Umro prvi glavni urednik Kane Vladimir Pavlinić

25. rujna 2022. umro je Vladimir Pavlinić, zadnji iz hrvatskoga četverolista u Londonu, koji su uz njega činili Cvijić, Franolić i Jovanović Barolda. Bio je prvi glavni urednik Kane i dugogodišnji pisac kolumne „Iz drugoga kuta”. Njegovi tekstovi obilovali su mnoštvom korisnih i važnih informacija, a osobito stavom koji je prkosio srednjoj struji i svakom obliku mitomanije. Imao je briljantan stil, cijenili su ga mnogi kritičari i teolozi pa i kad se nisu u svemu s njim slagali. Smatrao je demitologizaciju i demistifikaciju svojevrsnim osobnim poslanjem. Bio je zaljubljen u kajkavštinu i svoje Hrvatsko zagorje.

Rodio se 5. studenoga 1929. godine u Dubrovčanu, između Velikog Trgovišča i Klanjca. Pohađao je Klasičnu gimnaziju na Šalati za vrijeme Drugoga svjetskog rata. To mu se razdoblje duboko usjeklo u pamćenje, u svoj svojoj složenosti i prijeporima kako za trajanja NDH, tako još većma u poraću. Primjera radi, spomenimo kako je nadbiskup Alojzije Stepinac ponukao vjernike da župe organiziraju procesije s kipom Blažene Djevice Marije i mole za hrvatski narod. Iz takve procesije, milicija je izdvojila Vladu zajedno s ocem te ih odvela u zatvor u Klanjcu. Pričao je kako mu je bilo slušati jauke iz susjedne ćelije gdje su premlaćivali oca, dok je iz dvorišta dopirao krik onih koje su ubijali, a od kojih je mnoge i poznavao. Budno oko UDBA-e pratilo ga i dalje kroz život. Nije im bilo teško naći elemente krivnje za osudu ni za vrijeme služenja vojnog roka u JNA. Zatvorsku kaznu služio je u Nišu i Staroj Gradiški. 

Studij teologije završio na KBF-u u Zagrebu. Bio je zatvaran kao svećenik jer je pridobivao djecu za vjeronauk tijekom župnikovanja na Oštrcu. Mnogi župljani godinama su se prisjećali zakašnjele božićne mise koju je služio neopran i neobrijan, čim se vratio iz zatvora u Karlovcu. Godine 1963., na poziv nadbiskupa, krenuo je sa Živkom Kustićem raditi za novine Glas koncila koje uređuje prvih deset godina (od 1963. do 1972.), postigavši u veoma kratkom vremenu nakladu više od 120.000 primjeraka. U dogovoru s Josipom Turčinovićem, istovremeno postaje i prvi glavni urednik obiteljske revije Kana. Pred opasnošću da opet bude zatvoren, izlazi iz svećeničke službe, odlazi u emigraciju i osniva obitelj. 

Josip Tučinović i Vladimir Pavlinić pripremaju prvi broj Kane

Najprije boravi u Beču gdje je, među ostalim, i dopisnik Austrijskog radija. Od 1974. živi i radi u Londonu. Surađuje u uređivanju Nove Hrvatske. 1978. pokreće časopis Poruka slobodne Hrvatske.

Godine 1990., na poziv predsjednika Franje Tuđmana, vraća se u Hrvatsku, sastavlja prvi nacrt za ustrojstvo hrvatske novinske agencije. Potom 1992. uređuje tjednik Croatia monitor za Ministarstvo informiranja u Zagrebu, a od 1996. urednik je programa Udruge za domovinu i dijasporu na OTV-u. Zatim radi u uredništvu Tjednika kao novinar i voditelj lektorske skupine. Od 1997. do kraja 1999. organizira i vodi u Hini Novinarsku radionicu. Vratio se u London, razočaran tijekom zbivanja u samostalnoj Hrvatskoj državi. Stalni je suradnik časopisa Most / The Bridge koji izdaje Katolička misija u Londonu. Autor je knjige Stil i jezik novinara u izadnju Udruge za demokratsko društvo 2001. godine.

Iza sebe je ostavio vrijedan slikarski opus. Oslikao je i crkvu na Oštrcu i još nekoliko crkava. Bliskim osobama iz Vladine životne sredine žao je što se nije više bavio upravo slikarstvom jer mu je portretiranje i pejsažno slikarstvo išlo jednako dobro kao i apstraktna umjetnost. Kao mali doprinos i podsjetnik na njegovo likovno stvaralaštvo nastala je zbirka meditativno-poetskih tekstova Kad budeš prolazio: meditativni tekst Mirko Ivanjek, likovni tekst Vladimir Pavlinić, u izdanju Kršćanske sadašnjosti. 

Za Pavlinićev doprinos domovini dodijeljeno mu je 2019. odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Bio je odan suprug i brižan otac dvojice sinova. Volio je glazbu, posebno himan Panis angelicus.

Okrijepljen svetim sakramentima, svjestan svog odlaska s ovoga svijeta i posve priseban, umro je u Londonu u svom domu.

Mirko Ivanjek

"Većina će uvijek s negodovanjem odbijati nove činjenice i informacije koje bi trebale pokopati ukorijenjena mnijenja. Najotpornija mijenama jest predrasuda kako je društvena skupina kojoj slučajno pripadam bolja i vrednija od svih drugih u svakom pogledu. Uz to idu i svakojake teorije urote. Udobno je živjeti u sigurnosti popularnih uvjerenja, ona oslobađaju od napora otvorenosti duha i razmišljanja. A tu je još i ponos, najviša prepreka." 

Vladimir Pavlinić, Kana, listopad 2015.