Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Znanstveni kolokvij o 50. obljetnici završetka II. vatikanskog koncila i 25. obljetnica smrti J. Turčinovića

U prepunoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, u petak, 4. prosinca 2015. godine održan je cjelodnevni Znanstveni kolokvij u prigodi 50. obljetnice završetka Drugoga vatikanskog koncila i 25. obljetnice smrti dr. Josipa Turčinovića (30. rujna 1933. – 03. listopada 1990.), teologa, utemeljitelja i prvog direktora Kršćanske sadašnjosti. Organizatori Znanstvenog kolokvija bili su Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu (KBF) i Kršćanska sadašnjost (KS).

U duhu Koncila, Znanstveni kolokvij privukao je brojne osobe iz različitih vjerskih sfera. Tako su kolokvij svojom nazočnošću uveličali zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, potom generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, ali i predstavnici drugih vjerskih zajednica - rabin Židovske općine Zagreb Luciano Moše Prelević, glavni rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel Kotel Da Don, glavni tajnik Saveza baptističkih Crkava Željko Mraz, potom Mevludin ef. Arslani, zamjenik muftije dr. Aziza Hasanovića, te predstavnik Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku Petar Kuzmič. Kolokviju su nazočili i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Juru Šarčević, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, prorektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Gordan Črpić, dok je u ime gradonačelnika grada Zagreba nazočio Stipe Zeba. Dakako, na kolokviju su bili nazočni brojni profesori i studenti KBF-a.

Znanstveni kolokvij otvorio je zagrebački nadbiskup Josip kardinal Bozanić, koji je podsjetio kako je papa Franjo odredio je da 8. prosinca ove godine, na dan pedesete obljetnice završetka Drugoga vatikanskog koncila, započne Sveta godina Izvanrednog jubileja milosrđa.

Kardinal Bozanić zato smatra kako sam Papa naglašava "da je 8. prosinca 1965. godine bremenit značenjem za noviju povijest Crkve, jer je tada započeo novi tijek njezine povijesti. Crkva je s Koncilom jače osjetila svoju odgovornost da se Evanđelje naviješta na nov način i da ona bude u svijetu živi znak Očeve ljubavi".

U tome kardinal Bozanić prepoznaje kako papa Franjo želi jubilej završetka Drugoga vatikanskog koncila usko povezati s Jubilejem milosrđa, na način da i sam Izvanredni jubilej postane novo prihvaćanje velikog koncilskog programa.

- Drugi vatikanski koncil definirao je Crkvu na neki način kao sakrament Krista, to jest znak i sredstvo Krista (LG 12). Crkva je i sakrament, odnosno znak i sredstvo Kristova milosrđa. Ona u svojoj vidljivoj, socijalnoj i institucionalnoj dimenziji treba očitovati Kristovo milosrđe. U tom se vidu razumije kakvu sablazan daje Crkva svaki put kada ne očituje Kristovo milosrđe, istaknuo je kardinal Bozanić, te potom ukratko podsjetio kako su se pape postavile prema Koncilu. Tako je Papa Koncila sveti Ivan XXIII. na otvaranju tog događaja u govoru Gaudet Mater Ecclesia označio put koji treba slijediti Koncil, ali i postkoncilsko pastoralno djelovanje: "Dok ovim ekumenskim koncilom podiže baklju katoličke istine, Katolička se Crkva želi pokazati najljubaznijom majkom svih, dobrohotnom, strpljivom, pokretanom milosrđem i dobrotom prema djeci koja su se od nje odijelila".

- Potom je blaženi papa Pavao VI. potvrdio e taj izbor i nastavio istim putem. U svojem je govoru na zatvaranju Koncila istaknuo da je pripovijest o dobrom Samarijancu paradigma duhovnosti Koncila. Sveti papa Ivan Pavao II., čiji je dugi pontifikat sav bio u službi provođenja Koncila, svoju drugu encikliku posvetio je velikoj poruci milosrđa, pod naslovom: Dives in misericordia. U njoj je obrazložio hitnost navještaja i svjedočenja Božjeg milosrđa u suvremenom svijetu. Slijedeći učenje Drugoga vatikanskog koncila i svojih časnih prethodnika na rimskoj stolici i papa Benedikt XVI. naglašava kako je suvremenom čovjeku potrebna bitna poruka Božje ljubavi koja je utjelovljena u Isusu Kristu. Papa Franjo, u kontinuitetu s Koncilom i sa svojim prethodnicima, u riječ milosrđe na neki je način sažeo program svoga Pontifikata. Čini se da tim putem papa Franjo želi započeti novu fazu prihvaćanja Drugoga vatikanskog koncila, naznačio je kardinal, te izrazio zadovoljstvo povodom Znanstvenog kolokvija.

- Stoga mi je drago da su naš Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i naša Kršćanska sadašnjost o pedesetoj obljetnici završetka Drugoga vatikanskog koncila i o 25. obljetnici smrti Josipa Turčinovića, bez čijeg bi nesebičnog pregaranja poznavanje i prihvaćanje Koncila u nas bilo uvelike siromašnije, organizirali ovaj znanstveni kolokvij. Zahvaljujući organizatorima i predavačima, želim svima otvorenost duha za koncilska nadahnuća, zaključio je kardinal Bozanić.

Nazočnima se potom obratio direktor izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost dr. sc. Stjepan Brebrić, koji je istaknuo kako su ove obljetnice važne za našu Crkvu i narod.

