Osvrt na Teološki četvrtak - Nasilje u ime Boga

Prva ovogodišnja mjesečnatribina Teološki četvrtak u organizaciji Kršćanske sadašnjostiodržana je u četvrtak 26. veljače u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu uZagrebu s temom Nasilje u ime Boga?! Uvodeći u temu, voditeljtribine prof. Anton Šuljić rekao je kako se neki koji čine nasilje, pa iono najteže ubijanje pozivaju na Boga. U svetim knjigama Tori, Bibliji iKuranu imamo mjesta gdje se govori o nasilju, ubojstvima, stoga je ovo prigodaposvijestiti kako mi te retke razumijevamo, te uopće kako dati osvrt na nasiljekroz povijest triju velikih monoteističkih religija, rekao je prof. Šuljić.
Bibličar s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. DarkoTepert, OFM, rekao je kako Stari zavjet, tj. neke njegove dijelove današnjikršćani čitaju s nelagodom jer u njima ima previše nasilja, i tu se najvišemože misliti na ubojstva, ratove, pa i one svete koji su opisani u timtekstovima. Tako je spomenuo kako se u Starom zavjetu na hebrejskom riječ ratpojavljuje 319 puta, a riječ mir 267. U grčkoj inačici Staroga zavjeta riječrat spominje se 380 puta, mir samo 275 puta. Najgore što ti ratovi nisu uvijekosuđeni u Bibliji, a ponekad su prikazani kao volja Božja, a Bog se na višemjesta naziva Gospodin Bog Sabaot. Također je uputio i na psalme, osobito onaj110.
Govoreći o Novom zavjetu, dr. Tepert istaknuo je kako se tu nalazi nalog oljubavi koje Isus preuzima iz Starog zavjeta. Bog svoju ljubav prema čovjekupokazuje tako što šalje svoga jedinorođeno Sina koji umire na križu. Je li tonasilje Božja volja, upitao je, te istaknuo i dijelove evanđelja u kojimavidimo nasilje i u Isusovu djelovanju. Poput prevrtanja stolova prodavačima imjenjačima u hramu, a Isus čak izrađuje i bič od užeta i istjeruje ih. A iIsusove rasprave s farizejima nisu lišene nasilja. Stoga se postavlja pitanjeKako onda kršćanin treba čitati ove tekstove? Vjerujemo da je Svetopismo nastajalo kroz vrlo dugo povijesno razdoblje u kojemu je Bog postupnoodgajao ljude da bi ih doveo do punine u Isusu Kristu. Vjerujemo da je na tajnačin postupio baš zato što nije htio vršiti nasilje nad čovjekom, htio mu jeomogućiti da se slobodno opredijeli. Pritom ih je nadahnjivao, a ljudi supisali o svom iskustvu Boga iz svoga ljudskog iskustva. I od toga možemorazumjeti nasilje. Nasilje nije Božja volja, nego način kako su ljudiprotumačili Božju volju. Čovjek o Bogu ionako može govoriti tek koristećianalogiju. Zato bismo se više trebali zadržavati na onim zapovijedima, na onimopisima koje nalazimo u Svetom pismu koji se ne mogu protumačiti ljudskomlogikom, ljudskim načinom razmišljanja, i tu ćemo naći božansku logiku, rekaoje dr. Tepert te istaknuo zapovijed ljubavi ili odgovor Petru o opraštanju. I ujednom i drugom slučaju vidimo da nema ograničenja, rekao je.

