Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Započeo je IX. dies theologicus

Posjetom zajedničkog groba Vjekoslava Bajsića i Tomislava Janka Šagi-Bunića u srijedu popodne na groblju Mirogoj u Zagrebu, započeli su IX. dies theologicus. Naslovna tema ovih teoloških dana jest "Vjekoslav Bajsić i Tomislav Janko Šagi-Bunić: Filozofski i teološki tragovi i putokazi", u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu, Katoličkog bogoslovnog fakulteta te pod medijskim pokroviteljem izdavačke kuće "Kršćanska sadašnjost".

Na samom početku okupljene prijatelje, kolege i studente prof. Bajsića i Šagi-Bunića pozdravio je dekan KBF-a u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić:

-Za 13 dana navršit će se 20 godina od smrti Vjekoslava Bajsića a, u srpnju će se navršiti 15 godina od smrti Tomislava Janka Šagi-Bunića. Bili su prijatelji za života i ostali su prijatelji zavijeke. Bliski smo s njima u mnogim točkama. Ipak, ponajviše po pitanju KBF-a u Zagrebu, po pitanju teologije i filozofije, znanosti, nastave, njihovim brojnim djelima, te po promicanju koncilske obnove Crkve i teologije.

Uslijedila je molitva uz čitanje upravo Matejevog evanđelja. Dekan Matulić pročitao je potom nekoliko Bajsićevih i Šagi-Bunićevih misli iz knjiga naslova "Istrgnute misli", u izdanju Kršćanske sadašnjosti, posvećenih ovim bogatim i plodnim autorima.

- Bilo je lijepo osjetiti njihovu blizinu kroz misli. Ono što se zrcali jasno - bili su i ostali iskreni i uvjereni Kristovi učenici, istaknuo je Matulić, te pozvao na molitvu za njihovo dobro te je dodao "kako ne bi bilo zgorega pomoliti i se njima za zagovor i za dobro svih nas: Crkve, KBF-a, studija, studenata, da uspiju djela Božja, koja su i oni raspirivali da bi se na kraju našli s desne strane Oca Boga Svemoguća".

Nakon posjeta Mirogoju, sjećanje na dvojicu velikana hrvatske misli nastavljeno je u zagrebačkoj katedrali. Euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško. Prenio je srdačne pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića,  te pozdravio odluku da se IX. dies theologicus posvete upravo Bajsiću i Šagi-Buniću.


 - Iako će se oni zasigurno nasmijati, ipak, riječ je o dva velika čovjeka koji su uvelike zadužili hrvatsku kulturu i društvo, rekao je u pozdravnoj riječi mons. Šaško.

U propovijedi se mons. Šašku osvrnuo na suvremenog čovjeka i njegova stremljenja.
- Suvremeni čovjek danas traži čuda, dok stvarna čuda ostaju blisko, nadomak ruke. Danas zastajemo pred dvojicom subraće koji su čitali znakove, te živjeli vjeru nošeni tim znakovima. Sada kada ih gledamo s vremenskim odmakom, nebitno može otpasti. Ostaje nam Božji dar njihova života. Dar koji je odmjeren, zaokružen, naglasio je mons. Šaško.

- Puno nas je danas ovdje što ih znamo neposredno. Ipak, brojni su i oni koji ih znaju posredno, preko njihovih djela, iz crkvene stvarnosti: Kršćanske sadašnjosti i Glasa Koncila, iz djelovanja u društvu. Sada možemo zastati pred njihovim djelima, upoznati ih i nadahnjivati se na njihovoj dubini, pozvao je prisutne mons. Šaško. U svom osvrtu na djela i život dvojice velikih teologa istaknuo je kako ih zapravo dosta toga čini različitima. Naprimjer, karakterni pristup, kao i područja kojima su se bavili. Takva raznolikost doprinijela je povezanost u zajedništvu i izgradnji Crkve.

Koji je to ključ koji nas ovdje i danas spaja - upitao je prisutne mons. Šaško.  U odgovoru na to pitanje citirao je prof. Bajsića koji je isticao kako "mi nismo tu da bismo odigrali uloge", već da bismo živjeli u zajedništvu i napajali se snagom od koje živimo i mi danas, kao i oni nekad.

- Bajsić je upamćen i po dojmljivim slikama, tako i po metafori o gnijezdu i prašumi, koju je izrekao prije 44. godine. Gnijezdo daje sigurnost, dok prašuma pruža slobodu i promjene. Stvarnosti su to koje se isprepliću i u životu Crkve, podsjetio je mons. Šaško istaknuvši je kako je Bajsić živio u svjetlu koje nije bilo vidljivo na prvi pogled. Izučavao je, naime, posebno tehniku i strojeve.

- Svojom je filozofijom nastojao doći do poretka, do mjesta gdje se mijenjaju motrišta, ali stvarnost ostaje ista. Logika strojeva posreduje snagu činjenja, ali i magijsku zavodljivost. Spominjem to jer su ta promišljanja i u današnjem trenutku aktualna, upozorio je mons. Šaško te se spomenuo kako je Bajsić isticao da je novosti važno vidjeti u kontekstu motrišta, te da je u svome stvaralaštvu posebnu pažnju posvećivao jeziku.

- Za Bajsića je uvijek bio važan čovjek pojedinac, u njegovoj cjelokupnosti, a ne samo na društvenoj razini, rekao je mons. Šaško, okrenuvši se stvaralaštvu Šagi-Bunića, za kojega je istaknuo kako je širio obzore, te isticao stav kako euharistija uvijek može obuhvatiti sve.

- Polazeći od obojice - zaključci su im isti, te briga za čovjeka jednako topla. U doba totalitarizma, isticali su kako dar čovjeka nije svodljiv na zemaljsku zbilju, rekao je mons. Šaško u svojoj propovijedi te potom naglasio kako Dies theologicus nije samo prigoda za obrađivanje tematskih cjelina, "već pridonosi pažnju teologiji, te na veliki napor na tom području koji je potreban Crkvi". Mons. Šaško je potom zaključio kako ono što ovu dvojicu velikana povezuje jest upravo nesebičnost u onome što su radili.

Dekan KBF-a Tonći Matulić na kraju je euharistijskog slavlja uputio pozdrave zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, te sve okupljene pozvao da se sutra pridruže znanstvenom dijelu ovog događaja.

Inače, obojica velikana su hrvatski teolozi, a prof. Bajsić i filozof. Zajednička im je pripadnost i rad na Katoličkom fakultetu u Zagrebu, te suradnja u osnivanju i uređenju Kršćanske sadašnjosti.  Prof. Šagi-Bunić je imao i čast prisustvovati svim zasjedanjima Drugog vatikanskog sabora, te biti član međunarodne Teološke komisije pri Kongregaciji za nauk. Njihova velika predanost i rad te neizbrisiv trag koji su ostavili, odredili su  IX. dies theologicus.

Misao dana

Evo jedne lijepe zamisli o kojoj se usuđujemo razmišljati: svaki je čovjek dio velike cjeline i svaki čovjek pridonosi uspjehu plana spasenja. Svaki je čovjek posebno i jedinstveno stvorenje. Uspješan život sastoji se dijelom iz toga da smijemo stvarati na temelju izvjesnosti o svojoj jedinstvenosti i posebnosti. Naći svoje »mjesto u životu« znači naći mjesto koje jedino ja mogu preuzeti, naći mjesto na kojem će se podudarati moje nadarenosti i okolnosti. (Alois Kothgasser/Clemens Sedmak, “Izvori sreće. O otmjenosti dobrog života”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.