- Život Josipa Turčinovića je sjeme koje je na plodnoj zemlji naše Crkve donosilo i donosi plodove. Riječ je o dugotrajnom i napornom radu. Koncilski oci i hrvatski biskupi nisu se bojali toga napora, kao niti Josip Turčinović. Napor je učinkovit ako nas upućuju na osobu Isusa Krista. Na području Zagrebačke nadbiskupije učinjeno je puno stvaranjem uvjeta za izgradnju kršćanske kulture, te se želimo ponovno zagledati u Koncil koji nas je vodio, kao i u Josipa Turčinovića. Koncilska Crkva postala je svjesna brige za sve ljudsko, u kojem Bog djeluje na strani čovjeka i u Isusu Kristu, stoga su se najviše trudili oko pravednijega i ljudskijeg društva, naznačio je dr. sc. Brebrić, dodavši kako je Turčinović jedan od ljudi koji je posebno svjedočio taj duh Crkve.

- Josip je tim putem krenuo bez oklijevanja. KS je tako postala kuća koja je "otvarala prozore". Turčinović je znao reći da ga izvan KS-a malo ostaje, no, gotovo da nema koncilske aktivnosti u kojoj ga nije bilo. Izražavam veliku zahvalnost KBF-u, profesorima, studentima, djelatnicima i studentima, te posebno dekanu Tončiju Matuliću, koji je predložio da se povežu ove dvije obljetnice. Danas nećemo samo isticati uspjehe, već ono što smo baštinili Koncilom, te koja su trajna nadahnuća i konkretna ostvarenja u ono vrijeme, a kako danas mogu dati doprinos. „Smisao je puno dublji od proslave decimala“, kako je znao reći Vjekoslav Bajsić. U ovoj zajedničkoj inicijativi, važni su poticaji i potpora, u prvom redu kardinala Josipa Bozanića, istaknuo je dr. sc. Brebrić, te zahvalio svima koji sudjeluju, kao i domaćinu, ravnatelju Nadbiskupijskog instituta, prof. dr. sc. Josipu Šimunoviću.

Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić posebno je pozdravio kardinala Bozanića, biskupa Bogovića, pomoćnog zagrebačkog biskupa Šaška, predstavnike Grada Zagreba, i ostale nazočne, a posebno predstavnike drugih vjerskih zajednica, "što govori o tome što to Koncil omogućava".

Dekan Matulić je podsjetio kako su 2012. slavili i spomenuli se svečanog otvaranja Koncila, kao i to da je X. dies theologicus bio posvećen Tomislavu Šagi-Buniću i Vjekoslavu Bajsiću.

- „A gdje je treći?“, nametnulo se pitanje prošle godine. Tako smo ugledali trokut. Danas nam je potezati tu treću stranicu, tog teološkog diva, Josipa Turčinovića, koji nam je svojim duhovnim i intelektualnim habitusom stvorio jedinstvenu i neponovljivu kulturu, kulturu Kršćanske sadašnjosti. To je pismenost, širenje pismenosti, promicanje vjere, promicanje Koncila i izgrađivanje duha i intelektualne kulture. Turčinović je tvorac kulture, a ne puki konzument i uživatelj. Ako nešto zavrjeđuje naziv istinske kulture, ne u smislu tvorbe, nego kulture koja se stvara i oblikuje, onda to zaslužuje Kršćanska sadašnjost. Turčinović je svoj život u nju ugradio. To je neraskidiva veza, kao i veza Turčinovića, KS-a i KBF-a. Kad se pridoda dvojac Šagi-Bunić i Bajsić, dobijemo kompletnu sliku. To zaslužuje našu pozornost i zavrjeđuje da se dalje promiče i nasljeđuje, naglasio je dekan Matulić.

- U središtu svega stoji Bog, a to je naša vjera, koja je nosila i oblikovala i Josipa Turčinovića, u svakom njegovom koraku. Zato je i mogao biti promicatelj Koncila. Njegova kultura je koncilska kultura. Malo je tko toliko u našoj Crkvi učinio. Uspio je bez sumnje, i zato nam je danas čast spominjati se ove dvije obljetnice. Oni idu skupa i to nerazdvojivo. Turčinović je naš student, doktorand, za kojega je njegov mentor Šagi rekao kako mu je bio učitelj, "kao atomska bomba koja mi je pala u vrt". Genijalni um, pronicljivi tumač znakova vremena, inicijator koji sije sjeme koje donosi obilati rod, duh koji se nikad ne umara, koji se ne boji ni velikih prijetnji, primjer svećenika i intelektualca. Turčinović – bogobojazni vjernik Crkve, zaključio je dekan Matulić.

Potom je uslijedio prvi blok predavanja, kojim je ravnao dr. sc. Nenad Malović, profesor pri Katedri za filozofiju pri KBF-u u Zagrebu. Uvodno predavanje održao je istaknuti splitski teolog prof. dr. sc. Nediljko Ante Ančić, čija je tema glasila „Drugi vatikanski koncil i njegovi učinci“.

- Prije četiri godine počela je proslava obljetnice otvaranja Koncila, pri čemu je papa Benedikt XVI. naglasio privrženost Koncilu, te stoga veže Godinu vjere uz tu obljetnicu, kao prigodu da se shvati kako naslijeđeni tekstovi ne gube svoju vrijednost. Riječima svetog Ivana Pavla II., Koncil ostaje "velika milost Crkvi u 20. stoljeću, kao kompas", a uz što je Benedikt XVI. dodao kako uz ispravnu hermeneutiku, Koncil može ostati velika snaga za obnovu Crkve, istaknuo je prof. Ančić.

