Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja

Autor, dr. Petar Bezina, u knjizi Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja daje opći pregled svih samostanskih arhiva te donosi podrobni popis rukopisa Provincije Presvetoga Otkupitelja. Pišući ovu knjigu dr. Bezina oslanjao se na radove svoje subraće (kao što su već izrađeni inventari samostanskih arhiva, posebno oni fra Josipa Ante Solda), ali je i sam pregledao te arhive i rukopise. Iako ova knjiga daje zaokruženi pregled cjelokupne rukopisne baštine franjevačke Provincije, težište je na popisu rukopisa. Autor arhive opisuje sumarno i upućuje na ranije izrađene inventare. Dr. Bezina nije samo izradio pregledne popise nego ih je, kako ističe u Predgovoru, "prilikom pregledavanja, svrstao po sadržaju, a na nekima sam signaturu označio olovkom". Njegova briga za zaštitu cjelokupne rukopisne baštine franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja prvenstveno se temelji na svijesti o ulozi franjevaca u hrvatskom narodu. Oni su "uz duhovni rad podizali potlačeni narod iz zaostalosti, poučavajući ga u osnovnoj pismenosti, davali mu savjet u obrađivanju polja i oplemenjivanju biljaka i pružali mu materijalnu pomoć". Upravo pisani trag sačuvan u samostanskim arhivima i knjižnicama najbolje je svjedočanstvo o toj njihovoj djelatnosti. On posebno naglašava značenje arhiva, pa u Uvodu ističe potrebu njihove zaštite. Ova knjiga nema pretenzije da do kraja stručno obradi svu rukopisnu baštinu Provincije Presvetoga Otkupitelja. Autor je više htio "upozoriti i onoga tko za njih (rukopise) ne zna, a time možda potaknuti volju za rad" na njihovu daljem proučavanju.