Ono što upovijesnom razvoju od Isusa do danas raduje svakako je razvoj misli unutarKatoličke Crkve, od crkvenih sabora koji su kroz povijest osuđivali došli smodo Drugoga vatikanskog sabora na kojemu je izrečena samo jedna anatema, a to jeosuda totalnih ratova. Tu je i govor o smrtnoj kazni. Danas je Sveta Stolicaprepoznata kao jedan od glavnih promicatelja ukidanja smrtne kazne u cijelomesvijetu, pojasnio je dr. Tepert.
Uputio je i na papu Franju te istaknuo kako kod njega nailazimo na pokušavanjeizostavljanja nasilja nad savjestima ljudi. On pokušava osloboditi od nasiljanad savjestima koja mogu vršiti institucije, pa i institucija Crkve. Kršćaninse nalazi pred pitanjima, npr. što kad smo suočeni s nasiljem u obitelji,nasiljem u školi, na poslu, u državi korupcija, različiti interesi, nasilje usvijetu, ratovi i ekonomski, kako reagirati na to: okrećući drugi obraz iliodgovarajući nekom vrstom nasilja. Isusovi učenici ne čine nasilje, oni uIsusovo ime liječe, izgone zloduhe i čine čuda, oslobađaju čovjeka. Pohvaljenje u evanđelju onaj koji čini dobro, to je ono što kršćanin treba činiti u imeBoga, zaključio je dr. Tepert.
Glavni rabin Židovske vjerske zajednice Bet Izrael dr. Kotel Da-Don izlaganjeje započeo osvrtom na jednu od Deset zapovijedi, Ne ubij! teistaknuo kako je ona sveobuhvatna. Govorio je i o ubojstvima koja sudopuštena. Govoreći posebno o samoobrani, istaknuo je kako se to netiče samo pojedinca, nego i država, npr. kad jedna država osjeća da ju drugamisli napasti, može pokrenuti tzv. preventivni rat.
Predstavnik Islamske zajednice u RH imam mr. Mirza Mešić rekao je da poputStaroga i Novoga zavjeta, i Kuran ima dijelova koji govore o nasilju.
Upozorio je kako su lošem imidžu islama među nemuslimanima dobrano pridonijelii pojedini muslimani svojim pogrešnim tumačenjima islama, privatnim ratovima ilošom neislamskom praksom. Osvrnuo se i na pojam džihad te upozorio i nanjegovo pogrešno tumačenje. Naime, najčešći prijevod je sveti rat,no ta kovanica ne postoji u Kuranu. Taj pojam znači nastojanje, trud da živim uskladu s Božjom riječju. To nije objava rata drugim religijama, a osobito neŽidovima i kršćanima, pojasnio je.
Nadalje je istaknuo kako muslimanski teolozi govoreći o vrijednostima koječovjek ima na prvo mjesto stavljaju vjeru, život, čast, dostojanstvo, imetak.

Često se tumačeći pogrešnokuranske ajete, ili trgajući iz konteksta zlonamjerno donose zaključci kakoKuran promiče i zagovara neprijateljstvo, pa čak i dopušta neopravdano ubojstvoza sljedbenike drugih religija. Bespravno oduzimanje života po islamu jeneoprostivi grijeh, i obveza je islamske vlasti da kazni počinitelja ma o komese radilo. Stoga islam poznaje smrtnu kaznu, rekao je, te pojasnio kako jesvetost života islamom zajamčena za svakoga bez obzira na vjeroispovijest, ilinacionalnu pripadnost. Tu su isključeni zločinci, za koje je zakon predvidiostroge kazne. Često se kroz povijest, pa i danas optužuje islam kao vjera imuslimani da ne poštuju svetost života nemuslimana s čime se mi ne možemosložiti. Islam je na izvjestan način ozakonio iograničio rat, jer ga naprosto nije mogao zanemariti. Židovska ikršćanska povijest, kao i povijest drugih vjera nisu ništa manje ratničke negoli je bila islamska. Štoviše ideja totalnih ili svjetskih ratova ne dolazi izislamskom svijeta, nego iz onoga dijela planeta koji se u geografskomsvjetonazoru imenuje kao zapadni svijet. Nikada muslimani svoje pohode nisuimenovali islamski ratovi, niti su ideologije poput fašizma, nacizma, komunizma,kolonijalizma, imperijalizma koje su odnijele stotine milijuna nevinih životanastale među muslimanima i unutar islamskoga svijeta. No to uopće ne opravdavapojedine muslimane i muslimanske grupe koje vode svoje ratove protivnemuslimana i ubijajući nevine ljude donose više štete, nego koristi ukupnojmuslimanskoj zajednici. Djelovanje određenih militantnih skupina ne može sedovoditi u vezu sa svakom islamskom skupinom i zajednicom u svijetu. Velikavećina muslimana želi miran suživot sa svojim susjedima i to stalno morajudokazivati i moraju se stalno opravdavati, zaključio je Mešić.
U brojnoj publici bili su kršćani, muslimani i Židovi, a među njima je bio iumirovljeni muftija Ševko Omerbašić.

Preuzeto: IKA, Zagreb