- Plodovi koncilskog procesa se očituju u osviještenju Koncila, koji postaje svjestan svoje odgovornosti da samostalno donosi odluke, te se razvija kolegijalni duh među biskupima i napušta eurocentrična perspektiva. Katolička crkva se doživljavala kao globalna. Tako promišljanje vlastitog identiteta uključuje i druge. Dogodio se iskorak prema ekumenizmu, dijalogu s religijama, odbacio svaki oblik antisemitizma prema našoj „starijoj braći“, te su se koncilski dokumenti okrenuli cijelom svijetu. Adresat Crkve je cijelo čovječanstvo, te se s poštovanjem odnosi prema nevjernicima. Dokumenti su konstitutivni za Crkvu, kako samu sebe shvaća - u odnosu prema unutra i prema vani, rekao je splitski teolog, te se u predavanju dotaknuo i pitanja postkoncilskog vremena, koje „nije bilo jednostavno i lišeno brojnih poteškoća“.

Postoji nekoliko faza, karakteristične za Zapadno iskustvo.
- Prva etapa bila je oduševljenje, sve je bilo pod dojmom oslobađajućeg događaja i novog početka. Bilo je i nerealnih očekivanja. No, izvanjske promjene nije pratila duhovna obnova. Potom je 70.-ih godina prošlog stoljeća nastupila faza razočarenja. Ujedno se mijenja i klima, koja je iznijela čitav niz kriznih događaja, slabljenje ispovjedne prakse, pohađanja nedjeljnog bogoslužja, manje posvećenih znanja, slabljenje katoličkog profila… Pojavila su se razna mišljenja što dalje s obnovom, te pitanje interpretacije koncilskih dokumenata. Tražila su se jasna pravila – stoga se izvanredna Sinoda biskupa 1985., kada započinje faza autentične i integralne interpretacije Koncila. Nakon pada komunističkih društava, Crkva je na tim područjima zaokupljena novim izazovima, te se zapostavlja koncilska obnova. Benedikt XVI. otvara četvrtu etapu hermeneutike obnove, koja je još u tijeku, posložio je prof. Ančić te ukratko naglasio nekoliko iskoraka i to prvo po pitanju pastorala „Gaudium et spes“.

- U prvom iskoraku riječ je o povezivanju doktrinarnih načela s analizom sadašnjosti; nove interakcije nauka i života; tumačenje znakova vremena u svjetlu Evanđelja, te usmjerenost navještaja Crkve na konkretne ljudske situacije. Drugi iskorak je po pitanju hermeneutike reforme i obnove Crkve. Naime, vodile su se rasprave o različitim varijantama nedopustive interpretacije Koncila: progresistička, historizirajuća i redukcionistička. Zato se traži pouzdana hermeneutika tumačenja koncilskih tekstova, te se stvaraju teološka načela tumačenja i traži se izlaganje cjelovitog smisla koncilskih izraza, koji su često isprepleteni. Posebna pažnja je na četiri velike konstitucije, te da se slovo i duh Koncila treba razumijevati kao cjelinu. Duh cjeline može se pronaći ako se detaljno slijedi povijest teksta. Ujedno, Koncil treba razumijevati u kontinuitetu predaje Crkve, te tražiti svjetlo u suvremenim okolnostima, istaknuo je prof. Ančić, te dodao kako su se bile pojavile i određene zbunjujuće teze o kontinuitetu i diskontinuitetu Koncila, jer su određeni teolozi smatrali kako neki dokumenti Koncila nisu u kontinuitetu s predajom.

- Zato se stvorila potreba hermeneutike reforme i obnove, te reinterpretacije i korekture nekih crkvenih odluka. Treći iskorak je Deklaracija o vjerskoj slobodi, napomenuo je prof. Ančić u svom preglednom predavanju, te zaključio riječima Benedikta XVI. kako je potrebno taj epohalni događaj Koncila „zadržati živim u svijesti i životu Crkve“.

Drugo predavanje naslova „Josip Turčinović – promicatelj Drugoga vatikanskog koncila i ekumenski revnitelj“ održao je prof. dr. sc. Jure Zečević, koji je okupljene prvo upoznao s akademskim oblikovanjem Josipa Turčinovića, kao i o djelovanjima na KBF-u.

- Nosio je u sebi crtu apostolata i djelovanja prema svim ljudima, osniva Institut za teološku kulturu laika, te mu je povjereno da izradi program rada i statut Instituta, koji i dalje djeluje pri KBF-u. Sudjelovao je i u utemeljenju sličnih Instituta u Rijeci i Splitu. Uključen je i u nastanak Instituta za ekumenski dijalog. Na KBF-u su mu povjeravane brojne zadaće: od rada na Bogoslovskoj smotri, do vođenja ekumenskih izaslanstva, pa je sudjelovao na brojnim međunarodnim simpozijima. Turčinović je i suutemeljitelj ekumenskog biltena, „Poslušni duhu“, što je prva jeka Koncila kod nas, izuzevši Glas Koncila. U prvom broju, Šagi, Turčinović i Golub napominju kako je svrha da katolici što prije prigrle duh Koncila, te da se susretnu s ostalom kršćanskom braćom, što ujedno pokazuje objedinjenje dviju tema današnjih obljetnica, istaknuo je prof. Zečević, te nastavio izlagati detalje iz života ovog teološkog diva.

