Samo pet stvari: Blagoslovio te Bog da vidiš djecu svoje djece

U zagrljaju vrimena

jubav žudin bez brimena.

Dižen pogled prema gori

di će nestat svake boli.

F. B.

1. PRVI SVJETSKI DAN DJEDOVA I BAKA I STARIJIH OSOBA

Ove godine, uoči svetkovine Isusova prikazanja u Hramu, papa Franjo odredio je da se u Crkvi svake godine proslavlja Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba četvrte nedjelje u srpnju. Taj je dan je izabran zato što je uvijek blizu blagdana sv. Joakima i sv. Ane, Isusovih djeda i bake. Ne želeći zanemariti one koji su u zreloj dobi, a nisu djedovi ili bake, Papa je u taj dan uključio i sve starije osobe. Prigodu za najavu Svjetskoga dana djedova i baka i starijih osoba Papa je pronašao u činjenici da se pri Isusovu prikazanju spominje proročica Ana, žena veoma odmakla u godinama te pravedan i bogobojazan Šimun, kojemu se ne spominje dob, ali ga svi nazivaju starcem.

I, dok se radujemo Papinoj inicijativi, istodobno se pitamo kako to da se tek sada netko dosjetio u Crkvi poseban dan posvetiti djedovima i bakama i starijim osobama. I to nas dovodi do zaključka da uvijek ima prostora za poboljšanje svijeta u kojemu živimo i za dobre inicijative. Jer ljubav je domišljata i uvijek se može pronaći način kako nekome pokazati da ga volimo i da nam je stalo do njega.

2. NAUČI NAS DANE NAŠE BROJITI

Još tamo od praroditelja i izlaska iz Edena ljudi se trude osigurati sebi vječnu mladost i bezbrižan život. Živeći u ovim vremenima, netko bi možda i pomislio da je čovječanstvo u tome uspjelo jer se zahvaljujući napretku tehnike i znanosti doista produljio čovjekov životni vijek. No, kao i uvijek kad se muče graditelji gradeći bez Gospodina, nije ispalo onako kako smo htjeli. Namjesto vječne mladosti dobili smo produljenu starost, a namjesto bezbrižnog života dobili smo komplicirano i nesigurno postojanje u kojemu smo prisiljeni gubiti život da bismo preživjeli.

Prihvaćajući bez propitkivanja zabludu da imamo vremena, ljudi olako trate svoje vrijeme i ne čine ono što bi trebali u vrememu u kojemu bi trebali. A suvremeno krvoločno božanstvo uživanja i uspjeha traži od ljudi da mu bespogovorno prinose žrtve. I ljudi to čine. Trčeći za užitkom i uspjehom, i ovomu krvoločnom božanstvu žrtvuju djecu. I onu začetu i onu nezačetu. I onu rođenu i onu nerođenu. I na kraju čovjek svoj produljeni život proživi bez smisla i potomstva.

3. PROBLEM JE STARIH U TOME ŠTO SU STARI

I upravo ta znanost i tehnika, koja je omogućila čovjeku da dulje vrijeme bude star, učinila je starost besmislenom. Naime, najvažnija zadaća starosti bila je prenošenje znanja i iskustva mlađim naraštajima. Ono što je bilo staro smatralo se uspješnim i vrijednim. I sam Papa veli da je „starost dar i da su bake i djedovi spona koja povezuje naraštaje kako bi se mladima prenijelo iskustvo života i vjere“. 

Ali suvremeno doba staro ne smatra vrijednim. Suvremenom dobu i ljudima koji žive mentalitet ovoga vremena vrijednost je ono što je novo. Novo je bolje, a staro se baca. Iskustvo je starih beskorisno jer nije kompatibilno s novim postignućima. Zato unuci više ne dolaze djedovima i bakama da bi učili o životu, stjecali vještine i ulazili u svijet odraslih, nego djedovi i bake vapiju za pomoć i mole unuke da im pomognu snaći se.

4. IMENA PUNA NJEŽNOSTI

Pravi je čas da zastanemo i promislimo o djedovima, bakama i svim starijim ljudima. Da se odmaknemo od fraza koje više ništa ne znače i doista promislimo kako danas biti djed, baka i starija osoba. S jedne strane treba staviti naglasak na vrijednost svake osobe, bez obzira na njezinu kronološku dob. Starci nisu netko koga treba trpjeti i o kome se treba brinuti dok napokon ne umre, nego su osobe vrijedne same po sebi. I kad shvatimo da su starci osobe, a ne problem, moći ćemo shvatiti i drugu bitnu stvar. Da mogu uspostavljati odnose kao i sve druge osobe. Odnose u kojima se uvijek dariva i prima. Ne zato što nam je to dužnost, nego zbog toga što nas povezuje ljubav.

Zato su lijepa imena puna nježnosti kojima se naziva djedove i bake u različitim krajevima lijepe naše domovine i lijepoga našeg svijeta. Imena koja upućuju na to da su nježnost i ljubav ono što na kraju ima zadnju riječ i ono što djedovi i bake i mogu i trebaju darivati svojim unucima.

5. O NASLOVU

U 128. psalmu, koje mu je dodan naslov Blagoslov vjerniku, u posljednjem retku stoji blagoslov čija parafraza stoji u naslovu. Vidjeti djecu svoje djece doista je blagoslov. Vidjeti kako ti djeca odrastaju, kako ih netko voli i želi s njima stvarati novi život i onda taj novi život uzeti i u svoj naručaj neprocjenjiv je blagoslov. Roditeljstvo daje smisao i blagoslov životu, ali taj smisao i blagoslov čovjek shvati tek kad vidi unučad.

To malo čudo života pred kojim čovjek osjeća zahvalnost i ljubav blagoslov je koji shvaća samo onaj tko doživi. Zato nemojmo ulaziti u unaprijed izgubljenu bitku s biologijom i čeznuti za vječnom mladošću, nego starimo u skladu sa svojom životnom dobi. I budimo djedovi i bake koji će uskakati, pomagati i voljeti, puštajući roditeljima da budu roditelji. I neprestano svoju vjeru i svoj pogled uzdižimo prema gore. Prema svrsi našega životnog puta.

Ne postoji dob za umirovljenje u naviještanju Evanđelja 

i prenošenja predaje vašim unucima. 

F.

Autor: Ante Jerković

* Članak je objavljen u novom, ljetnom dvobroju revije Kana.