Pretraži u novostima

'Upravo nas čitanje osposobljava da budemo više Božji, ali i više ljudski'

- Kategorija : Novosti

Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na KBF-u Đakovu, u kratkom razgovoru predstavio je nedavno objavljen novi broj međunarodnoga katoličkog časopisa Communio, čiji je glavni urednik. Međutim, u tom razgovoru, objavljenom na YouTube kanalu Kršćanske sadašnjosti, nije govorio samo o časopisu, već i o čitanju, kulturi čitanja, gesti čitanja iz kršćanske perspektive. 

Naime, u godini smo koju je Vlada Republike Hrvatske proglasila Godinom čitanja, a koja pridonosi razvoju kulture čitanja i omogućava što većem dijelu društva čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanjem. No, kakva je situacija s čitanjem teološke literature u Hrvatskoj? Čita li se dovoljno i kako bi se trebalo/moglo potaknuti i zainteresirati čitatelje za teološku literaturu? Na ta je pitanja, među ostalim, profesor Ivica Raguž iznio vrlo zanimljive odgovore koje donosimo u nastavku: 

Ponajprije treba reći da živimo u vremenu krize čitanja i da, nažalost, sve manje ljudi, osobito mladih, čita. Kažem „nažalost“, jer je gesta čitanja jedna predivna gesta. Rekao bih da je to ponajprije gesta velike slobode. Onaj tko čita, povlači se iz svijeta. Da bi mogao čitati, moraš se osamiti, moraš se odmaknuti od svijeta, i u tom je smislu čitanje velika gesta slobode. Oslobađamo se, čitajući, od ovoga svijeta, od banalnosti ovoga svijeta, od utjecaja koji je vrlo negativan za naš duh. U tom smislu, trebalo bi promovirati čitanje upravo pod vidom slobode, oslobađanja. Oslobađamo se od ovoga svijeta i pronalazimo, što je također jako važno, mir. Onaj tko se osamljuje od svijeta da bi mogao čitati, mora biti smiren. U vremenu nemira, buke, gužve i strke, gesta čitanja nam tako daruje mir. Dakle, uz gestu slobode, čitanje nam daje mir. 

Čitanje je gesta slušanja i poniznosti

Također, čitanje je za nas vjernike gesta slušanja, odnosno gesta poniznosti. Da bi mogao čitati, moraš slušati autora. A to znači: da bi slušao, trebaš biti ponizan. U tom smislu, mi vjernici se upravo čitajući Sveto pismo, ali i crkvene oce i mnoge druge autore, učimo slobodi, primamo mir, poniznost i tako se učimo slušati. I na taj način, ovo bih također istaknuo, gesta čitanja nam daruje i poslušnost prema drugima, odnosno sposobnost da slušamo druge, da budemo pozorni za druge. Mi živimo u kulturi koja je izgubila osjećaj za pozornost, slušanje drugoga. A bez – a to je jako važno – čitanja, to se neće moći dogoditi.

Ovdje bih također naglasio da čitanje ponajprije uključuje stvarnu knjigu. Mi smo kršćani religija tijela. Bog je uzeo tijelo, pa tako i knjiga zahtijeva tijelo, miris, da je uzmemo, da je osjetimo među prstima, da zabilježimo, da se bavimo njome. Dakle, knjiga i gesta čitanja, da bi bila prava gesta, ona zahtijeva tijelo, zahtijeva u pravom smislu tjelesnu knjigu, stvarnu knjigu. Time, dakako, ne želim reći da i ostale knjige, elektroničke knjige nisu važne. One nam mogu pridonijeti, osobito ako nam ove stvarne knjige nisu dostupne.

Dobre knjige nikada ne gube važnost

S obzirom na teološku literaturu, nalazimo se u istoj situaciji kao i s obzirom na ostale knjige. Također sam mišljenja da se vrlo malo čita i teološka literatura. I s obzirom na tu krizu, teško je naći pravi odgovor kako to promijeniti. Možda ćemo najbolje promijeniti nešto tako da ponajprije pišemo dobre knjige, objavljujemo dobre knjige, koje ne mogu, ako su dobre, nikada izgubiti na svojem značenju. Primjerice, ja nabavljam iz antikvarijata širom Europe knjige koje su objavljene prije 150 godina. Čak neke nisu gotovo ni otvorene, stare knjige više od 150 godina, iz pera nekih teoloških autora, koje su, evo, čekale 150 godina da u biti zažive, da ih netko u Hrvatskoj otvori, da ih netko zavoli, da ih uzme u ruke. U tom smislu knjige, ako možda i nisu prodane, iako se ne prodaju u ovom trenutku, one čim su objavljene donose veliki blagoslov za Crkvu i za svaku kulturu. Upravo nas čitanje osposobljava da budemo više Božji, a da budemo i više ljudski, da budemo pozorni jedni prema drugima.

Cijeli razgovor s prof. Ivicom Ragužem pogledajte i poslušajte ovdje.

Podijeli sadržaj