- Turčinović je supokretač časopisa "Croatica christiana periodica", o važnim temama iz hrvatske crkvene povijesti. Urednik je u "Svescima". Uz Tomislava Janka Šagi-Bunića i Vjekoslava Bajsića, utemeljitelj je nove crkvene ustanove - Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije „Kršćanska sadašnjost“, čijim ravnateljem i direktorom ostaje sve do smrti, istaknuo je prof. Zečević. Podsjetimo, zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 22. veljače 1968. izdao je dekret kojim ustanovljuje Centar KS-a.

Što se tiče Turčinovića kao osobe, prof. Zečević ističe:
- Njegov karakter je bio samozatajan, nesebično je radio na objavi drugih autora, dok je svoje zapostavio. Jedne su novine povodom njegove smrti zapisale „kako su njegov spomenik knjige, kao i njegove knjige koje su nenapisane. To mu je spomenik i pred Bogom i pred misterijem Krista, jer je prenošenje riječi s malim slovom i prenošenje Riječi s velikim slovom, njegova kerigma“. Turčinović je animirao, poticao i davao inicijative. Davao je sve što je imao, kako materijalno tako i svoje zdravlje. Među ostalim, ljubav prema Crkvi učinila je da je predano sudjelovao u pripremi svih koncilskih dokumenata, u objavljivanju liturgijskih priručnika, te prijevodu Biblije i Biblije mladih na 11 svjetskih jezika. Družio se s mnogim stručnjacima raznih područja, koji su bili zainteresirani za knjigu. Pronalazio je u teškim vremenima prostor za Crkvu. U dobroj je mjeri zbog knjiga i prerano sagorio. Ostavljao je dubok dojam. Bio je čovjek koji je s malo riječ rekao puno i čije su pisane riječi darivale jasnoću. Slušao sam ga na predavanjima, a studenti nisu bježali s njegovih satova, a kada bi zakasnio zbog obveza u KS-u, bili su razočarani. Ono što je govorio nicalo je iz dubokih korijena. Težio je crkvenom jedinstvu kako Isus želi, a put prema tome je kroz obraćenje svih, kazao je prof. Zečević, te napomenuo kako njegova djela i ostvarenja treba i dalje istraživati.

- Kada su mu snage okopnile, došle su do izražaja njegove ljudske kvalitete. Možda nam Turčinović može poslužiti za ispit savjesti. Brojne osobe iz Crkve, iz brojnih država, kao i državna tijela, poslali su brzojave sućuti KBF-u na vijest o njegovoj smrti, što je pohranjeno u arhivama KBF-a, napomenuo je prof. Zečević.

Nakon prvog bloka predavanja upriličeno je predstavljanje zbornika radova teološkog simpozija „50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 2012.)“, kojega su predstavili akademik Josip Bratulić, prof. dr. sc. Mario Cifrak, prof. dr. sc. Stipe Botica i dr. sc. Andrea Filić. Predstavljanjem je ravnala prof. dr. sc. Ružica Razum s KBF-a u Zagrebu.

OKRUGLI STOL ZNANSTVENOG KOLOKVIJA

Nakon prvog bloka predavanja i predstavljanja zbornika radova teološkog simpozija „50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 2012.)“, organiziran je okrugli stol u kojemu su sudjelovali mons. dr. Mile Bogović, akademik Ivan Golub, akademik Josip Bratulić, akademkinja Anica Nazor, dr. Tonči Matulić, o. Bono Zvonimir Šagi, dr. Jure Zečević, fra Gabrijel Hrvatin Jurišić, Stipe Bagarić, mr. Stjepan Sučić, dr. Peter Kuzmič te dr. Lush Gjergji.

Okrugli stol vodio je don Anton Šuljić, pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti, koji je pozdravio okupljene, te istaknuo važnost proučavanja ostavštine istarskog svećenika i intelektualca, Josipa Turčinovića.

- Bio je čovjek u kojem je Drugi vatikanski koncil našao ponajboljeg tumača. Tih u govoru, neumoran u djelovanju, samozatajan u traženju svjetovnih pa i crkvenih atributa, Turčinović je zaokruži suvremeni lik katoličkog svećenika intelektualca, istaknuo je Šuljić.

Prva tema razgovora bila je "Josip Turčinović u svome vremenu". Nakon što je don Anton iznio kratku biografiju Josipa Turčinovića, riječ je dao akademiku Josipu Bratuliću, inače sumještaninu Josipa Turčinovića.


- U njegovoj kući je uvijek bilo veselo i uvijek je bila otvorena za sve. Otac mu je pred kućom napravio kapelicu, kao i za groblje sliku u kamenu, a to je Josip primio od njega. Što god je vidio, to je mogao i napraviti. Evo jedne anegdote. Naime, svima je Josipova smrt teško pala. Na ispraćaju, nakon što sam nekoliko puta rekao Josip, zabunio sam se i rekao "sveti Josip". Kasnije, kada smo bili na groblju, Šagi-Bunić je rekao: "Nije se naš prijatelj zabunio, današnje vrijeme ima drugačiji pojam sveca – to je heroj na poslu i u životu, što je bio i naš Josip", prisjetio se akademik Bratulić. Potom se osvrnuo na Turčinovićeve početne namjere velikih djelatnosti:
- Nakon mnogih razgovora, došao je meni u kuću i rekao: Pepo (tako smo se međusobno zvali), namjeravamo izdavati časopis, knjige, povijest Katoličke crkve, snimati filmove…
- S čim, otkuda?
- Stavit ćemo sve na stol i očekujemo da će nam Bog dati ruku!
- Pepo, imaš me! Što god treba...

