Pretraži u novostima

Naša majka Zemlja: Svijet stvoren kao dar!

- Kategorija : Kana

Svake se godine 22. travnja obilježava Dan planeta Zemlje kako bi se jačala svijest ljudi prema prirodnom okolišu. Različitim događanjima i akcijama u cijelome svijetu nastoji se ukazati na opasnost koja prijeti životu na Zemlji zbog porasta globalnoga onečišćenja te potaknuti svijest o problemu zagađenja okoliša.

Ideja obilježavanja Dana planeta Zemlje prvi je put predstavljena 1969. godine, no službeno se obilježava od 1992. kada je na Konferenciji Ujedinjenih naroda (UN) o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru usklađen dalekosežni program za promicanje održivoga razvoja. Godine 2009. Opća skupština UN-a je 22.travnja proglasila međunarodnim Danom planeta Zemlje, koji je prvi put obilježen 22. travnja 1970. na sveučilištima SAD-a. Danas se obilježava u 190 zemalja svijeta, a u Hrvatskoj se obilježava od 1990. godine, uz značajan angažman udruga za zaštitu okoliša i prirode.

Obilježavanje međunarodnoga Dana planeta Zemlje prigoda je da obnovimo svoju obvezu ljubavi prema našem zajedničkom domu i brizi o njemu, kao i o najslabijim članovima naše obitelji. U trenutnoj tragičnoj pandemiji koronavirusa, da možemo samo zajedno, i preuzimajući na sebe brigu o najslabijima, pobijediti globalne izazove. Naime, kako papa Franjo naglašava, trebamo rasti u svijesti o brizi za zajednički dom.

Papa Franjo dosljedno poziva na ovu neodgodivu zadaću i ističe važnost cjelovite vizije i globalne suradnje, gdje se cijela ljudska obitelj, odnosno cijelo čovječanstvo ima ujediniti u traženju održivog i cjelovitog razvoja i treba biti spremno „raditi zajedno na izgrađivanju našega zajedničkog doma“. Papina je ekologija cjelovita jer obuhvaća sva Božja stvorenja, prirodne odnose na planetu Zemlji i društvene odnose u ljudskim zajednicama. To je briga za zajednički dom!

Da bismo živjeli kao dar i otkrili prisutnost

Sve što postoji, postoji, dakle, kako bi moglo »živjeti« kao Bog, to jest kao dar, kao primljena i dana ljubav. no stvoreno to može živjeti samo po čovjeku. Samo u čovjeku, mikrokozmosu koji u sebi sažima svemir, ali koji živi od daha koji je osobni Bog izravno udahnuo u njegovo lice, svijet može odgovarati njegovoj tajnoj sakramentalnosti, to jest biti viđen kao dar. Dar je uvijek osobna stvarnost: na neki način sadržava onoga koji ga je darovao i traži od onoga kojemu je darovan da ga upravo vidi tako, kao čistu stvarnost lica darovatelja, dar darovan kako bi prepoznao da si ljubljen i kako bi od života drugog čovjeka učinio zajedništvo sa sobom. Čovjekova je zadaća na slobodan i kreativan način odgonetnuti otkrivanje toga dara. Osim toga, čovjekova je zadaća uzeti svijet u svoje zajedništvo s Bogom.

Mogući put

Ono što govorim možda se može činiti idealističkim i nedovoljno konkretnim, dok se izglednijima čine putovi koji ciljaju na razvoj tehnoloških inovacija, smanjenje korištenja ambalaže, razvoj energije iz obnovljivih izvora, i tako dalje. Sve je to nedvojbeno, ne samo ono što se mora nego ono što je nužno. no ipak nije dovoljno. ekologija je ekologija čovjeka i svega stvorenoga, ne samo nekog dijela. kao što u kakvoj teškoj bolesti nije dovoljna sama medicina nego je potrebno pregledati bolesnika i razumjeti uzroke koji su doveli do toga da se pojavi zlo, tako se, analogno tomu, s krizom našeg vremena treba suočiti u njezinim korijenima.

Predloženi put sastoji se, dakle, u ponovnom promišljanju o našoj budućnosti počevši od odnosâ: muškarci i žene našega vremena imaju veliku žeđ za autentičnosti, za iskrenim preispitivanjem kriterija života, za ponovnim usmjerivanjem na ono što vrijedi, restrukturirajući egzistenciju i kulturu.

Učiti od liturgije

Osim osobnog i zajedničkog truda za obraćenje mentaliteta – još i prije nego ponašanjâ – doprinos koji možemo ponuditi kao vjernici upravo je vizija. a tu viziju možemo učiti dan za danom od liturgije koja je svakidašnje iskustvo nalaženja pred licem Gospodina, uskrsnuloga i pobjedonosnoga, kako bismo s njim sudjelovali u spasenju svega stvorenoga. To je osobito vidljivo upravo u misi, koja je najveće zahvaljivanje Bogu: u njoj prinosimo ocu ono što dolazi od njega (pšenica i grožđe), pretvoreno po čovjekovu mudrom djelovanju kako bi bilo naša hrana, naše piće, odnosno oni elementi kojima se hranimo da bismo živjeli, i to živjeli najbolje što možemo. S jedne strane, naime, svi mi radimo kako bismo mogli jesti, i naša hrana je ono što nam daje da vodimo svakidašnji život, da uronimo u važne odnose, da se borimo za stvari koje vrijede, da damo naš mali ili veliki doprinos životu svijeta. kruh i vino upravo su dva najbolja simbola, jer pokazuju jedinstvo između Božjeg dara i našega truda, između našeg rada i rada onoga drugoga, između svakidašnjeg napora i radosti odnosâ i slavljâ. Dakle, u misi mi prinosimo ocu sav naš rad i naš trud, i svu našu nadu i našu radost; prinosimo mu ih ne zato što bi to njemu trebalo ili zato što bi on to zahtijevao od nas, nego zato što onaj tko voli, taj dariva, štoviše, dariva sebe. Donoseći taj prinos, priznajemo da su stvari, tretirane jednostavno kao takve, svijet koji umire te da nas zajedništvo s tim svijetom ne spašava. Samo povezujući ih s Bogom, primamo od njega dar života.

Papa Franjo

(Ulomci iz knjige: Papa Franjo, Naša majka zemlja. Kršćansko čitanje ekoloških izazova, KS, Zagreb 2020., prema članku objavljenom u novom broju revije Kana za travanj)

Ovoga travnja, u kojem posebno slavimo čitanje, obilježavamo Noć knjige, Svjetski dan knjige, ali i Dan planeta Zemlje, Kršćanska sadašnjost kao Knjigu mjeseca (na popustu od 30 %) u svojim knjižarama i web knjižari pripremila je knjigu pape Franje Naša majka Zemlja. Knjiga se može kupiti po cijeni od 63 kune.

Podijeli sadržaj