Pretraži u novostima

Svetkovina Bezgrješnog začeća BDM – zašto je kod Marije sve 'izbrisano'?

- Kategorija : Novosti

Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije zanimljiva je marijanska svetkovina koju slavimo 8. prosinca. Što točno toga dana obilježavamo te zašto je ova svetkovina pomalo nepoznata pojasnio je u novoj knjizi bibličar Božo Lujić. Ulomak iz knjige Osobno sijati riječ istine, ljubavi, milosrđa i dobrote, podnaslova Komentar liturgijskih čitanja, misli vodilje i konkretne propovijedi prenosimo u nastavku te ju kao cjelinu preporučujemo kao poticaj i uvod u pojedinu nedjelju ili blagdan, za bolje razumijevanje Božje riječi u konkretnoj stvarnosti:

„Svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije je mlada svetkovina, iako su njezine teološke podloge duge i duboke. Ustanovljena je tek 1854. god. iako je Marija kao Isusova majka slavljena od prvih početaka kršćanstva kao žena koju je Bog izabrao, ili kao što kaže Pavao u ulomku iz Poslanice Efežanima „prvu je zamilovao“ u Kristu. Čini se da su osobito kršćani koji su sa židovstva prešli na kršćanstvo bili osobito osjetljivi na Mariju i njezinu ulogu, a jedan hodočasnik koji je posjetio Nazaret zabilježio je da žene u Nazaretu drže da su ljepše zahvaljujući upravo Mariji.Da je Marija, kao Isusova majka, bila čašćena već u najranijim vremenima svjedoči i jedna od najstarijih crkvi u Rimu, crkva sv. Marije Velike, a čini se i da rasprave u Ivanovu evanđelju o Mariji i Ljubljenome učeniku stoje na tom tragu Marijina mjesta i uloge u prvim kršćanskim zajednicama. Osobito je zasluge za proglašenje dogme, a to znači i ove svetkovine, imao franjevački blaženik Ivan Duns Skot. Što bi zapravo trebalo značiti da je Marija začeta bez grijeha i već u rođenju pripremljena da bude dostojna majka Isusu kao Božjem Sinu? Današnje spoznaje o genetskom nasljeđu i u dobrom i u lošem smislu omogućuju nam dublje uvide u sve antropološke datosti koje opterećuju jedan novi život. Ali, tu su također i povijesne odrednice koje i te kako utječu na razvitak i život neke osobe. Štoviše, i u teološkom smislu samo zlo iz prošlosti može utjecati na izvjestan način na naraštaje u budućnosti. U tom smislu srednjovjekovna teologija je sve to obuhvatila pojmom istočnoga ili onoga izvornoga grijeha koji je vezan uz čovjekov neposluh Bogu i čovjekov bijeg od Boga, odnosno u čovjekov pothvat da sam postane Bog. Sve je to kod Marije bilo „izbrisano“ jer je ona bila poslušna Bogu, prihvatila njegov plan, držala ga se u životu i na taj način bila spremna začeti, nositi i roditi Isusa koji u sebi nije nosio sve negativne sile ljudske naravi, povijesti ili nekih drugih osobnih genetskih naslijeđa. Marija je u tom smislu bila čista i dostojna roditi Isusa koji bi na sebe preuzeo sve naše negativnosti, ali sam ne bi bio okužen njima i tako spasio čovjeka i svijet.

Osim toga, ova svetkovina upućuje i na još nešto što se ne bi smjelo zaboraviti, a to je nenadomjestiva vrijednost majke koja svome djetetu daje život, daruje dio svoga bića, daruje ljubav, osjećaje i druge plemenite vrijednosti. Zato je uloga majke u životu djeteta jedinstvena. I to i u dobrom i u lošem smislu, ovisno o kakvoj se osobi radi, jer se i puno negativnoga može prenijeti s majke na dijete koje će ga tijekom života i previše opterećivati i određivati njegov životni smjer. U tom smislu naši stari su bili i te kako bistri kad su govorili da je važno prilikom udaje i ženidbe dobro proučiti korijene pojedinih obitelji i vidjeti što one nose u svome naslijeđu. Zbog svega toga ova svetkovina, kako god na prvi pogled izgledala nejasna i nesuvremena, ima u svome dubljem smislu opravdanje i značenje. Bog je želio da njegov Sin u ovom svijetu bude među ljudima takvi kakvi jesu, ali da ne bude „kontaminiran“ ljudskim zlom iznutra u bilo kojem pogledu. Uostalom, i Pismo kaže da je Isus u svemu bio jednak ljudima, osim u grijehu i zlu. I to ne samo u kasnijem životu nego, kao što to tvrdi i današnja svetkovina, čak već u svojim početcima, već u povijesti majke koja će ga donijeti na ovaj svijet.“

Osobno sijati riječ istine, ljubavi, milosrđa i dobrote

Osim spomenutoga djela Bože Lujića, Kršćanska sadašnjost objavila je brojna izdanja vezana uz Mariju, od znanstvenih radova, poezije, pa do duhovne literature. Iz široke ponude izdvajamo nekoliko:

Sv. Ljudevit Marija Grignion Monfortski, Duhovni spisi. Riječ je o knjizi koja sabire šest glavnih djela sv. Ljudevita, u sklopu kojega se nalazi duhovni klasik i najdraža knjiga sv. Ivana Pavla II. – Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici. Sveti Ivan Pavao II. za svoje geslo uzeo je upravo Monfortovu rečenicu posvete ili, moglo bi se reći, predanja: »Totus tuus – Sav Tvoj«, koja se odnosi na Blaženu Djevicu Mariju.

Ivan Damaščanski, Svečani govori o Djevici Mariji. Knjiga je mnogo više nego samo prijevod i stručno tumačenje četiriju propovijedi znamenitoga crkvenog oca Ivana Damaščanskoga o Blaženoj Djevici Mariji. On je svojim propovijedima o Djevici Mariji uvelike utjecao na teologe koji su poslije njega razmišljali o toj tajni Djevičina života.

Christopher O'Donnell, O Mariji. Knjiga irskoga profesora duhovnosti Christophera O'Donnella, oca karmelićanina, kratak je uvod u učenje Crkve o Djevici Mariji.

p. Miljenko Sušac SMM, Posveta Isusu Kristu po Mariji. Autor donosi prikaz marijanske duhovnosti ne vodeći se toliko znanstvenim kriterijima, već materiju iznosi više na obavijestan način jer mu je nakana da prosječni kršćanski vjernik ovu knjigu može koristiti kao priručnik za svoj duhovni život.

Podjeli sadržaj

Komentiraj

 (with http://)