U tom pokretu koji je nastao, mladi su prihvatili koncilski duh, prepoznao se Duh Sveti. Bože mi prosti, ali nisam bio toliko vezan uz roditelje, koliko za njega, iskreno je priznao akademik Bratulić.

Voditelj Šuljić potom je uputio pitanje kolegi pokojnog Turčinovića, biskupu Bogoviću. Zanimalo ga je "kakvo je bilo vrijeme tih 50.-ih godina, kada se komunizam bio razmahao, Stepinac je već u zatvoru, Crkva u represiji, kakvo je vrijeme u toj našoj hrvatskoj stvarnosti?"

- Težak je to zadatak za mene. Bio sam u Pazinu 50.-ih, u prvom razredu Gimnazije, on je bio sedam godina ispred mene. Tada se nismo družili, jer se nije smjelo družiti s onima koji nisu u tvom razredu. U Pazinu nas je tada bilo 304 sjemeništarca. Sve je bilo u strogom redu. Turčinović mi je u sedmom razredu bio nadziratelj. Uočio sam u njemu nešto drugačije. On nas je branio i čuvao. Tu me je "dobio", bio je za mene najsjajnije svjetlo 20. stoljeća u hrvatskom narodu. Drugi put smo se sreli kada je već predavao. Slušao sam njegova predavanja, koja s bila lijepa, kao nešto što ti život čini ugodnim. Kasnije, postao sam član teološkog društva KS-a, u što me pozvao Turčinović.

Tada, 1971. kada je nestalo drva, jer su se svi ograđivali, ispred mene su stali Turčinović, Šagi, Bajsić, Valković… to su bili ljudi koje je trebalo slijediti. On je imao širi pogled na probleme i znao je uprijeti u središte problema. Nikad nije ulazio u "trgovinu" s društvom, nego je tražio gdje je potrebno radnje i tamo je okupljao ljude, poput Isusa. Dakle, nije radio sam. Centrirao je problem i radio na njemu. Takav pristup nisam nigdje uočio. Kada je umro, mi koji smo se družili s njime, znali smo reći: "Pa, koga ćemo sada pitati: Što znači ovaj događaj?" Danas se mnogo govorio da treba poštivati razlike, ali kod njega to nije po sebi vrijednost. On je naglašavao kako treba poštivati vrednote, a razlika ga nije toliko zanimala, prisjetio se biskup Bogović, istaknuti hrvatski crkveni povjesničar.


Potom je akademik Ivan Golub dobio riječ:

- Već je prošlo 25 godina od kada je sklopio oči. No, sjećanje je u biti uskrsnuće. Sjećanjem ga dovodimo u naše vrijeme. Bog je veliki naglasak stavio na sjećanje i na posljednjoj večeri je ustanovio sjećanje. Zaborav je bolna stvar, a ne-zaborav je krepost. To je prilika da uskrisimo onoga koji je otišao s naših očiju. Susreli smo se na KBF-u, bio je godinu, dvije mlađi. Predavao je uz Bakšića na Katedri za dogmatiku. Šagi je predavao "karakterne sakramente". Turčinović i ja smo uočili da je Šagi drugačiji. Jednom smo otišli u Šagijev samostan, dugo smo razgovarali, te ga upitali na kraju, kako mu je kao provincijalu: "Najteže mi je s onima koji su slijepo poslušni, pa uživaju u zaslugama pred Bogom što radi Boga slušaju budalu", rekao nam je Šagi. Po povratku kući iz samostana na Dubravi, Turčinović mi je rekao: "Da mi je vidjeti svijet Šagijevim očima!", prisjetio se akademik Golub i nastavio s par anegdota:

- Posjetio sam Josipa u Istri i biciklima smo je obišli. Jedno sam bio pao i dobro se ogrebao, a on me utješio rečenicom: "Cjelina je važnija od dijela!". Sad ću vam ispričati nešto sa sprovoda. Naime, kada smo išli Josipu na sprovod, sjetio sam se one njegove „da mi je vidjeti svijet Šagijevim očima“ i to sam Šagiju rekao. Na to mi je Šagi odgovorio: "Da mi je vidjeti svijet Turčinovićevim očima!"

Prisjetio se akademik Golub još jednog značajnog događaja:
- Nakon cijelog dana predavanja, imao sam unutarnji poticaj posjetiti Josipa. I poslušao sam ga. Bio je u krevetu, sama kost. Tada mi je rekao da moram objaviti pisma koja smo izmjenjivali. Oprostili smo se s osmijehom. Sutradan je pao u komu, o Bože, hvala ti što sam poslušao poticaje. Pisma su izašla na 444 stranice! Jednom mi je Turčinović napisao: "Ne žali ako ne možeš žeti sve što siješ."


Stipe Bagarić okupljene je upoznao s činjenicom kako mu je "Josip osobno rekao da ga je nakon završetka gimnazije biskup htio poslati na studije u Rim, ali nije dobio putovnicu. Jedan od razloga je bio jer je kao gimnazijalac surađivao s Božom Milanovićem i sudjelovao u pripremi dokumenata za razgraničenje Istre. Putovnicu je dobio tek sredinom 70."

