni je Dudin doprinos u svemu tome sama Zagrebačka Biblija 1968. sa svom njegovom prethodnom i susljednom biblijskom zauzetošću kao profesora, pisca, predavača i propovjednika. Sve to otkriva da je Dudino znanje enciklopedijsko, a zanimanje za biblijske i teološke teme svestrano. Ipak, nije on bio bibličar i teolog u maniri kabinetskog radnika. Za njega je - kako i naslovljuje dvije biblijsko-teološke rasprave - prvotna, štoviše životna, zadaća bilo »djelo blagovjesništva« jer ga u tom utvrđuje uvjerenje da je »apostolsko djelo bogoslužje«. On je djelatnik na širokom polju razotkrivanja same Crkve i njezine poruke u koncilskom i pokoncilskom vremenu. Duda je bio vjeran »sluga Božje riječi«, izvorni teološki mislilac, pažljiv istražitelj teološke prošlosti, budan motritelj teološke sadašnjosti da bi i sam bio njezin graditelj. Usmenom riječju ugradio se je i znatno odredio egzistencijalnu pojavu naše Crkve. Sveukupnošću pak svoje pisane riječi pružio je budućim naraštajima nezaobilazan polog teološkog razmišljanja koji obvezuje na poštovanje, ali i na nastavljanje.

Kršćanska sadašnjost neizmjerno mu je zahvalna i ovih dana pridružuje se molitvi mnogih čijim je životima i putevima služenja Crkvi i narodu fra Bonaventura Duda davao poticaj i primjer.

Misao dana

U svijesti mi je djevojka Marija, zaogrnuta haljinom bezgrešnosti, živeći poniznost i predanje do u detalje, zanemarujući mač koji će joj probosti srce, ne tražeći ništa doli ostvarenje Božjeg nauma spasenja za ovaj svijet koji luta uime slobode. Marija koja ne prestaje preko raznih ukazanja pozivati svijet na obraćenje i pouzdanje u Spasitelja, na mir na Zemlji, među obiteljima i narodima, na molitvu. (Odilon-Gbènoukpo Singbo, “Evanđeoske mrvice za unutarnju ekologiju”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.