Pretraži u novostima

Knjiga mjeseca o putevima žalovanja: Suze nemaju zadnju riječ

- Kategorija : Novosti

S problemom žalovanja u nekom se trenutku života susretnu svi ljudi. Nitko tome ne može umaknuti… “Svaki tren to može postati aktualno. Može me pogoditi od danas do sutra. Bilo tako da sam ja taj koji žali zbog gubitka neke osobe koja mi je puno značila, bilo da je meni netko blizak pretrpio takav gubitak pa sam sada pozvan pratiti ga u njegovu žalovanju, biti uz njega, pomoći mu, koliko se može – ako se uopće može”, piše u knjizi Suze nemaju zadnju riječ poznati austrijski pisac knjiga duhovne tematike Josef Dirnbeck. Upravo tu knjigu tijekom studenoga Kršćanska sadašnjost izdvojila je kao Knjigu mjeseca na popustu od 30 % (45,50 kn umjesto 60 kn).

Što se kaže čovjeku koji je pretrpio neki tragičan udarac kobi? Čime ga se može utješiti? Je li uopće moguće utješiti riječima? Često se u takvim trenutcima čovjek osjeća jako bespomoćno. Rado bi pomogao, ali se osjeća isto tako bespomoćnim kao i osoba kojoj želi pomoći. Ne zna što bi rekao. Ostane bez riječi. U najistinitijem smislu riječi čovjek “zanijemi”. 

U ovoj divnoj knjizi čitatelj će susresti niz stvarnih tragičnih primjera, iznenadne smrti mlade žene, oca čije je dijete počinilo samoubojstvo te niza drugih nesreća, no naglasak je na duhovnoj nadi, na putevima kroz žalovanje, kako kaže i sam podnaslov knjige. Dirnbeck  se među ostalim osvrće i na “tajnu” tješenja koja se, kako navodi, sastoji u tome da je utjeha nešto što mi se daruje. “To je dar koji primam – a ne nešto što leži okolo na dohvat ruke tako da bih si to jednostavno mogao ‘uzeti’”, stoji u knjizi. 

Pisati o teškim temama kao što je gubitak najdražih osoba, katastrofe ili nesreće nije nešto čime se ljudi pisci vole baviti, no Josef Dirnbeck htio je pisati baš o tim temama, i to na temelju stvarnih događaja. Još ranih osamdesetih on je o tome, zajedno s nešto starijim kolegom Martinom Gutlom, počeo pisati potaknut iznenadnom smrti mlade majke, uzorne vjernice i vrlo aktivne članice župne zajednice. To je pisanje bilo lišeno svih pobožnih klišeja, svake pa i najmanje patetike i htjelo je biti blizina u boli, propinjanju i pitanjima.

U ovoj knjizi autor polazi od stvarne činjenice žalovanja. Žalovati znači pomiriti se s gubitkom ljubljene osobe. Toga elementarnog iskustva nitko ne biva pošteđen – pa ni ljudi koji vjeruju nemaju neku “prednost u startu”. Prisiljeni su na posve nov način pitati se o Bogu koji dopušta bol. Dobrim jezičnim osjećajem, obazrivim pristupom i taktom, kao i primjerima iz književnosti i Biblije Dirnbeck tu ozbiljnu temu i nezaobilaznu zbilju čini manje turobnom.

Knjigu Suze nemaju zadnju riječ preporučujemo upravo u studenome, mjesecu koji smo započeli blagdanom Svih svetih i Dušnim danom, prisjećajući se s posebnom pobožnošću i svojih bližnjih koji su preminuli. Potražite ju u knjižarama ili web knjižari Kršćanske sadašnjosti po pristupačnoj cijeni, za sebe ili kao dar i put utjehe nekome u žalovanju.

Podjeli sadržaj