Govoreći o ondašnjem vremenu, o. Bono Zvonimir Šagi, rekao je kako je tada bio veći interes za knjigu, nego sada.

- Zaređeni smo za svećenika kada i on, i njega treba shvatiti kao čovjeka koji misli kroz kontekst vremena. Shvatio je da je ključ svega dijalog i da se Crkva mora otvoriti. Josip je bio čovjek dijaloga. Imao je talente i karizme, te sposobnost ih otkrije u drugim osobama. Bio je sijač Božje riječi u zgodno i nezgodno vrijeme. Njegovim se marom razvijana i djelatnost KS-a, koja se razgranala. Mnogi će reći kako velike ideje pokreću svijet, ali idejama su potrebni pregaoci, pitao se Zvonimir Šagi.

Akademkinja Anica Nazor posvjedočila je kako je Turčinović radio na Rječniku crkveno-slavenskoga jezika hrvatske redakcije. "Znalački ga je uređivao. Nije doživio prvi sveščić 2000. godine, a do danas ih je izašlo 20 i čine dva toma. Ta građa je naveliko citirana u slavističkim izdanjima. Neka je hvala Josipu Turčinoviću što je sudjelovao u tom djelu."

Fra Gabrijel Hrvatin Jurišić, prijatelj i suradnik Turčinovićev upoznao je okupljene s kojim je žarom on radio svoj posao i kako je "Turčinović bio motor koji u Hrvatskoj sve vuče". Otkrio je i kako postoji jedan neostvareni Turčinovićev san, a to je hrvatska katolička enciklopedija.

- U meni je vidio tajnika koji bi prikupljao materijale, ali program je proprao. To je Josip silno želio, da se predstavi Crkva i narod. Moj susret s njim bio je Božji dar osobno meni, istaknuo je fra Gabrijel.

Stjepan Sučić je 1969. upoznao Josipa, kolegu njegovog pokojnog brata svećenika.


- Cijenio sam sve više izniman teološki napor naših profesora i mladih učenjaka, koji su na skromnim strojevima objavljivali knjige koje su bile odmah rasprodane. Turčinović je u posveti jednom napisao kako imamo vrlo malo umjetničke i znanstvene proze, tako da nije čudno da je ustanovio biblioteku teoloških radova. Turčinović je bio čovjek koji je govorio kako probleme treba studirati. Održavao je propovijedi koje su okupljale stotine ljudi, ali je isticao da probleme treba studirati. Tako je poticao nas studente da gutamo novu literaturu, da idemo na tribine "Književnog petka", i sve slušamo… Gdje su Turčinović i Edvard Kocbek išli nakon "Književnog petka"? U Kršćansku sadašnjost, na Marulićev trg 14! Vidjevši brojna izdanja KS-a, Kocbek je izjavio: Ovo je čudo!

Lusha Gjergi iznio je kako je Turčinović za njega bio "prijatelj, brat i svećenik, te nadahnuće da radimo. Zajedno smo otisnuli preko 80 knjiga. Bio mi je nadahnuće za 15 knjiga posvećenih Majci Terezi. Znao je za patnje albanskog naroda. Dva tjedna prije njegove smrti, nije govorio o svom stanju, nego me pitao "dokle ćete vi trpjeti tako i toliko? Molimo da sve bude dobro za vaš ispaćeni albanski narod". Turčinović je za mene katolička duša koji je za cijelu Istočnu Europu pokrenuo toliko toga, vjerovao je riječi i Riječi, te da je objavljivanje knjiga prilika da izađemo iz sakristija. Zahvalan sam njemu i KS-u za veliku podršku, rekao je Gjergi.

Dr. Peter Kuzmič je istaknuo kako je Turčinović bio veliki poduzetnik, upravitelj, te je bio svestrano nadaren.

- Da je bio u Americi bio bi bogataš. A dao se ovdje za narod, kao i Šagi. Žrtvovali su vlastite karijere. Mogao je mnogo toga objaviti, a to je omogućio mnogima od nas. Radio je 18 sati dnevno, dolazili smo na Marulićev trg 14 i on je uvijek bio tamo za nas. „A tko će sve to platiti?“, znalo se pitati. No, Josip je kao čovjek kairosa unutar kronosa znao da novac slijedi viziju, a ne obrnuto. Njegova je vizija išla dalje. Bio je ispred svog vremena, da je poživio još 20 godina, ovo bi prenosila hrvatska katolička televizija. Inače, kardinal Franjo Kuharić poznatu trojku je zaštitio od napada kao otac, te je rekao: "Oni su vjerni sinovi Crkve, nemojte ih dirati!".

Prof. dr. sc. Jure Zečević istaknuo je kako se uočava "Turčinovićeva univerzalnost i svestranost. Za ono što nije mogao stići sam, nalazio bi suradnike, koji mogu djelovati u svrhu koncilizacije naše Crkve. Bio je neiscrpni motor. Rano je dogorio, ali svjetlo koje je dao je veliko".

Voditelj okruglog stola, don Anton Šuljić završio je epitafom Josipu Turčinoviću što ga je napisao Šagi-Bunić:

"Ta uporna hrvatska svijeća
na oba je gorjela kraja
da rastjera mrakove naše blistom Kristova sjaja.
Istrošio sav se vosak...
al' osta blistavi duh
O, ljudi hrvatske zemlje, u larmi ne gubimo sluh!"

