Cvjetnica: Ne samo teološko nego i duboko ljudsko značenje

Uz Cvjetnicu, nedjelju muke Gospodnje, donosimo ulomak iz knjige Osobno sijati riječ istine, ljubavi, milosrđa i dobrote, podnaslova Komentar liturgijskih čitanja, misli vodilje i konkretne propovijedi bibličara Bože Lujića.

Knjigu ujedno kao cjelinu preporučujemo kao poticaj i uvod u pojedinu nedjelju ili blagdan, za bolje razumijevanje Božje riječi u konkretnoj stvarnosti:

Cvjetnica predstavlja zapravo uvod u događaje Velikoga tjedna: posljednju večeru, Isusovo razapinjanje, boravak u grobu i uskrsnuće. S druge strane, Cvjetnica spaja Isusov zemaljski život i njegov nasilan završetak na Kalvariji u jednu cjelinu, i služi kao iskustveno-teološka poveznica. Tu je ushićeno pozdravljanje Isusa prilikom njegova ulaska u Jeruzalem kao i „raspni ga, raspni ga“ s pogrdama u drugome dijelu. I sve to spada u život i uobičajenu logiku ponašanja ljudi koji su u stanju jedan dan nekoga veličati, a drugi ga odbaciti i osuditi, pa čak i ubiti. Takva ljudska sudbina nije zaobišla ni Isusa. Zato Cvjetnica ima ne samo svoje teološko nego i duboko ljudsko značenje. (…)

Događaj Cvjetnice otvara velika pitanja u međuljudskim odnosima i u ovome vremenu. Može li se pravednik i onaj koji čini dobro, osloniti na javno mišljenje i potporu onih koji gledaju samo na vlastiti interes i vlastiti probitak? Koliko su ljudi uopće stabilni u svojim stavovima, u svojim vrijednostima, u svome svjetonazoru, osobito u kriznim situacijama? Nije li sudbina pravednika uvijek ista: da ostaje sam i da na kraju mora i umrijeti sam ako želi ostati dosljedan svome životnome putu? Je li sudbina onih koji čine pravdu, dobrotu, ljubav u ovome svijetu križ sa svim onim što iz toga proizlazi?

Čini se da i iskustvo povijesti pokazuje da Isus nije bio usamljen primjer, nego da je takvih primjera u povijesti bilo jako puno. Razlika je u tome što je Isus paradigmatičan primjer koji na sebi nije imao mrlje, koji nije pokazivao znakove slabosti, nesnošljivosti ili potrebu osvetničkog djelovanja, a opet je završio kao osuđenik dviju vlasti: vjerske i političke, koje su se udružile u osudi pravednika. I taj slučaj nije ograničen na Isusa nego je takvih slučajeva bilo i te kako puno gdje su se obje vlasti, koje se inače ne slažu, ipak složile u osudi pravednika.

Zato su nepotrebne naše jadikovke kad nas snađe neko zlo, kad nas odbacuju, kad nas krivo osuđuju, kad ustaju protiv nas i naši dojučerašnji prijatelji, kad i vlastita djeca ustaju protiv roditelja, kad sve vlasti ovoga svijeta ustaju protiv nekoga koji čini pravdu i dobro – pa to su isto radili i Isusu. Zar je bilo tko na ovome svijetu bolji i pravedniji od Isusa pa da bi bio pošteđen, kad to nije bio slučaj ni s Isusom? Događaji s Isusom pomažu svima da bolje promotre svoje stanje i nađu rješenje ondje gdje gledano običnim ljudskim očima ono ne postoji.

Knjigu Bože Lujića, Osobno sijati riječ istine, ljubavi, milosrđa i dobrote, potražite u knjižarama Kršćanske sadašnjosti ili u web knjižari, a odnedavno je dostupna i u eIzdanju po nižoj cijeni.