"Turčinović je za druge bio milog srca"

U drugom dijelu Znanstvenog kolokvija direktor Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepan Brebrić i dr. sc. Stjepan Kušar predstavili su knjige "Misao vjere" i "Odjeci vjere" u kojima su okupljena autorska djela plodnog teologa Josipa Turčinovića. Voditelj don Anton Šuljić u uvodnoj riječi istaknuo je kako je ovo "prvi pokušaj da se Turčinovićeva teološka misao ustanovi".

Direktor Brebrić govoreći o načinima i oblicima vjere, istaknuo je kako su oni "prisutni u prostorima ispunjenima Božjim Duhom po čovještvu Isusa Krista, te postoje u kršćanskim zajednicama i zato ih treba potražiti u tekstovima Josipa Turčinovića". Tako se za Brebrića kršćanstvo ne može odvojiti od kulture, a kultura od umjetnosti.

- Upravo to mjesto susreta vjere, kulture i umjetnosti su kršćani u zajedništvu vjere Crkve, rekao je Brebrić, te uz riječi Stjepana Kušara iz predgovora knjige, istaknuo kako se i kod Turčinovićeva djelovanja otkriva zajedništvo vjere i kulture.
Zbog činjenice da je prethodni okrugli stol trajao vremenski duže od predviđenog, dr. sc. Brebrić kolegijalno je prepustio riječ dr. sc. Stjepanu Kušaru, koji je priređujući knjige "postavio visoki standard priprema knjiga".

Kušar je otvorio predavanje pitanjem na temelju čega se drznuti govoriti o misli Turčinovića?

- Već znate da su ti izvori i više nego skromni, barem što se tiče papirnatog opsega. Što se tiče akademskih pisanih tekstova imamo dvije knjige i šest članaka. Tematika je uglavnom iz povijesti teologije. Potom, tu su tri knjige njegovih teoloških propovijedi. Treća skupina su intervjui iz novina i časopisa. I na kraju, nekoliko tekstova literarno-kritičkog karaktera. Tako je pisao priče o mami Bari - mami profesora Goluba, rekao je Kušar, te krenuo u analizu Turčinovićeve teologije.

- Ne radi se o teoriji teologije, nego o praksi teologije. Ne o mogućim, nego o praksi mišljenja, koje se ukorjenjuje u djelovanju i onda crpi za nova djelovanja. To je teologija koja je uvijek s nogama na zemlji. Teologija nikad ne gubi kontakt sa zemljom. Teologija nije filozofijska teologija, koja je dobra i potrebna, ali, kršćanska teologija uvijek polazi od povijesnog događaja osobe Isusa Krista. I ako hoće biti kršćanska mora imati noge na zemlji, iz koje onda čovjek može mijenjati svoju praksu. To je Turčinovićeva misao, koju bih raščlanio u četiri koraka, s obzirom na narav teologije.

Prvi korak - što je to teologija? Po klasičnoj definiciji to je vjera koja traži razumijevanje same sebe. Teologija je ljudsko djelo. Vjera je između blaženog djelovanja i početnog udarca kada čovjek počinje vjerovati. Kud ga to vodi? Početak odgovora je već korak u teologiju. Za njega je vjera religiozni stav kad se subjekt budi i ostvaruje prema transcendenciji. To može biti i druga osoba, koja je također transcendentna. Ulazim u granice drugoga, ako mi dopusti. Ako je čovjek vjernik, onda je to Bog. Tako će Turčinović reći: "Vjerovati znači obratiti se. Najbitnije je koliko milost, slobodno prihvaćena, odista postane moja." Kakvo je biće čovjek? Za njega je čovjek stvaralac. Stvara nešto novo, novu formu života koja je inspirirana Evanđeljem, usuditi se biti drugačijim. Dovoljno je sjetiti se kako je kršćanstvo startalo, u rimski svijet i dalje. Kod Turčinovića je teologija kerigmatična. Kerigma znači navještaj vjere u Boga spasitelja u Isusu Kristu. Kod njega se ne ide u spekulaciju, u sustav mišljenja, što je inače moguće i potrebno, istaknuo je Kušar, dok je kao drugu oznaku Turčinovićeve teologije naveo teologiju kao govor o Bogu, logos o Bogu.

- Kod njega to nije posvuda razrađeno, ali središnje je onaj izraz vezan uz Božić: tko je taj Bog – onaj kojega za Božić slavimo? Božić nije rođenje ideje, već rođendan Emanuela – s nama Boga. To je drskost kršćanstva. Za njegovu je misao bitno da se on ne gubi u preambula fidei, već razmišlja i govori u i iz vjere. To je pozicija koja je na jedinstven način prezentirana. Bitno u govoru o Bogu, u jednoj formuli: to bi značilo tako progovoriti o Bogu da se čovjek osjeća potaknutim vjerovati Isusu Kristu njegovog Boga. Sav govor o Bogu se izvodi iz onoga što se vidi u Isusu Kristu. Kršćanski Bog je bitno jedan, ali punina života u razmjeni primanja i davanja. To je pokušaj domišljavanja Boga kao ljubavi, a ne kao erosa, što je prisutno u drugim religijama. Bog je slobodan prema sebi, iskoračuje iz sebe. Kad Isus govori o Bogu, onda on u tim postupcima otkriva Boga i pokazuje kako Bog kroz njega djeluje. To je samoočitovanje u smislu prakse, a teologija koja to slijedi i hoće razumjeti ide za tim da Božje postupanje ima završetak u praksi. Teologija Trojstva nije puka apstrakcija, naglasio je Kušar.

Kao treću oznaku ili pokušaj Turčinovićeve teologije navodi teologiju oblik reflektiranog samorazumijevanja jedne kršćanske zajednice – Crkve.

- Svaka zajednica, od nogometnog kluba i dalje, ima misao o samoj sebi – tko je, čemu služi… - i tako već imate posla s refleksijom. Kršćanska zajednica promišlja samu sebe, što onda dobiva oblik, kao i korake koji se iz toga izvode: etika, socijalnost… To je njegova crkvenost teologije. Njega zanima kako je teologija u zajednici promišljena, življena i izražena. Nastoji pojmiti kakva bi forma odnosa trebala biti u šarolikosti svijeta i zajednica. To je područje ekumenizma. Ukoliko je Bog jedno takvo zajedništvo, onda one koji se pozivanju na Njega nešto obvezuje. Ali on je, dakako, svjestan da se ne može prevladati jaz, koji se njegovao tisućljećima, napomenuo je Kušar, te kao četvrti pokušaj naveo teologiju kao javnosti okrenuto lice vjere.

- Teologija je javno lice vjere, intelektualnoj javnosti okrenuto lice vjere. Teologija je i izazov za mišljenje. To je nešto što je u svakom vremenu nužno potrebno. Vjera ima dva lica – privatno i javno. Prvo je tajna, intimno i nevidljivo, a bit mu je neizrecivo. U tom smislu, o Turčinoviću nemam što reći. No, drugo, kada ga promatramo kao vjernika i teologa, vidimo kako se njegova vjera razlijeva u svim duginim bojama. Vjerovanje, mišljenje i djelovanje. Jedna otvorenost misli prema javnosti, koja ne poznaje granice. Intelektualnost vjere kod njega ide u pravcu koji je više umjetnički, kroz koju je pokušavao prezentirati to lice vjere.

Vidi se kako je nastojao svaki prostor iskoristiti za tu prezentaciju, ali ne u smislu ideološkog nadmetanja. Njegova vjera je teološki izrečena, oblikovana i respektira one koji ne vjeruju. U tome je njegova veličina. Riječ je o usredotočenosti na ono bitno. Bez okolišanja i dugih prilaza tom bitnom, uspio je izreći ono to je bitno za kršćansku vjeru. Odakle to kod njega? Prvo, on je volio vjerovati, vjerovati Isusu njegova Boga. I to bi i nama moglo nešto značiti, a njemu je to bilo život. Drugo, nije imao dovoljno vremena, jer mu je vrijeme bilo oročeno i zato je morao ići izravno i bez okolišanja. Nemam dojam da je bio ispunjen nervozom prema onima koji nisu kao on. Iako ponekad nestrpljiv, mislim da je za druge bio "misericordia", u njegovom prijevodu, bio je milog srca, zaključio je Kušar.

Bogati i raznovrsni program Znanstvenog kolokvija nastavljen je prikazivanjem filma Irene Hrvatin naslova „Sijač riječi – Josip Turčinović“, koji snimljen u suradnji HTV-a i KS-a.

Na kraju Znanstvenog kolokvija, u Zagrebačkoj katedrali održana je zadušnica za Josipa Turčinovića. Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, dok su u koncelebraciji bili gospićko-senjski biskup Mile Bogović, dekan KBF-a prof. dr. sc. Tonči Matulić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mr. Anđelko Koščak, te brojni drugi svećenici i prijatelji Josipa Turčinovića. Uz rodbinu i prijatelje, na misi je bio nazočan i direktor Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepan Brebrić, kao i djelatnici KS-a. U propovijedi, biskup Šaško je napomenuo kako je "Josip volio Crkvu, bio osjetljiv prema potrebama bližnjih te svjedočio hrabrost". Na kraju misnog slavlja okupljene je pozdravio dekan Matulić, te zahvalio biskupu Šašku na potpori.

Znanstveni kolokvij u organizaciji KBF-a i KS-a omogućio je posjetiteljima širok, bogat i plodan pogled i pregled kako Drugog vatikanskog koncila i postkoncilskog vremena, tako i djelovanja hrvatskog teološkog diva 20. stoljeća – Josipa Turčinovića.

Dr. Saša Horvat

Misao dana

Ako se danas spominjemo vukovarskih i žrtava Škabrnje te ostalih mjesta, tada to, barem s vjerničke strane, ne želi biti podgrijavanje zle krvi ili zlopamćenje kao oblik nepročišćene savjesti, već radije sjećanje na žrtve koje obvezuju na rast. Kad ne bi postojala istina da se iz svakoga zla može naučiti, tada bi zlo bilo prestrašno i nepodnošljivo. Patnja ima i moć čišćenja. Katarzičnost boli i gubitaka katkad svijesti i savjesti može dati mnogo više od svakoga znanja. Danas, na obljetnicu vukovarskih stradanja, moramo se zapitati koliko smo i kao pojedinci i kao društvo naučili iz te patnje. Čišćenje pamćenja, na koje je osobito u Godini Velikoga jubileja pozivao papa Ivan Pavao II., nije kirurški zahvat kojim bismo odjednom izvadili tumor koji se proširio krvotokom. U ovom je slučaju nužno dugotrajno, ustrajno i opcionalno liječenje. A ono nije salonski, a kamo li apstraktni intelektualni posao. To je liječenje zahtjevna i sabrana usmjerenost prema onoj zbilji koja, barem kršćanima,

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.